Nije danas lahko voljeti
Ljubav je danas mnogima imaginarna i ne doživljavaju je. Svi su se okrenuli novcu i svakog dana žure kako bi zgrabili više za sebe.
I uglavnom samo za sebe, rijetko za druge. Svima nama pružena je mogućnost da poletimo za ovodunjalučkim bogatstvom, da zgrabimo više, ali moja duša želi nešto drugo. Želi ljubav, želi da voli i želi da bude voljena. No, baš kao i kada sam bio dijete, neki sumnjaju, ovog puta čak i u ljubav. Kritikuju me neki moju namjeru i govore kako ljubavi nema. Ja znam da ima, jer sreo sam ženu koja isto misli, ma isto.
Prošao je mjesec otkako smo se zakleli na vječnu ljubav. Otad je svaki dan prošao u borbi dokazivanja da smo zajedno zato što se volimo i zato što nema veće sreće i većeg bogatstva od toga kad imaš nekog pored sebe ko te voli i koga voliš. Ali naša ljubav u pojedinim trenucima, izgleda, nije dovoljna kako bismo bili potpuno sretni. Naprosto, često neko treći pokušava da kroji naše živote i samim tim uveliko pokvari čovjekove planove i namjere. Zar ljudi i u miru mogu biti zli, baš kao onda kada se pucalo?! Doduše, danas tek riječima ostavljaju duboke i ponekad neizlječive rane. I evo sad, dok pišem, u grudima toliko boli da naprosto mislim kako je svaka riječ posljednja. Steže tako jako pa pomišljam kako je žalosno da sam preživio stradanje o kojem piše svijet, stradanje koje i danas izaziva jezu u mnogima, a danas u miru i rahatluku pokušavam da ostanem u životu. Nije nekima bilo malo što sam u ratu ostao bez svega, pa i u vremenu kada svi pričaju o toleranciji, „tolerantno“ pokušavaju da unište moj život.
Nije danas lako voljeti, baš kao što nekada, kada sam bio dijete, nije bilo lako ubijediti moje roditelje da trebamo bježati, jer bismo mogli ostati jedni bez drugih. Mama i tata nisu me podržali, ni moju želju, ni moj strah, ni ono kad znaš, a niko ti ne vjeruje. Nažalost, tako malen i tako bespomoćan bio sam i više nego upravu.
Iz knjige: ”I ja sam iz Srebrenice”
Autor: Fikret Hodžić
Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić
