Djeca i nasilne kompjuterske igrice

Iznenada je skočio sa kauča na kome je sjedio i počeo urlati. Bio je bijesan samo zato jer nije mogao ubiti čovjeka koji je pucao u njega. Sjeo je i pokušao ponovo. Luđački je skakutao samo da bi se riješio čovjeka koji je nasuprot njega. Zadao je teške povrede svome rivalu. Kada je napokon čovjek nasuprot njega ležao u lokvama krvi, on se nemilosrdno smijao. Ponavljao je ove akcije nekoliko puta.

Nasilno se borio i pokušavao na sve moguće načine da našteti svojim neprijateljima. Iako ga je majka nekoliko puta zvala na večeru nije se pomakao od svoga stola. Toliko je bio obuzet igrom da nije mogao misliti ni o čemu drugom. Ovakve scene su veoma česte u mnogim domovima i internet kafeima. Djeca i mladi provode veliki dio vremena igrajući igrice. Dok roditelji vole kompjutere kao neophodnost modernog doba i kao pomagalo za dječije domaće zadatke, djeca ih najčešće smatraju kutijom za igranje.

Prvo počnu sa nevinim namjerama, ali kasnije, vremenom izgube svoju prvobitnu svrhu. ‘’Nekontrolisana upotreba kompjutera’’, uobičajeni problem mnogih roditelja, je također stvar koju je veoma teško riješiti čak i stručnjacima. Kako kompjuterske igrice utječu na podsvijest djece i na tok njihove budućnosti ? Da li igrice sa pozitivnim efektima imaju privlačan izgled ?
 Kompjuterske igrice se mogu svrstati u dvije kategorije. U prvu grupu spadaju igrice koje pomažu da se razviju različiti talenti, pomažu da se razumiju životni eksperimenti i etičke vrijednosti koristeći zabavnu metodu, druga vrsta su igrice koje ne doprinose nimalo dječijoj imaginaciji, misaonim sposobnostima, te izazivaju nasilno i nemoralno ponašanje. Da bi igra imala pozitivan efekat na djetetov intelektualni, fizički i duhovni razvoj, zavisi od njenog sadržaja kao i od dužine trajanja igrice.

Ovaj period igranja ne smije biti ni kratak niti previše dug. Da bismo uspjeli napraviti odgovarajući balans po ovom pitanju, prvo moramo dijete osposobiti znanjem i edukacijom o mudrom korištenju vremena. Kada djeca troše vrijeme na beskorisne aktivnosti, kada odrastu mogu biti neosjetljivi na uspješno korištenje vremena, također. Da skratimo, djeca moraju naučiti da imaju svijest o vrednovanju vremena.

Provođenje vremena ispred kompjutera čini da djeca i mladi postaju pasivni. Ovo povećava stres sa kojim se djeca još od malih nogu suočavaju. Posebno djeca koja su po prirodi aktivna, ova neaktivnost akumulira energiju koja negativno utječe na ponašanje djeteta. ‘’Trošenje’’ energije kroz različite vrste sportova je veoma korisno za fizički i psihički razvoj djeteta, kao i za razvijanje društvene svijesti.

Štaviše, provođenje vremena pred kompjuterom odvraća djecu i mlade od kulturnih aktivnosti, od igranja grupnih igara, zajedničkog učenja i učestvovanja u sportskim igrama. Mnogi od nas se žale kako se djeca ne mogu jasno izjasniti i izraziti svoja mišljenja i nisu jasni u komunikaciji s njihovim okruženjem. Kada postavimo pitanje našem djetetu, dobijemo ili veoma kratak ili rutinski odgovor. Besciljno provođenje vremena pred kompjuterom ima itekako veliki utjecaj na ovo. Svjedoci smo da se nivo nasilja povećava u svakoj novoj igrici. Producenti igara smatraju svaki metod dopuštenim samo da bi privukli što više djece pred ekran. Pa čak i scene koje nisu odgovarajuće za dob djeteta i njegovu podsvijest. Djeca koja se izlažu takvim scenama nasilja su obično naklonjena nasilju, stahu i panici i generalno su uvijek ljuti i nestrpljivi, te smatraju nasilje najobičnijom pojavom.

Reakcija djece koja gledaju nasilne filmove i igraju nasilne i strašne kompjuterske igrice jeste da, vremenom, sve više počinju to isto primjenjivati na djecu i ljude oko njih u stvarnosti. Obično udare ili istuku nekoga čak i zbog bezazlenog neslaganja.

Bivajući izloženi destruktivnim nasilnim scenama, djeca se suočavaju sa problemima poput nekontrolisanog straha, poremećaja sa spavanjem i poremećajima u ponašanju.

