Islamske teme

Psiho-duhovna analiza poslanički propisane dove za anksioznost i depresivne simptome

Anksioznost i depresija se ne smatraju indikativnim za mentalne bolesti, osim ako su ispunjeni određeni klinički kriteriji. U stvari, anksioznost i depresivno raspoloženje često mogu biti korisni emotivni odgovori na teške životne okolnosti.

Poslanik s.a.v.s., je rekao: “Ko god je pogođen tugom ili anksioznošću, neka dovi ovim riječima: “Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Ja sam u Tvojoj vlasti. Moja kika je u Tvojoj ruci: Ti ćeš presuditi o mojoj prošlosti. Tvoja je presuda za mene pravedna. Molim Te svakim imenom koje Ti pripada, kojim si Sebe nazvao, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si njemu nekog od Svojih robova podučio, ili si ga kao znanje nedokučivog zadržao samo za Sebe, da Kur’an veličanstveni učiniš svjetlom mojih grudi, proljećem moga srca, uzrokom prestanka moje tuge i odlaskom moje brige.“ (Musned Imama Ahmeda 3712.)

Prije nego što uđemo u analizu ove molitve, željeli bismo razjasniti korištenje ključnih pojmova. Kada spominjemo stanja kao što su anksioznost i depresija, ne podrazumijevamo nužno da se to odnosi na njih u kliničkom kontekstu poremećaja raspoloženja ili anksioznosti. Anksioznost i depresija se ne smatraju indikativnim za mentalne bolesti, osim ako su ispunjeni određeni klinički kriteriji. U stvari, anksioznost i depresivno raspoloženje često mogu biti korisni emotivni odgovori na teške životne okolnosti.

Također je potrebno razjasniti da s ovim ne sugeriramo kako psiho-duhovna terapija sadržana u ovoj Poslanikovoj, s.a.v.s., dovi treba da bude zamjena modernim terapijama. Ovim mi ne namjeravamo minimizirati biološku komponentu tretmana. Ovaj delikatni balans iznenađujuće je shvatio islamski učenjak Ibn Kajjim vjekovima prije dolaska savremene psihijatrije: “Druga kategorija bolesti srca zasnovana je na emocionalnim stanjima kao što su anksioznost, tuga, depresija i bijes. Ova vrsta bolesti se može prirodno liječiti tretiranjem uzroka ili lijekovima koji se koriste protiv toga… To je zbog toga što srcu šteti ono što šteti organizmu i obrnuto.” (bn al-Qayyim, Ighāthat ul-Laḥfaan fī Maṣāyid ash-Shayṭān, p. 26,)

Bez obzira na ovo, vrijedi napomenuti da, s obzirom na neuroplastičnost mozga, često duboka promjena u mislima, stavovima i emocijama – kao rezultat kognitivne i duhovne terapije, može proizvesti neurohemijske promjene koje mogu smanjiti potrebu za obimnim farmakološkim intervencijama. (Porto, P.R., Oliveira L., Mari J., Volchan E., Figueira I., Ventura P. (2009) Does cognitive behavioral therapy change the brain? A systematic review of neuroimaging in anxiety disorders. Journal of Neuropsychiatry & Clinical Neuroscience, 21, 114-125.)

Autor: ZOHAIR ABDUL-RAHMAN

O autoru: Rođen je i odrastao u Torontu, Kanada. Bačelor je iz oblasti sociologije i psihologije. Završio je master studij u oblasti naučne metododologije. Posjeduje idžazetnamu iz oblasti islamske teologije i hadisa. Trenutno radi na medicinskim studijama na Univerzitetu u Queenslandu u Brisbaneu, Australija.

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije

Povezani članci