Da su ONI bili na NJEGOVOM mjestu!?
Da su NJIH stanovnici Taifa, sramno protjerali i ponizili i da je NJIMA došao melek Džibril sa prijedlogom da na stanovnike Taifa sruši brda, ONI bi pristali, ali Poslanik, s.a.v.s., nije, nego je rekao Džibrilu i Meleku zaduženom za brda: “Želim da Allah od njih izvede na pravi put one koji će obožavati Jednog Allaha i neće mu širk činiti.“
Da su ONI proglasili Islamsku državu u Medini u kojoj su bila tri velika jevrejska plemena, vjerovatno bi ih pobili i protjerali, ali nisu, istinsku državu u Medini proglasio je Poslanik, s.a.v.s., koji je sa stanovnicima Medine, jevrejima, potpisao dokument u kojima im je zagarantovao sva vjerska i ljudska prava.
Da su ONI učestvovali na Bedru, vjerovatno bi svih 70 zarobljenih mušrika zaklali, glave im na koplja nabili a možda bi se i sa njihovim glavama igrali, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s. je 70 zarobljenika Bedra smjestio po kućama ashaba i naredio im, da ih dobro hrane i čuvaju, pa su ashabi jeli lošiju hranu a njima davali bolju.
Da su ONI učestvovali na Uhudu, vjerovatno bi mušrike proklinjali nakon što su počini strašan masakr nad 70 ashaba među kojima je bio i Poslanikov, s.a.v.s. amidža, Hamza, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s., je nakon bitke iako ranjen i ožalošćen, dovio: “Gospodaru moj, oprosti im, oni ne znaju!“
Da su ONI znali imena munafika u Medini, vjerovatno bi ih javno smaknuli i glave im objesili po gradu da se vidi kako prolaze izdajnici, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s. nikom nije htio da otkrije njihova imena (osim Huzejfi), kako bi sačuvao ljudske živote i jedinstvo muslimanskog saffa.
Da su ONI vidjelo i čuli kako vođa munafika Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, napada Poslanika, s.a.v.s, ostavlja ga u bitkama, surađuje sa mušricima, potvara mu suprugu Aišu, vjerovatno bi ga iskasapili, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s., je ovog vođu munafika nazvao ashabom, obilazio ga dok je bio bolestan, kad je umro, umotao ga u svoju košulju i klanjao mu dženazu.
Da su ONI čuli kako jedan od licemjera govori Poslaniku, s.a.v.s.: “Boj se Allaha!“, vjerovatno bi mu glavu odsjekli, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s., je rekao Halidu, r.a., za ovog čovjeka: “Halide, možda čovjek klanja, nije mi naređeno da gledam u ljudska srca.“
Da su ONI vidjeli kako prilikom potpisivanja primirja na Hudjebiji, zbog mira, Poslanik, s.a.v.s., naređuje pisaru Aliji, r.a., da izbriše riječi „U ime Allaha i Muhamed je Allahov Poslanik“, vjerovatno bi pokidali taj list i udarili na muršike Mekke a kurejšijskog izaslanika ubili, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s., je naredio Aliji da spomenute riječi izbriše kako bi se uspostavio mir.
Da su ONI oslobodili Mekku, vjerovatno bi Mekom tekli potoci krvi, kotrljale bi se odsječene glave, ali nisu, Poslanik, s.a.v.s., je taj dan oprostio i po ko zna koji put pokazao, da je on poslan kao milost a ne kao prijetnja, ubica ili terorista.
Nasilnici i neznalice, prestanite da kaljate časno ime našeg Poslanika, s.a.v.s., čineči razne zločine u njegovo ime, on sa vama i vašim nedjelima nema ništa. Prestanite da prljate njegovu milost sa kojom ga je Gospodar poslao.
Imam El-Kurtubi u komentaru Allahovih riječi: A tebe smo Muhamede poslali samo kao milost svjetovima., kaže: „Allah, dželle še’nuhu, je poslanike stvarao radi ostvarenja milosti, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sam po sebi milost za ljude, jer je njegovo pojavljivanje postalo znak BEZBJEDNOSTI I MIRA svih ljudi na Zemlji sve do Sudnjega Dana. Prijašnji Allahovi poslanici nisu bili na ovome stepenu.“ (Tefsir od el-Kurtubija, 3/123)
Za Akos.bA piše: Saudin Cokoja
