Planiranje porodice i prekidanje trudnoće – abortus u islamu

Planiranje porodice

Autor: Suada Mujakic | Cijena 15KM narudžbe na e-mailkupiknjigu@live.com

Pitanje planiranja porodice je aktuelno još iz vremena Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ovo pitanje se u tom periodu tretiralo kroz pitanje 'azla (izbacivanje sjemena prilikom spolnog odnosa izvan rodnice radi sprečavanja začeća — prekinuti spolni odnos), a ‘azl se može smatrati jednom vrstom kontracepcije.

O pitanju dozvole ‘azla i planiranja porodice islamski pravnici su se razišli. Oni koji dozvoljavaju ‘azl i planiranje porodice, svoj stav temelje na činjenici da je ‘azl korišten u periodu dolaska objave, a o tome nije ništa objavljeno, i da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio upoznat sa njihovim postupkom i nije to zabranio.

Od Džabira, r. a., se prenosi da je rekao: ”Za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alej hi ve sellem, dok se Kur’an još objavljivao, mi smo primjenjivali ‘azl”

Grupa pravnika koja zabranjuje ‘azl navodi hadis koji prenosi Džuzame, Vehbova kćerka, u kojem kaže: ”Bila sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada su ga upitali o ‘azlu, pa je rekao: ’To je tajno umor. "'

Međutim, većina islamskih pravnika je prihvatila ‘azl i planiranje porodice dozvoljenim, ali pod određenim uvjetima, a to su:

•             da supružnici budu saglasni o odgađanju rađanja,

•             da planiranje porodice bude posljedica posebnih razloga,

•             da bude vremenski ograničeno, osim u slučajevima kada se potpuno zabranjuje trudnoća, kao što je bolest,

•             da postoji ozbiljan razlog koji se tiče zdravstvenih, odgojnih ili vjerskih obaveza prema porodici.

Prekidanje trudnoće – abortus

Princip islama je da život svakog čovjeka ima istu vrijednost i svetost, kao i da se svakom djetetu moraju garantovati i obezbijediti prava na normalan razvoj još dok je u samom začeću. Ovom principu direktno se suprotstavlja jedna pojava koja se proširila i u našem društvu, a to je namjerno prekidanje trudnoće.

O pitanju namjernog prekidanja trudnoće postoje različita mišljenja islamskih pravnika, ali je potrebno naglasiti da su svi saglasni u tome da, kada se udahne duša u fetus, abortus postaje zabranjen. Svaki pokušaj prekidanja trudnoće poslije uspješne oplodnje i takav postupak smatra se velikim grijehom. Težina grijeha se povećava nakon uspješnog ulegnuća i odmicanja trudnoće.

Interesantno je mišljenje imama Gazalija u kojem razlikuje ‘azl i abortus, gdje abortus naziva umorstvom nad onim što već postoji. Taj zločin u svim fazama trudnoće nema identičan tretman, nego zavisi od razvoja fetusa. Prvi stepen je kada se sperma pomiješa sa ženinim sokom, oplodi se i oživi i ovakvo uništenje smatra se zločinom. Uništenje oplođene ćelije nakon što postane komad mesa (el-mudga) i zakvačak (el-'aleka) se smatra još većim zločinom. Uništenje zakvačka nakon što se u njega udahne duša i nakon što se oblikuje, smatra se još većim zločinom, a najveći zločin je kad se dijete živo rodi i onda se ubije.

Svoj stav o abortusu imam Gazali predstavio je na sljedeći način:

”Kako god bilo, sok žene je sastavni dio oplodnje. Dvije vode (muška i ženska) su pravno kao ponuda i prihvatanje pri sklapanju ugovora. Onaj ko ponudi ponudu, pa je povuče prije nego što je druga strana prihvati, ne smatra se prekršiocem ugovora. Na bilo koji način da se usaglase ponuda i prihvatanje, odustajanje nakon toga smatrat će se kršenjem, poništenjem i prekidom ugovora. Isti je slučaj i sa spermom. Od sperme koja je u kičmi, ne nastaje dijete, kao ni od one koja izađe iz muškog organa, sve dok se ne pomiješa sa ženinom vodom. Ovo je jasna analogija (kijas) .”

Prekidanje trudnoće u nuždi je dozvoljeno, ali uz postojanje opravdanih i ozbiljnih opasnosti po život ili zdravlje trudnice ili djeteta, a to bude utvrđeno od strane stručnjaka, i to na osnovu šerijatskog pravila da se u nuždi i zabranjeno dozvoljava.

Odlomak iz knjige:  ”Trudnoća i dojenje – Islam i medicina”  autorica Suada Mujakić Ukratko o knjizi:

Islam je posebnu pažnju posvetio braku i porodici koja ima vrlo značajnu ulogu u muslimanskom društvu. Dokaz tome je to što se trećina pravnih propisa Kur’ana odnose na brak, porodicu i njihovo uređenje. Jedna od uloga porodice je produženje ljudske vrste, što podrazumijeva prisustvo djece u njoj. Nesporno je da su djeca za svakog čovjeka izvor sreće i radost u životu, ali se o djeci treba brinuti kako bi stasala u zdrave i odgojene ličnosti koje će aktivno djelovati i graditi, a njihovo dobro će se vraćati njima samima, njihovim roditeljima, njihovoj zajednici i svim ljudima.

Tvrdi povez, broj stranica 150, cijena 15KM, Narudžbe na e-mail kupiknjigu@live.com

akos.ba