Čuda Allahovog stvaranja: Grbe kamila ipak ne služe kao rezervoari za vodu

Sposobnost deve da preživi duži vremenski period u pustinji bez vode je nešto u čemu joj nema konkurenta. Donedavno se vjerovalo da je tajna u njihovim grbama, odnosno da njihove grbe služe kao rezervoari vode. Međutim, novija naučna istraživanja pokazala su da to nije tačno.

Šta se onda krije u njihovim grbama?

Odgovor je mast. Ove masne grbe mogu da teže i po 37 kilograma, a pritom dozvoljavaju kamili da bez brige živi čak dvije sedmice bez hrane, ukoliko je potrebno.

Možda se pitate “ali zar se gram masnoće zapravo ne pretvara u više od jednog grama vode tokom procesa metabolizma, čime grba predstavlja neku vrstu rezervoara vode”? Taj princip jeste tačan, ali nažalost nije apsolutno primjenjiv na kamile. Iako se od masnoće proizvede više vode nego što je bilo masnoće, gram za gram, metabolički proces zapravo koristi popriličnu količinu vode zbog ekstremno suhih uslova u kojima kamile žive. U suštini, one gube vodu kroz pluća koja udišu kisik potreban za pretvaranje masti u vodu. Samim tim, čitava mreža efekata zapravo rezultira manjom količinom vode, prenosi Nationalgeographic.

Gdje kamile čuvaju vodu, ako ne u grbama? Ispostavilo se da vodu čuvaju uglavnom u krvi ili na drugim mjestima u tijelu koja su već u tečnom stanju. Ne postoji nijedan centralni “magacin” u tijelu kamile. Ono što im omogućava da prežive u pustinjskim uslovima jeste način veoma efikasnog korištenja vode. One su toliko efikasne, da u relativno umjerenoj klimi mogu uzeti svu vodu koja im je potrebna kroz hranjenje zelenim biljem.

Njihovo tijelo čuva vodu na bukvalno sve moguće načine. Naprimjer, kada uriniraju, njihov urin sadrži veoma malo vode i zapravo više liči na pastu koja ima konzistentnost poput sirupa. Takođe, njihov izmet je skoro potpuno suh i može se odmah koristiti za loženje vatre ili slično. Poređenja radi, ljudske fekalne materije obično su sastavljene od 75% vode.

Životinje gube najviše vode, posebno u suhom okruženju, putem disanja. Izuzetak nisu ni kamile, ali njihov disajni sistem je efikasniji od većine. Njihove nozdrve imaju mehanizam za hvatanje vlažnosti u njihovom dahu prije nego što izdahnu. Vlaga se potom vraća u njihove tjelesne tečnosti, čime gube veoma malo vode kroz disanje, za razliku od ljudi i drugih sisara.

Životinje uglavnom gube vodu i putem znojenja. Ispostavilo se da kamile ne moraju da se znoje mnogo kako bi ostale rashlađene. Kako im to polazi za rukom u pustinji gdje sunce bije odozgo, a pijesak odbija toplotu i grije odozdo? Postoji nekoliko ključnih stvari: najimpresivnija je ta da kamile mogu da imaju tjelesnu temperaturu od 34 do 41 stepena Celzijusa, bez ikakvih negativnih posljedica (u poređenju sa ljudima gdje samo par stepeni razlike utiče negativno na naše zdravlje).

Njihova tijela takođe imaju sposobnost da odbijaju toplotu. Nakon hladne pustinjske noći, njihova tjelesna temperatura iznosi oko 34 stepena Celzijusa. S obzirom na njihovu veličinu i tjelesnu sposobnost da odbijaju toplotu, potrebno je neko vrijeme kako bi se njihova temperatura popela do blizu 41 stepena. Zato u nekim slučajevima, kamile uopšte ne moraju da se znoje tokom dana, u zavisnosti od temperature ambijenta i njihove aktivnosti.

