Šutnja razara brak: I negativne emocije su bolje od ravnodušnosti

Ništa na ljubavni odnos ne djeluje tako razorno kao skrivanje osjećaja. Kada između partnera zavlada ravnodušnost, znači da se veza-brak raspada iznutra. Neki terapeuti kažu da su brak/veza održivi sve dok postoje emocije, bez obzira što te emocije nisu uvijek ugodne. Dok se ljutite, brinete, pa čak i kad razmišljate o tome je li se način na koji volite partnera promijenio u negativnom smislu, sve to još nije razlog za uzbunu prvog stepena.

Problemi ove ili one vrste postoje u svakoj vezi, a dok partneri imaju volje i ulažu napor u rješavanje problema, problemi su uglavnom rješivi. No, kad im postane svejedno, kad ponestane komunikacije, kad zavlada ravnodušnost, svaki par trebao bi se zapitati postoje li još razlozi za njihov brak/vezu.
Nažalost, oko nas je puno parova koji su dugo ravnodušni jedno prema drugome, ali i dalje žive skupa. Naime, nerijetko su partneri svjesni da su ravnodušni, ali u pozitivnom smislu ističu kako se nikada ne svađaju. Vezu u kojoj se partneri zbog ravnodušnosti ne sekiraju i ne svađaju, pogrešno je procjenjivati kao skladnu vezu bez trzavica. Ravnodušnost nije osnova za sretan život, kao ni za bilo kakvu emotivnu vezu.

Stručnjaci vjeruju da, bez obzira žive li partneri skupa, odvojeno ili su razvedeni, teško da će se između supružnika ponovno probuditi ljubav.

Ništa na odnos ne djeluje tako razorno kao šutnja, skrivanje i neiskazivanje osjećaja. Ovo sve dovodi do toga da se ljubavni odnos pretvori u “ništa”, a opisani način života ne utječe negativno samo na vezu, nego i na ostale segmente života.

Naime, osjećaji su energija: mogu se iskazivati u raznovrsnim oblicima, ali ne mogu biti uništeni. Nemoguće je blokirati jedan osjećaj, a da pritom ne ugušimo i neki drugi. Kada god ne pokažemo da smo ljuti, progutamo dio sebe. Kada partneru ne pokažemo da nas je povrijedio, izgubimo jedan dio svojih osjećaja.

Ako stalno potiskujemo negativne osjećaje, vremenom blijedi i ono što je u nama pozitivno, te postajemo osobe koje međusobno ništa ne osjećaju: ni veselje, ni ljutnju, žalost ili ljubav. Dvije biljke koje žive jedna pored druge. To zasigurno nije osnova za zajednički život, posebno ne sretan. Ima parova koji izvana funkcioniraju, no unutar četiri zida između njih je ponor. Ni ne sjećaju se više kad su prestali razgovarati. Većina takvih parova sjetit će se da je sve počelo tako što su jedno drugom “nešto zamjerili”. Nisu jasno rekli što im smeta, nisu priznali da su povrijeđeni, nisu podigli glas…Ona je čekala da on prvi priđe, on se nadao da će ona barem nešto reći. Očekivali su da će ljubav, sama po sebi, biti dovoljna da se “nešto dogodi”.

Ako me voli  shvatit će što čini, promijenit će se, potrudit će se… Godine su prolazile a ništa se nije dogodilo. Samo su se izgubili, kao muškarac i žena. Kao ljudi. Niko ne kaže da o svemu treba po čitave dane ”razglabati”, ali veza definitivno ne može uspjeti ako partneri redovno ne razgovaraju i ne komuniciraju na druge načine.

psiholog.ba