Dobro i zlo: Tajna ljepote u svemiru
TAJNA LJEPOTE U UNIVERZUMU
Razumski posmatrano naprijed spomenuto nije jasno. Kako se može neko obavezati da iskopa bunar i onda da ga zatrpa? Smisao jeste u tome da se ljudi ne naviknu primati naknadu bez truda, jer bi to u konačnici dovelo do toga da postanemo društvo neradnika koji uzimaju nadoknadu bez uloženog truda, čime bi se princip lijepoga u svijetu potkopao zavlado bi nered.
Princip lijepoga u svijetu podrazumijeva i to da je zabranjeno uzimati tuđu imovinu na nedopušten način. Uzvišeni kaže: "Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grešan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!” El-Bekare, 188.
Ako mi na nepošten način uzimaš moju imovinu, lišavaš me plodova moga rada. Time ću početi manje raditi, jer dokle god radim i bivam oštećen time što prisvajaš rezultate moga rada, zašto da činim? Time što na nepošten način prisvajaš plodove tuđeg rada ti narušavaš jedan princip lijepoga u svijetu, a to je princip koji kaže da svakom čovjeku pripada ono što stekne. Ovaj princip treba podsticati na rad i napredak.
Kako vidimo, Uzvišeni Allah stvorio je ljepotu u svijetu, a čovjek je taj koji je narušava. Time dobro uzmiče a javlja se muka i zlo.
Svevišnji je stvorio ljude i opskrbu u proporcionalnom odnosu. Svakoga od nas obdario je nečim što drugi ne posjeduju. Njegovom voljom neko je obdaren da bude inženjer, drugi da bude ljekar, treći da bude obdaren nekim zanatskim umijećem. Svako od nas bolji je od drugih u nečemu, i od svakog su drugi bolji u nečemu. To je potvrda riječi Uzvišenog Allaha:
"Pogledaj kako jednima dajemo prednost nad druugima.”’ El-Isra’, 21.
Kako vidimo, Uzvišeni Allah nije kazao ko su ti kojima je data prednost, i ko su oni nad kojima im je data prednost. Naime, svakome od nas data je prednost u nečemu, i u odnosu na svakog pojedinca ostalim ljudima je data prednost u nekim stvarima. Neko je vješt inženjer ali je ovisan o drugima koji mu nude stvari potrebne za život, kao što su hrana, odjeća i drugo. Dakle, njemu je data prednost nad drugima u jednoj oblasti, istovremeno drugima su date prednosti nad njim u nekim drugim oblastima. Isto tako, neko je vješt ljekar, ali mu je potreban inženjer koji će mu sagraditi stan za stanovanje, kao i neko ko će mu napraviti odjeću koju će nositi ili neko ko će se baviti poljoprivredom i proizvoditi hranu za njega. Neko je opet vješt u krojenju odjeće, ali mu je potreban ljekar koji će ga liječiti, ili inženjer koji će mu sagraditi stan ili poljoprivrednik koji će posijati pšenicu da bi se ovaj njome hranio.
Dakle, kao što rekosmo, svako od nas je odlikovan u nečemu i nad svakim od nas drugi ljudi odlikovaniji su u nečemu. I sam čistač koji čisti ulice ili iznosi smeće iz zgrada neophodan nam je, jer da se smeće ne uklanja, raširile bi se razne bolesti i zaraze, i smeća bi bilo na svakom kraju. S obzirom na način kako brine o čistoći on je odlikovan je nad nama. I sam radnik koji održava kanalizaciju na određen način odlikovan nad nama, jer kada on ne bi radio ono što radi, ulice bi bile preplavljene otpadnim vodama i fekalijama i život bi bio nemoguć.
Zato, nemoj ponižavati bilo čiji posao i kazati ja sam odlikovaniji od toga i toga jer on radi na održavanju kanalizacije a ja sam ljekar ili inženjer. On je odlikovaniji od tebe na određen način i neizostavno ti je potrebno ono što on radi. Zajednica postaje potpunom zahvaljujući svima, bez obzira ko se čime bavi.
Uzvišeni je, da bi ljudsko društvo živjelo i razvijalo se, svako zanimanje povezao sa stjecanjem opskrbe. Svaki čovjek obavlja svoj posao kako bi stekao opskrbu za sebe i svoju porodicu. To je nešto što predstavlja nužnost i što predstavlja jedan od temelja ljepote u svijetu. Jer, kada bismo, primjerice, svi bili ljekari ili inženjeri, ko bi nam skuhao hljeb koji jedemo :za doručak; ko bi očistio ulice, ko bi održavao kanalizacije, itd.?
Društvo koje ne počiva na uključivanju svih jedinki osuđeno je na propast. Takvo društvo ne može živjeti i opstajati.
