Izazov braka i moralnog života u svijetu materijalizma

  Svjedoci smo sve veće krize braka i porodice u našem društvu koje je pod žestokim udarom zapadnjačke kulture koju karakterišu ateizam, istospolni brakovi, nemoralan život, promocija alkohola, prostitucije i svih onih društvenih oblika ponašanja koji svojim postojanjem uništavaju moral kod ljudi i podstiču ih da se predaju slijeđenju svojih strasti.

Čovjek je najsavršenije biće koje je Bog stvorio u najljepšem obliku i dao mu razum kako bi mogao razlikovati dobro od zla. Bog, Stvoritelj ljudi i svih živih  bića, najbolje zna šta je to dobro za čovjeka i njegovu prirodu razumnog bića. Zato mu je On, Uzvišeni, dao uputu kako ne bi lutao i tražio šta je to dobro po njega a šta nije. Čovjek je biće sačinjeno od dvije komponente: duše i tijela. I duša i tijelo imaju svoje potrebe i želje za zadovoljenjem određenih prohtjeva. Kao što tijelo, između ostalog, ima potrebu za hranom i pićem kao osnovim elementima za egzistenciju, tako i duša ima potrebu za svojom „hranom i pićem“. Ispravna ravnoteža između potreba duše i tijela je pretpostavka ispravnog načina života. Kada čovjek počne preferirati zadovoljenje potreba jednog dijela svog bića u odnosu na drugi, onda gubi orjentire u tome šta je umjereno, ispravno i korisno za njegovo bivstovanje u cjelini.

Čovjek kao društveno biće ima potrebu za komunikacijom sa drugim ljudima i potrebu za socijalnom uključenošću. Socijalne potrebe svakog čovjeka su brak i porodica kao osnovne ćelije „društvenog umrežavanja“. Stvoreni smo kao insani koji imaju osjećaje prema sebi, prema okolini i prema drugim ljudima. Prirodno je da insan voli i da bude voljen. To svi na ovaj ili onaj način ispoljavaju.

Allah Uzvišeni najbolje zna šta je dobro po čovjeka pa mu je naredio da ulazi u brak i osnova porodicu te mu je na taj način pokazao put kojim će ostvariti svoje želje i potrebe. Ova obaveza je čovjeku postavljena bez obzira na neke druge (ne)prilike u  kojima se čovjek može naći a u potrebi je da uđe u brak. Allah Milostivi u Kur’anu (u prevodu značenja) kaže:

”Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Sura En-Nur, 32)

Ovim naređenjem je ljudima postavljena obaveza brige za svakog pojedinca u smislu bračnog života. Ova obaveza se odnosi na pojedince, roditelje, porodice i društvo u cjelini. To znači da svaki punoljetni muškarac i punoljetna žena trebaju razmišljati o braku i požuriti sa njegovom realizacijom jer je to dobro po njega odnosno nju kao ključ realizacije svojih potreba na ispravan način. Roditelji imaju najznačajniju ulogu u odgoju svoje djece pa su dužni da ih odgajaju kao buduće korisne članove zajednice u kojoj žive te kao buduće očeve i majke koji će odgajati naredne generacije potomstva. Roditelji mladića i djevojaka koji su spremni za brak su dužni da ih usmjere u pravom pravcu kako bi pronašli osobu sa kojom će pronaći svoju bračnu sreću i duševno zadovoljstvo. Društvo bi trebalo podsticati omladinu i sve one koji nisu „na vrijeme“ ušli u „bračne vode“ da osnivaju bračnu i porodičnu zajednicu radi zdravog života svakog pojedinca. Društvo koje ima dobre pojedince je dobro društvo.

Mi muslimani smo dobili uputu našeg Gospodara, Allaha Uzvišenog, kako da živimo životom kojim ćemo postići sreću na ovom i na onom svijetu. Na tom putu će nas susretati mnoga iskušenja, radosti, sreća, bol, tuga, razočarenja, uspjesi, padovi… ali smo dobili obećanje našeg Gospodara, a On sigurno ne krši obećanje Svoje, da ćemo za sav trud i sabur koji na tom putu uložimo biti nagrađeni i na ovom i na onom svijetu. On, Milostvi, od nas traži da vjerujemo u Njega, da Mu druge ne smatramo ravnim, da mu se klanjamo i samo Njega obožavamo a za uzvrat će nam dati ugodan život na ovom svijetu i vječnu sreću na budućem neprolaznom svijetu – Ahiretu.

Tako nam je naredio brak i preko svog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, objasnio sve propise u vezi toga kako bismo se što bolje upoznali sa prednostima tog plemenitog djela. Tako je Muhammed alejhi selam rekao: “Ko god je stupio u brak, upotpunio je pola svoje vjere, pa neka se boji Allaha za drugu polovicu!” (Bejheki)

Ovim je naš najbolji uzor, Allahov Poslanik Muhammed, alejhi selam, izrazio značaj braka kao polovine vjerovanja. Ovakva kvalifikacija u islamu nije data ni za jedan dio vjerovanja osim za ovaj. Svakom muslimanu i muslimanki, iskrenom vjerniku i vjernici, ovaj hadis treba biti dovoljan dokaz o značaju i potrebi braka.

Međutim, sve ovo je manje-više poznato muslimanima i muslimankama dok s druge strane imamo sve više mladića i djevojaka koji se ne žene odnosno ne udaju iz ovih ili onih razloga. Pored toga, sve je manje sklapanja brakova a sve više razvoda brakova.

Svaki musliman i muslimanka se trebaju zapitati zašto je to tako i pokušati dati doprinos u rješavanju tog problema koji hara islamskim društvima i ima tendenciju daljeg razvoja.

