I krv svoju, za Bosnu moju

Ljubav prema domovini Bošnjaci pokazuju na različite načine. Jedan od skorašnjih primjera jeste i grupa mladih Krajišnika koji su poginuli u saobraćajnoj nesreći nakon fudbalske utakmice naše reprezentacije. Među njima je bio mladić koji je volio svoju vjeru i svoju zemlju, a njegovo krajiško srce kucalo je za dini-islam. Slušajući njegovog oca kako govori o svom sinu, nemoguće je a da suza sama ne poteče iz oka. Naš brat Almir, Allah mu se smilovao i Džennet mu podario, bio je mladić koji nije propuštao sabah-namaz u džematu. Oni koji ga poznaju kažu da se redovno družio sa Allahovom Knjigom. A onaj ko voli svoju vjeru, voli i svoj narod i svoju zemlju…

Neka je Allahov rahmet našim bosanskim šehidima. Neka Allah čuva one koji ne dozvoljavaju da se zaborave bosanski šehidi i emanet koji nam oni ostaviše. Ti hrabri ljudi uradili su ono što je bilo njihova obaveza, a nama kao da su poručili: Eto, sad je na vama da nastavite gdje smo mi stali. Razumjevši tu poruku, na hiljade mladih ljudi ove zemlje, ponosno uzdignute glave, nastavilo je da nosi emanet koji im je ostavljen – emanet čuvanja i širenja vjere islama, kao i čuvanja svog naroda i svoje domovine.

Najiskreniji patriotizam imaju upravo vjernici. I ko god se “napojio” patriotizmom, automatski se prihvatio vjere jer je vidio da je vjera izvor ljubavi prema domovini i svom narodu. Bosna je prelijepa zemlja, a Bošnjaci su narod koji svojim humanim djelima, radom i intelektom opčinjava svijet. Gotovo pa da nema stranca koji posjeti Bosnu a da ga ona i njen narod ne očaraju. Ima i onih koji su mi priznavali da samim tim što dotaknu bosansko tlo i ostvare prvi kontakt sa našim ljudi na aerodromu, uvide merhametluk bosanski.

Ljubav prema domovini Bošnjaci pokazuju na različite načine. Jedan od skorašnjih primjera jeste i grupa mladih Krajišnika koji su poginuli u saobraćajnoj nesreći nakon fudbalske utakmice naše reprezentacije. Među njima je bio mladić koji je volio svoju vjeru i svoju zemlju, a njegovo krajiško srce kucalo je za dini-islam. Slušajući njegovog oca kako govori o svom sinu, nemoguće je a da suza sama ne poteče iz oka. Naš brat Almir, Allah mu se smilovao i Džennet mu podario, bio je mladić koji nije propuštao sabah-namaz u džematu. Oni koji ga poznaju kažu da se redovno družio sa Allahovom Knjigom. A onaj ko voli svoju vjeru, voli i svoj narod i svoju zemlju.

Nismo mi Bosnu džaba dobili! Mi smo je platili najskupocjenijom tečnošću. Platili smo je krvlju. Stoga, onaj ko misli da je može jeftino prodati, grdno se vara. Oni koji misle da nam je mogu oteti, neka znaju da mi još krvi imamo. Bosanske su munare postojani svjedoci da će Bosnom i dalje odjekivati učiti, a da se vjera islam neće iskorijeniti.

Almir je bio jedan krajišnik, a mi smo skoro u Bosnu nazad dobili jednog sasvim drugačijeg Krajišnika. O povratku Momčila Krajišnika nedavno sam pisao napomenuvši da se iz njegovih prvih nastupa može zaključiti kako se vratio da nastavi ono što je započeo 1992. godine. I ne prođe malo a Krajišnik saziva Skupštinu srpskog naroda na kojoj se čita poruka, možete misliti, još jednog zločinca i to Radovana Karadžića. Momčilo se čudio što su ljudi opsjednuti ratom, a onda pokaza da on nastavlja započeti projekat.

Ali, kao što sam prije pisao, taj se nastavak ogleda u postupku “delete” prethodne memorije i sjećanja kod bošnjačkog naroda. Bošnjaci trebaju zaboraviti što im se desilo kako bi im se to isto moglo desiti još po ko zna koji put. Zaboravio je Krajišnik da smo već rekli: DOSTA! Što ste klali, ubijali i silovali, možete spominjati i opjevavati u svojim pjesmama, to je za nas prošlost, a budućnost će biti drugačija, inšallah!

“Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi da vidljivim učini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” (Et-Tevba, 32)

Piše: Muhamed Ikanović 

minber.ba

{youtube}qahirSQ0fPI{/youtube}