Bedemi Allahove zaštite: Primjeri Allahovog odazivanja na dove
Kada vidiš nekog da ti pravi spletke, radi protiv tebe, špijunira te, reci: “Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik.’’ Ako te napadne spletkaroš ili nasilje učini nasilnik, ili neko bude kovao zavjeru protiv tebe, ti reci: “Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik.” To su situacije u kojima se ova dova uči i ako to učiniš, nikakvo te zlo, uz Allahovu, dž.š., neće zadesiti.
“Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik.” (Alu Imran, 173)
Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bačen u vatru, pa je postala hladna i spasonosna za Ibrahima, a.s.
“Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik.” (Alu Imran, 173)
Ove riječi izgovorio je i Muhammed, s.a.v.s., kada mu je rečeno: ““Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih seprečavate!’ — to im je samo učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ”Dovoljan je nama Allah i divan li je On Gospodar. I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar” (Alu Imran, 173-174)
Kada vidiš nekog da ti pravi spletke, radi protiv tebe, špijunira te, reci: “Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik.’’ Ako te napadne spletkaroš ili nasilje učini nasilnik, ili neko bude kovao zavjeru protiv tebe, ti reci: “Dovoljan je nama Allah i divan li je On zaštitnik.” To su situacije u kojima se ova dova uči i ako to učiniš, nikakvo te zlo, uz Allahovu, dž.š., neće zadesiti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred Bitku na Bedru tako je svesrdno molio Allaha, dž.š., da mu je spao ogrtač sa ramena, pa mu je Allah, dž.š., pomogao ostvariti pobjedu kakva nije zabilježena u historiji čovječanstva. On se u potpunosti oslanjao na Allaha, dž.š. Alija, r.a., pripovijeda: “Pred Bitku na Bedru pogledao sam u muslimane i svi su spavali osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Vidio sam ga kako pod jednim drvetom uči dove Allahu, dž.š., sve do zore.” Ebu Bekr, r.a., tada je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,: “Allahov Poslaniče, dovoljno si molio Allaha, dž.š.”
Među dove koje je Allah, dž.š., uslišao ubraja se i dova koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio za pleme Devs kada mu je došao Tufejl bin Amr, r.a., i rekao mu: “Allahov Poslaniče, u plemenu Devs raširio se nemoral i postali su mi nepokorni, zato zamoli Allaha, dž.š., protiv njih.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., digao je ruke i proučio je sljedeću dovu: “Allahu, uputi pleme Devs i učini da dođu kao muslimani, Allahu, uputi pleme Devs i učini da dođu kao muslimani, Allahu, uputi pleme Devs i učini da dođu kao muslimani.” Nakon ove dove Allah, dž.š., uputio ih je i došli su mu kao muslimani.
U primjere dova koje je Allah, dž.š., uslišao ubraja se i situacija kada je Ebu Hurejra, r.a, došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: “Allahov Poslaniče, pozivao sam svoju majku u islam ali me je ona izgrdila i svašta ružno o tebi rekla. Zamoli Allaha, dž.š., da je uputi.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je: “Allahu, uputi majku Ebu Hurejre, r.a.” Ebu Hurejra, r.a., pripovijeda: “Kada sam se vratio kući čuo sam kako se moja majka kupa i kada se obukla izašla je pred mene i rekla: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik.”
Među dove koje je Allah, dž.š., brzo uslišao jeste i dova Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju je proučio protiv jednog od sinova Ebu Leheba koji ga je uznemirivao, a neki pripovijedaju da mu je pljuvao u lice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., protiv njega proučio je sljedeću dovu: “Allahu, pošalji na njega jednog od svojih pasa.”” On je jedne prilike krenuo radi trgovine u Šam i kad god bi legao spavati njegovi prijatelji bi ga stavljali u sredinu. Kada su se približili blizu Šama zaspao je između svojih prijatelja i oko polovine noći došao je lav i oni koji su spavali probudili su se. Lav je išao od jednog do drugog i njušio ga po licu i kada bi vidio da nije on taj kojeg traži, krenuo bi dalje. Ovaj je lav bio poslan da napadne tačno određenog čovjeka koji mu je opisan, a poslao ga je Allah, dž.š. Tako je išao od jednog do drugog, skidao je pokrivač sa lica i njušio je sve dok nije došao do sredine. Zgrabio je za glavu Ebu Lehebovog sina i jednim trzajem otkinuo mu glavu.
Jedne je prilike neki čovjek vrijeđao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je on proučio sljedeću dovu: “Allahu, zaštiti me od njega kako god želiš.” Ovaj čovjek skončao je krajnje ponižavajuće. Otišao je pomusti kozu i ona ga je udarila nogom u stomak, pa je umro pod njenim nogama.
