Ko je odredio redoslijed sura u Kur’anu?

Zašto Kur’an počinje El-Fatihom, a ne riječima prve objave?

Kada otvorimo Kur’an, na njegovom početku nalazimo suru El-Fatiha. Međutim, prvi objavljeni ajeti pripadaju suri El-Alek, koja se u mushafu nalazi tek na 96. mjestu. Kako je onda nastao raspored koji danas poznajemo?

Odgovor zahtijeva da razlikujemo dvije stvari: redoslijed kojim je Kur’an objavljivan i redoslijed kojim su njegovi ajeti i sure raspoređeni u mushafu.

Prva objava nije početak mushafa

Aiša, r.a., u poznatoj predaji opisuje dolazak meleka Allahovom Poslaniku, ﷺ, u pećini Hira i objavljivanje početnih ajeta sure El-Alek. Predaju bilježe Buharija i Muslim. Ona govori o početku objavljivanja Kur’ana, ali ne i o tome kojom će surom počinjati njegov konačni raspored.

Kur’an je objavljivan postepeno, tokom približno dvadeset i tri godine. Objave su pratile događaje, odgovarale na pitanja i odgajale prvu generaciju muslimana. Zato vrijeme objavljivanja nekog ajeta nije ujedno određivalo njegovo mjesto u mushafu.

Ko je određivao mjesto ajeta?

Ovdje je stav učenjaka jasan: redoslijed ajeta unutar sura određen je prema uputi Allahovog Poslanika, ﷺ. Ashabi nisu samostalno odlučivali gdje će koji ajet stajati.

Imam Sujuti u djelu El-Itkan prenosi saglasnost učenjaka o tome. Među dokazima navodi i činjenicu da je Poslanik, ﷺ, učio čitave sure pred ashabima, koji su njihov raspored slušali, pamtili i prenosili. Sure su, dakle, imale poznat sadržaj i redoslijed ajeta još za njegovog života.

A ko je odredio redoslijed sura?

Kada govorimo o tome zašto nakon El-Fatihe dolazi El-Bekare, a zatim Ali Imran, među učenjacima postoji više mišljenja.

Jedni smatraju da je cjelokupan redoslijed sura određen Poslanikovom, ﷺ, uputom. Drugi smatraju da je utvrđen idžtihadom ashaba, odnosno njihovim učenim prosuđivanjem zasnovanim na onome što su znali i prenijeli od Poslanika. Treće mišljenje objedinjuje ova dva: raspored dijela sura bio je poznat za njegovog života, dok su raspored ostalih utvrdili ashabi prilikom sabiranja mushafa.

Riječ je o staroj raspravi unutar kur’anskih nauka. Sujuti, naprimjer, prenosi da je Ibn Atijja smatrao kako je raspored mnogih sura bio poznat u Poslanikovo vrijeme, dok je kod drugih bilo prostora za prosuđivanje ashaba. Zato ne bi bilo precizno jedno od ovih mišljenja predstaviti kao stav oko kojeg nema razilaženja.

Kako smo dobili današnji mushaf?

Nakon Poslanikove, ﷺ, smrti, u vrijeme Ebu Bekra, r.a., Kur’an je sabran na jednom mjestu. Posao je povjeren Zejdu ibn Sabitu, r.a., jednom od pisara Objave. Sabiranje je obuhvatilo provjeravanje zapisanog teksta i onoga što su ashabi pamtili.

Ti su listovi potom čuvani kod Ebu Bekra, zatim Omera, a nakon njega kod njegove kćerke Hafse, r.a.

U vrijeme halife Osmana, r.a., na osnovu tih listova izrađeni su i u različite krajeve poslani službeni primjerci mushafa, kako bi se spriječila razilaženja među muslimanima. Oba događaja opisana su u predajama koje bilježi Buharija. Osmanova uloga bila je objedinjavanje zajednice oko provjerenih primjeraka već objavljenog i sačuvanog Kur’ana.

Zašto onda El-Fatiha stoji na početku?

Najprije zato što redoslijed mushafa ne slijedi hronologiju objavljivanja. A kada govorimo o mudrosti njegovog početka, učenjaci su ukazivali na lijepu povezanost El-Fatihe i El-Bekare: u El-Fatihi vjernik moli Allaha za uputu, a početak El-Bekare govori o Knjizi koja je uputa bogobojaznima. To je tumačenje njihove povezanosti, a ne poseban hadis koji objašnjava zašto su tako raspoređene.

Prvi objavljeni ajeti tako nam govore kako je počelo spuštanje Objave. Početak mushafa uvodi nas u njeno učenje: zahvalom Allahu i molbom da nas uputi na Pravi put.

akos.ba