Kao najčešći razlog za neulaženje u bračne vode omladina ističe tešku ekonomsku situaciju pod izgovorom da bi se ulaskom u brak živilo još teže. Poručujem svakom vjerniku i vjernici koji tako razmišlja da se kloni toga jer je to šejtanska vesvesa koju nabacije čovjeku kako bi ga odvratio od činjenja dobra koje će mu koristiti na oba svijeta. Allah nas je upozorio na to u slijedećem ajetu:

„Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (Sura El-Beqare, 268)

Pozivam te brate muslimanu i sestro muslimanko da razmisliš o ovoj poruci Uzvišenog te da se okrijepiš i otkloniš od sebe šejtanski uticaj na način da doviš Allahu da te sačuva njegovih, šejtanskih, leanetullahi alejh, spletkarenja. Kada se očistiš od toga, počni razmišljati o braku kao životnom projektu kojeg ćeš ispuniti čim prije.

Nemoj zaboraviti da si bio/bila u utrobi majke, nesvjestan/nesvjesna svog postojanja, pa te Allah tamo hranio i pojio i učinio te zdravim bićem i davao ti opskrbu bez tvog učešća. Poslije je učinio da se rodiš zdrav/zdrava i opet te opskrbljivao bez bilo kakvog tvog udjela u tome. Kako onda danas kada imaš dvije, tri ili više decenija ili manje iza sebe misliš da nećeš imati šta da jedeš ako se oženiš/udaš, da nećeš završiti studije, da nećeš imati odakle da sebi kupiš odjeću, obuću i ono što ti je prijeko potrebno? Allah hrani i vjernika i nevjernika, i ateistu i mnogobošca pa kako sumnjaš u Njega da neće tebe hraniti, tebe koji/koja Mu padaš na sedždu i veličaš Ga jutrom, danju i večeri?! Zar sumnjaš u Allaha a On je kadar sve? Vjeruješ u Allaha a ne vjeruješ Allahu? Zar tako razmišljanje ne zadire u ispravnost tvog imana?

Kada sa sobom riješiš ova razmišljanja i učvrstiš svoj stav onda osobi za koju smatraš da može biti tvoj životni saputnik ponudi brak u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva. Neka ti to bude primarna namjera. Sekundarne namjere neka se odnose na to da putem braka želiš sačuvati svoj moral i da želiš na dozvoljen način ostvariti svoje potrebe za čije zadovoljenje je potreban brak.

Zar misliš da ćeš time što nisi oženjen odnosno udata ostvariti sebe kao insana u punom smislu onakvim kakvim te je Allah stvorio? Ne zaboravi da je Allah zabranio monaštvo u islamu te je dao brak kao ono što je za čovjeka prirodno.

Allah je stvorio prvog čovjeka Adema alejhi selam i od njegovog rebra stvorio prvu ženu Havu pa se ljudski rod počeo od njih širiti do dana današnjeg. Znači, čovjek i žena su dva dijela jedne cjeline i samo zajedno mogu funkcionisati punim kapacitetima. Oženi se/udaj se i počni funkcionisati sa 100% a ne kao do sad što si na 50% svog kapaciteta.

Danas nas mediji filuju informacijama o ekonomskoj krizi i borbi za opstanak. To nas sprečava da ozbiljnije razmišljamo o braku ili proširenju porodice. Međutim, kriza morala i kriza svijesti je mnogo veća od ekonomske krize. Više je zabrinjavajuće stanje našeg društva u moralnom nego ekonomskom smislu jer ekonomska kriza će proći prije ili kasnije (to se već desilo nekoliko puta u nedavnoj historiji) ali moralna traje već duže vremena i poprima sve teže oblike. Takva kultura kakvu nam nameću neprijatelji islama ima za posljedicu još veću krizu morala i ljudskog identiteta.

Tako nam predstavlju nemoral kao nešto što je normalno i treba biti prihvaćeno kao takvo. Navešćemo samo jedan primjer. Pogledajte roditelje danas. Otac gleda u stidne dijelove tijela svoje kćerke bez imalo stida sa njegove ili njene strane, dopušta joj da izlazi vani tako „obučena“ u kasne večernje sate i ne smije joj se javiti da je budan čekajući je da se vrati u rane jutarnje sate kući u ko zna kakvom stanju… Ta buduća majka, koja treba da odgaja nove generacije, se „sređuje“ za šire narodne mase i mnoštvo muških pogleda umjesto da se skrasi kraj supruga sa kojim će provesti i mladost i starost i uljepšavati se samo za njega za što će imati nagradu već obećanu. Isto se odnosi i na muškarce.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže (u prevodu značenja): “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Sura El-Isra, 36)

Poručujem braći i sestrama koji još nisu u braku da se potrude da čim prije krenu stazama bračne i porodične sreće jer će na takav način doživiti vlastito zadovoljstvo i potpuno ostvarenje samog sebe.

Allah obećava u citiranom ajetu iz sure En-Nur da će pomoći iz Svog obilja, a Njegovo je sve što je na nebesima i na zemlji, svakog onog vjernika i vjernicu koji uđu u brak a siromašni su. To je Allahovo obećanje i ono će se sigurno ispuniti pa brate i sestro nemoj da sumnjaš u to i nemoj da te je strah siromaštva u braku.

I na kraju, samo u braku možemo osjetiti pravu ljubav prema voljenoj osobi jer ta ljubav doživaljava svoje ostvarenje i dobija na značenju u životu dvije osobe koje se vole i postaje faktor bez kojeg se ne može normalno živjeti. Zato podstičimo omladinu na brak kako bismo imali što više sretnih i zadovoljnih ljudi a što manje nesretnih i razočaranih.

Piše: Esed Ivojević 

Akos.ba