Bilo je neophodno napraviti ovakav uvod kako bismo mogli spoznati smisao ljepote: u svijetu, a zatim i kako bismo mogli spoznati da je Allah, Uzvišen neka je, stvorio svijet na temeljima ljepote, isto kao što ga je stvorio i na temeljima dobra. Nered u svijetu javlja se jer je čovjeku data mogućnost izbora da uradi ili ne uradi ono što mu je naređeno, te on zloupotrebljavajući tu mogućnost čini nered, i pri tome tvrdi kako svijet čini boljim. Pogledaj šta kaže Uzvišeni Allah:
"Kad im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’ Zar!? A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.” El-Bekare, 11-12.
Uzvišeni Allah stvorio je svijet na ispravnim i zdravim temeljima koji svemu stvorenom osiguravaju mogućnost za skladan život. Kada bi čovjek pristupao svijetu u skladu s onim o čemu ga AUah, dž.š., uči, u pogledu stvaranja, djela, odlikovanosti jednih ljudi nad drugima ili vezi između uzroka i posljedica, onda na svijetu ne bi bilo mjesta za zlo i nesreću. Naime, Allah, dž.š., je za sve što je stvoreno uspostavio temelje lijepoga koji ga čuvaju i vode da vrši svoju misiju. Čovjek nema potrebe da mijenja tu misiju.
Zlo u svijetu nije stvoreno sa samim svijetom, niti se ono nalazi u odredbama na kojima svijet počiva. Ono se javlja s čovjekovim uplitanjem u odredbe na kojima svijet počiva. Svijet je sam po sebi stvoren krajnje harmoničnim, on obavlja svoju ulogu onako kako Uzvišeni želi.
Čovjek je, udaljavajući se od Allahova zakona, uzrokovao bolesti i nedaće u zajednici, koje su opet donijele zlo i nesreću. Zbog toga je Uzvišeni slao vjerovjesnike s objavom, kako bi vratili harmoniju i ljepotu u svijetu. U Kur’anu stoji:
"Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima." El-Isra, 82.
Poznato nam je kako je Kur’an objavljen da izliječi bolesti koje su se pojavile i uzele maha zbog toga što su se ljudi udaljili od načina života koji je propisao Allah, Uzvišen neka je. Nakon što se zajednica izliječila od bolesti što su je mučile došla je milost.
Uzvišeni je stvorio svijet na temeljima ljepote, ali čovjek, kojem je data mogućnost slobodne volje, remeti red u svijetu jer bira stvari koje su u suprotnosti s onim što je Allah, dž.š., propisao.
Čudno je to što čovjek, dok remeti red u svijetu, tvrdi da svijet čini boljim. Ljudi će se svakako vratiti načinu života koji je propisao Uzvišeni Allah, ali to neće učiniti tvato što su potaknuti vjerom već će to učiniti zato što će morati, zbog toga što se život neće moći odvijati bez poštivanja Božijih pravila.
Mi, nažalost, preuzimamo iz drugih društava, koja ne počivaju na vjeri, stvari koje remete način našeg življenja, a zapostavljamo ono što nam je propisao Uzvišeni, iako nam jedino to može osigurati dobro i napredak. S druge strane, društva koja ne počivaju na vjeri u Boga počinju se, silom prilika, vraćati načinu života koji je propisao Stvoritelj. Ta društva su na kraju otkrila kako se život može valjano odvijati jedino ako se upravlja prema zakonima Neba. Svejedno da li te zakone navedena društva prihvataju kao stvar vjere ili ne, život bez njih ne može biti valjan.
ZLO U SVIJETU
Uzvišeni Allah, kako smo pojasnili, svemu što je stvorio u svijetu podario je ljepotu, i usto odredio zakone koji se trebaju poštivati da bi se ta ljepota sačuvala. Onaj ko iz Allahove ispružene ruke uzima pomoć, te poštuje Allahove zakone, Allah mu podari tu ljepotu, a onaj ko se nastoji domoći određene stvari na način koji je Allah, dž.š., zabranio čini nered u svijetu.
Svijet je stvoren takvim da se podudara s Allahovim zakonom u svemu. Čovjek je stvoren takvim da se mora povinovati Allahovim zakonima u poslu, porodici, odgajanju djece, stjecanju opskrbe, napokon, u svakom pokretu u životu. Ako se pridržavaš Allahovih zakona, to ti može donijeti samo dobro, udaljavanje od njih donijet će ti samo zlo, i to ne samo na ovom svijetu, već i na ovom i na budućem. Zato se i kaže: Nema ničega dobrog u dobru koje vodi u vatru, niti ima ičega lošega u nečemu naizgled lošem što vodi u Džennet.
