Čuvajmo se umanjivanja grijeha

Grijesi se po svojoj težini znatno razlikuju ali ih mi ne trebamo gledati samo po njihovoj težini, nego, prvenstveno, kao čin nepokornosti prema Gospodaru s.v.t. Al-Awzai’i je rekao: „Ne gledaj u neznatnost svoga griješenja, nego pogledaj u veličinu Onoga prema kome činiš grijeh.“

U hadisu koji prenosi Aiša r.a., stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Čovjek izgovori riječ kojoj ne pridaje pažnju, a zbog nje će biti bačen u džehennem sedamdeset godina.’’ (Ibn Madže i Tirmizi)

Usto, sjetimo se da je Adem izveden iz Dženeta zbog učinjenog jednog grijeha. Zaista, nemarnost spram griješenja i umanjivanje grijeha nije osobina mu’mina. Ovako Abdullah Ibn Mes’ud r.a. opisuje stanje vjernika: „Iskren vjernik svoj mali grijeh vidi kao brdo koje će se strovaliti na njega, a licemjer ustrajava u svom griješenju i velike grijehe vidi kao mušicu koja mu je pala na nos i on je malim pokretom ruke otjera.”

Umanjivanje grijeha je veoma opasno za um čovjeka, jer ukoliko ustraje u činjenju manjih grijeha njegovo srce će lakše prihvatiti i počiniti veliki grijeh. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Teško onima koji svjesno istrajavaju na grijehu.” (Ahmed)

Allah s.v.t. u Kur’anu opisuje vjernike kao one koji ne ustrajavaju u činjenju grijeha: „i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.“ (Ali Imran, 135)

Allah s.v.t. prima pokajanje pokajnika i oprašta grijehe. Koliko god da se grijeha nakupilo, zaista su vrata pokajanja uvijek otvorena i to je Allahova milost prema robovima. Sve što je potrebno jeste da se iskreno pokajemo, zatražimo oprost od Gospodara s.v.t. i odlučimo prestati sa griješenjem. Kako onda da propustimo priliku da se pokajemo kad između nas i Allaha nema prepreke, niti posrednika? Prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. dnevno tražio oprost i po više od sedamdeset puta. Ima li ljepših riječi od istigfara, a posebno, ako ga popratimo shodnim ponašanjem i postupcima? Neophodno je da se čovjek iskreno pokaje, a to se, svakako, očituje u njegovim djelima.

Što budem imali manje grijeha, to ćemo lakše pred Gospodara stati. A grijeh, k`o grijeh, jedan za drugim, vuče u provaliju, prlja srce, odnosi smisao za razlikovanje dobrog od lošeg. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu, sve dok srca budu toliko prljava da ne reaguju na jasno svjetlo koje dolazi od Milostivog. Zato je vrlo bitno prepoznati grijeg, kloniti ga se i tražiti oprost, kako nam ne bi postao navika. Upravo zbog toga su naši predhodnici svaki, ama baš svaki grijeh, gledali kao planina koja, samo što se ne sruči na glavu.

ِIzvor: islamiyyat.com
Prevod: Akos.ba