Iz razloga što uzroci i efekti ponašanja izazvani sa pet čula ne dolaze u pitanje kod djece predškolskog uzrasta, spomenuti poremećaji na njima se bolje očitavaju.
Mozemo navesti jedan primjer : ‘’Trogodišnji dječak koji je gledao nasilne filmove, primijenio je ono što je vidio na filmovima i nožem ubio svog mlađeg brata. Drugo dijete koji je mislio da je pokeman ( lik iz crtića) je skočio sa sedmog sprata jer je mislio da će letjeti. Još jedno dijete u Francuskoj je oboljelo od epilepsije jer nije mogao pobijediti ni u jednoj kompjuterskoj igrici, te je imao česte i jake izljeve bijesa zbog neuspješnih pokušaja igranja.’’

Nažalost, često čujemo slične vijesti. Kako bismo osvijetlili podsvijest naše djece sa lijepim stvarima, osjećanjima, altruizmom, moramo im ponuditi alternativne korisne i edukativne igrice. Nasilne igrice također sprečavaju djecu da nauče vrijednosti vlastite kulture, te tako utiču na uništavanje kulture. Takve igrice odvode našu djecu u svijet sa čudnim kostimima i frizurama, sa oružjem kao dijelom asesoara. U ovom virtualnom svijetu, ne postoje vrijednosti osim ‘’ moć je pravo’’.

Nadalje, u većini ovakvih igrica islam je predstvaljen kao uljez i muslimani kao teroristi koji zaslužuju da budu ubijeni. Djeca koja su obuzeta igricama postaju udaljena od svog okruženja. Pošto imaju poteškoću da steknu prijatelje, djeca postaju robovi kompjutera i izoliraju se iz društva.

Tako jedini djetetov prijatelj postaje kompjuter i uprkos prolasku vremena dijete osjeća veliku usamljenost duboko u sebi. Tako da bi roditleji trebali osigurati odgovarajuće aktivnosti za djecu i razumno rasporediti vrijeme koje će njihova djeca provesti igrajući igrice. Mnogi loši likovi u kompjuterskim igricama imaju perverzne uticaje na razvoj djetetove ličnosti. Zasigurno da poruke koje se odašiljaju ovim igricama poput bivanja jakim i nepobjedivim, nepoštovanje moralnih principa, ponižavanje osjećanja drugih ljudi, ubijanje zbog vlastite egzistencije, nepoštovanje osobe kojoj se obraćaju, kategoriziranje ljudi, itekako ima negativan učinak na djetetov razvoj.

Ovakve igrice imaju također i nezahvalan uticaj na proces učenja i svjesnosti djeteta. Scene koje se brzo smjenjuju na ekranu odvraćaju djetetu misli, čine ga zbunjenim i uznemiruju njegov um. Ovo povlači teškoće u koncentraciji pri učenju. Pored toga, iznenadne i česte promjene svjetlosti u igricama mogu izazvati epileptične napade kod neke djece. I na kraju, kompjuterske igrice inspirišu djecu da misle da je život samo igra, i tjera ih da previše razmišljaju o likovima iz igrica, te tako bivaju i mentalno i fizički stalno sa njima. Djeca koja previše igraju igrice, prenose isti koncept igre i u odnosima sa svojom porodicom i prijateljima , što uzrokuje da djeca budu izgubljena između stvarnosti i mašte, i vremenom , vrijeme koje provode zajedno se smanjuje, i nedruštveno ponasanje se ugnijezdi u djetetovu ličnost.

Naravno, ne smijemo podcijeniti korisnu ulogu koju kompjuter ima, i koji je neophodan u modernom dobu. Idealno je da se iskoriste sve pozitvne strane kompjutera, a da se osigura i sačuva od svakog lošeg uticaja. Vrijeme za igranje koje je od velike važnosti za zdrav rast djeteta, treba se izvoditi ravnomjerno sa kompjuterskim igrama i stvarnim igrama sa drugom djecom. Iz ovog razloga trebamo potražiti igrice:
• U kojima mogu igrati aktivnu ulogu
• Koje su preporučene od specijalista i eksperata
• Koje razvijaju svijest o nacionalnosti i kulturnom identitetu
• Koje pomažu razumijevanje i inteligenciju djeteta
• Koje pomažu razvijanje vrijednosti poput dijeljenja, timskog duha, brige o drugima, iskrenosti, marljivosti
• Koje bude radoznalost i čine učenje zabavnim
• Koje uključuju roditelje u igru
• Koje razvijaju svijest o obavljanju zadataka i odgovornosti
• Koje podržavaju imaginaciju, proces razmišljanja, istraživačke i inovativne sposobnosti ;
Ako oči, uši i drugi organi koje nam je podario Najmilostiviji, budu korišteni samo za igranje kompjuterskih igrica, onda se ne koriste za svoju prvobitnu svrhu. Stoga, veoma važna odgovornost roditelja jeste da pažljivo upućuju svoju djecu kako da koriste svoj vid, sluh, osjećanja, prosuđivanje u ispravnom smjeru, i da pripreme okruženje koje djetetu pruža bogatu obrazovnu pozadinu koja će učiniti da procvjetaju njegove mentalne sposobnosti .

Autor: Hasan Aydinli

Izvor: onislam.net

Za Akos.bA prevela i obradila: Anesa Gegić