Nameće se pitanje kako nešto što je dobro može voditi u vatru? Navedimo primjer za to. Recimo da neki čovjek ukrade kako bi podijelio sadaku. Ukrade od bogatih i podijeli siromašnima. Takav će se nazvati plemenitim lopovom! Ali, on je sve drugo osim plemenit. On samo misli da radi dobro, a ustvari čini vrlo lošu stvar, jer je uzeo ono što mu je Allah učinio zabranjenim. Dobro koje je na taj način učinio neće mu koristiti, niti će mu biti primljeno kao dobro djelo, jer je učinjeno na način koji je haram, zabranjen. Uzvišeni Allah ne traži ni od koga da mu pomaže u osiguravanju opskrbe, On je Opskrbitelj svega. Dakako, imetak koji je stečen na haram način također sc smatra opskrbom, ali to je haram opskrba.
Uzvišeni ne dopušta da iko učini nešto uz pomoć imetka stečenoga na nedozvoljen (haram) način, i da pri tome tvrdi da čini dobro. Čovjek nema pravo dozvoljene stvari proglašavati zabranjenima niti zabranjene dozvoljenima. O tome U zvišeni kaže:
"Reci: ‘ Kažite vi meni zaštojednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?’
Recite: ‘Da li vamje prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Alla- hu laži iznosite. ’” Junus, 59.
Evo kako nas Allah Uzvišeni podučava da su i halal i haram određeni Njegovim dopuštenjem i ozakonjenjem, te da čovjeku nije dopušteno da smatra zabranjenim ono što je Allah učinio dopuštenim, niti da smatra dopuštenim ono što je Alah učinio zabranjenim. Allah, Slavljen i Uzvišen neka je, ne traži da Mu iko pomaže, On je Svemoćan, i Njemu se sve potčinjava. Niko ne može učiniti nešto što je haram i potom tvrditi da je to dobro, jer kao što smo kazali nema dobra u dobru djelu koje vodi u vatru.
Ili, uzmimo još jedan primjer. Ne može žena prodavati svoju čast i govoriti: Uradila sam to kako bih mogla svojoj djeci priuštiti dobar odgoj i obrazovanje! Njoj bi trebalo kazati: To što činiš haram je i neće ti se kao dobro djelo primiti ono što si potrošila brinući o svojoj djeci, jer Allah to ne želi. Da si se malo strpila Allah bi ti sigurno pomogao da odgojiš svoju djecu.
isto je i s pravilom koje kaže da nema ničega lošega u nečemu naizgled lošem što vodi u Džennet. Naime, ako pomogneš nekome kome je nanesena nepravda te pri tome do- živiš neprijatnosti, te neprijatnosti nisu nešto što je loše već dobro, a za to ćeš najljepšu nagradu dobiti. Ako, primjerice, neke stvari koje predstavljaju luksuz i koje ti nisu potrebne prodaš i dobijeni novac podijeliš, bit ćeš na dobitku, a ne na gubitku, jer će ti ono što si udijelio biti mnogostruko vraćeno.
Jedne prilike Poslaniku, s.a.v.s., poklonili su pečenu ovcu. On je rekao da se ovca razdijeli siromasima. Aiša, r.a., je podijelila ovcu i ostavila jednu plećku, jer je znala da Vjerovje- snik, s.a.v.s., voli to meso. Kada se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio i upitao za ovcu, Aiša, r.a., je kazala: Podijelili smo meso, i ostavili smo jednu plećku, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovori: Sve je ostalo, osim te plećke.
Ovako izgleda stvarno mjerilo kojim se mjeri dobro i zlo. To su mjerila koja je uspostavio Uzvišeni Allah, ali čovjek zloupotrebljava mogućnost izbora i slobode volje koju mu je Allah, dž.š., podario, te umjesto da se pridržava mjerila koje je stvorio i uspostavio Uzvišeni, on nastoji uspostaviti vlastita mjerila.
Da bismo bolje razumjeli ovu činjenicu trebamo pogledati one stvari u svijetu koje su izvan domašaja ljudske volje. Tamo ćemo naći krajnji red i vrhunsku preciznost. Sve stvoreno živi u u harmoniji koju ne remeti patnja i nepravda.
Sunce, Mjesec, zvijezde, vazduh i drugo na šta čovjek ne može utjecati svojom voljom obavlja svoju funkciju tako da se niko ne tuži na njih, i tako da nikome ne nanose bol i patnju. Niko se neće požaliti da je Sunce zakasnilo izaći ili da neke ljude obasjava a druge ne. Niti je iko doživio to da se* desilo da nestanu zvijezde i da se naruši red u kosmosu. Isto tako, niko nije kazao da je udahnuo pa nije našao vazduha. Niko ne može tvrditi da je kiša prestala u potpunosti padati pa da je zbog toga preshnuo život, da su nestale biljke, životinje i ljudi, niti iko može kazati da se Zemlja ikada u pogrešnom smjeru okrenula i tako ljudima naudila.
Nastavlja se, ako Bog da.
Odlomak iz knjige: "Dobro i zlo"
Autor: Muhammed M Šaravi
Tvrdi povez, B5 format, 111 stranice
Knjigu možete naručiti ne e-mail kupiknjigu@live.com cijena 10KM
Akos.bA