Amir bin Tufejl i Erbed bin Kajs došli su kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., želeći ga ubiti, pa Amir reče Erbedu: “Odvratit ću Muhammedovu pažnju s tebe i kada to učinim ti ga ubij.” Kada su se osamili s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., jedan od njih razgovarao je s njim, a drugi je vrebao priliku da ga udari sa sabljom, ali nije bio u stanju to učiniti, jer je Allah, dž.š., štitio Svoga Poslanika, s.a.v.s., od ljudi. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio da ga oni žele ubiti proučio je sljedeću dovu: ‘’Allahu, zaštiti me od njih kako god želiš.” Amira bin Tufejla zadesila je kuga koja mu se pojavila na prsima i on je počeo trljati ranu. Tako se rana širila i obuhvatila mu je cijeli stomak. Rekao je: “Umrijet ću od kuge u kući žene iz plemena Selul. Pomozite mi da uzjašem na konja. Tada je počeo vikati: ‘Zar da me zadesi kuga poput one koja pogađa deve u kući žene iz plemena Selul.”’ Nakon toga je umro.
Erbed bin Kajs uzjahao je svoju devu i krenuo je na pijacu i kada je stigao na pola puta između svoje kuće i pijace Allah, dž.š., poslao je na njega grom koji je spalio i njega i njegovu devu i robu koju je nosio na pijacu.
“Magarac je odnio Amrovu majku, pa se ne vrati ni on ni majka Amrova.”
Mnogobrojni su primjeri Allahovog, dž.š., odazivanja na dove pobožnjaka. Najviše takvih primjera desilo se Sadu bin Ebi Vekkasu, r.a., koji je rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha, dž.š., da moje dove budu uvijek primljene.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: “Sade, jedi samo ono što je halal i tvoje dove će uvijek biti primljene.”
Jedne ga je prilike neki čovjek lažno optužio da ne sudi svima jednako, da nije pravedan prema svojim podanicima i da ne ide u rat sa svojom vojskom, pa je Sad, r.a., proučio dovu protiv njega, ukoliko laže da mu Allah, dž.š., podari dug život i da ga izloži iskušenjima. Allah, dž.š., učinio je da ovaj čovjek veoma dugo živi i izložio ga je iskušenjima. Zbog duboke starosti obrve su mu narasle preko očiju. Presretao je djevojke na putu u Kufi., i govorio je: “Ja sam starac kojeg su zadesila razna iskušenja. Pogodila me Sadova kletva.”
Desilo se jednom da je neki čovjek počeo psovati Aliju, r.a., uz kojeg se tada nalazio Sad bin Ebi Vekkas, r.a., pa mu on reče: “Nemoj psovati moga brata.” Nakon toga je proučio dovu: “Allahu, zaštiti nas od njega kako god želiš.”
Iz pravca Kufe pojavio se dromedar, mužjak deve, došao do ovog čovjeka i udario ga nogom, pa je od ovog udarca umro. Ovaj događaj bilježi Zehebi.
Ala el-Hadremi, r.a., putovao je sa ashabima, a išli su u neki vojni pohod i kada ih je zadesila žeđ, on je proučio sljedeću dovu: “O Uzvišeni, O Veličanstveni, O Mudri, o Znani, napoji nas.” Nakon toga pojavio se oblak iz kojeg je pala kiša kojom su utolili žeđ. Kada je sa svojom vojskom stigao do mora zamolio je Allaha, dž.š., da morska voda postane čvrsta pod njihovim nogama i Allah, dž.š., uslišao je njegovu molbu. Idući izgubili su jednu sablju, i kada su se vratili po nju ležala je na površini vode i nije bila nimalo mokra.
Kada je Ummu Ejmen, r.a., krenula učiniti hidžru iz Meke u Medinu u putu ju je zadesila velika žeđ od koje gotovo da je umrla. Tragala je za vodom ali nije našla nikakav izvor, pa je zamolila Allaha, dž.š., da joj pomogne. Allah, dž.š., učinio je da se sa neba spusti kofa s vodom, i kada se napila kofa se uzdigla ka nebu. Poslije ovoga, nikada više nije ožednjela, a živjela je nakon toga četrdeset godina.
O Berra bin Maliku, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Postoji mnogo Allahovih, dž.š., robova koji hodaju u pocijepanoj odjeći, ali koji kada nešto zamole Allaha, dž.š., On im se odmah odazove. Među njima je Berra bin Malik, r.a.”[1]
Pred jednu od bitaka muslimani su mu rekli: “Berra, zamoli Allaha, dž.š., da nas pomogne protiv neprijatelja.” On reče: “Sačekajte malo.” Nakon toga otišao je okupao se i obukao ćefine. Zatim se vratio noseći u ruci svoju sablju, pa je proučio sljedeću dovu: “Allahu, zaklinjem Te da danas ja budem prvi koji je poginuo od muslimana, i da nas pomogneš protiv neprijatelja.” On je bio prvi koji je poginuo, a muslimani su pobijedili.”
[1] Bilježi ga Tirmizi pod brojem (3854). Pogledaj djelo El-Miškatupod brojem (6248).