Ipak, ako im se temperatura popne do granice od 41 stepena, njihov mehanizam znojenja će se pokrenuti. Poput ostatka tijela i mehanizam znojenja je efikasan po pitanju čuvanja vode onoliko koliko znojenje može biti efikasno, tako što znoj isparava na površini kože, prije nego što natopi dlake čime bi se bespotrebno utrošio efekat rashlađivanja.

Zanimljiva je i činjenica kako kamile koriste vodu u svom tijelu. Kada im treba vode, njihova krv će prva pokupiti vodu iz svih tečnih dijelova tijela osim krvotoka. To omogućava da krv nastavi normalno da teče, čak i kada su potpuno dehidrirale. Kamile mogu da izdrže i do 25% smanjenja težine kroz gubitak vode i sve dok ne dođu do tog praga neće doći do korištenja njihovog glavnog skladišta vode u krvi. Poređenja radi, da bi shvatili koliko je impresivan broj od 25%, većina sisara doživi srčani zastoj prilikom 12-15% smanjenja težine zbog gubitka vode.

Sve navedeno svodi se na to da kamile nemaju nikakav dodatni teret kako bi išle dvije do tri sedmice kroz pustinju bez potrebe za vodom. Sa druge strane, ukoliko se kamila obezbjedi dodatnom težinom, može da izdrži tri do četiri dana u okruženju bez vode, prenosi Nationalgeographic.

Još neke zanimljive činjenice o kamilama: 

Kada je na raspolaganju (svježa ili slana) voda, kamile piju i do 57 litara u jednom trenutku.

Devine čeljusti su vrlo čvrste da bi mogle žvakati trnovito pustinjsko rastinje.

One imaju duge trepavice i dlake na ušima, koje zajedno sa slijepljenim nozdrvama, formiraju barijeru protiv pijeska.

Njihov hod i njihove proširene kopite pomažu im da se kreću a da ne tonu u pijesak.

Kamilje mlijeko je jako zdravo. 

Rezultati kliničke studije sprovedene u Indiji, u kojoj su učestvovala 24 dijabetičara, pokazaju da redovni unos kamiljeg mlijeka može da smanji potrebu za insulinom kod dijabetičara tipa 1. Polovina ispitanika pridržavala se uobičajenih smjernica kod dijabetesa koje uključuju ishranu, tjelesne vježbe i primjenu insulina, dok su ostali uz uobičajene smjernice konzumirali i kamilje mlijeko. U grupi koja je pila kamilje mlijeko, svi dijabetičari su snizili nivo šećera u krvi, a čak troje njih više nije imalo potrebu za uzimanjem insulina, prenosi Tanjung.

Pored toga, konzumiranje kamiljeg mlijeka ima i druge beneficije po zdravlje: Kamilje mlijeko sadrži visok nivo vitamina B i C, a u odnosu na kravlje ima manje zasićenih masti ali i 10 puta više željeza. Ranije sprovedena istraživanja sugerišu da antitijela iz kamiljeg mlijeka mogu pomoći u borbi protiv bolesti kao što su rak, AIDS, Alzheimerova bolest i hepatitis C, piše BBC.

Pored toga mlijeko deva odlično podnose osobe koje su osjetljive na laktozu, a po svom sastavu devino je mlijeko najsličnije majčinom.

أَفَلَا يَنظُرُونَ إِلَى الْإِبِلِ كَيْفَ خُلِقَتْ

“Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene” (Al-Gašija, 17)

“Prenosi se od Enesa, r.a.,da su neki ljudi bolovali od određene bolesti(u drugoj predaji navodi se da se radilo o sušici/tuberkulozi), pa su rekli: ‘Allahov Poslaniče, primi nas i nahrani!’ Poslanik, s.a.v.s., ih je smjestio u kamenjar gdje se nalazila skupina njegovih deva i rekao im: “Pijte njihovo mlijeko.” Kada su ozdravili ubili su Poslanikova, s.a.v.s., pastira i odveli sa sobom deve.” (Buhari, 5685)

Za Akos.ba priredila: Adina Muratović-Voloder