Ajet od kojeg srce zadrhti: Allah nad svakim od nas bdi
Ista spoznaja donosi sigurnost da nismo zaboravljeni i odgovornost za ono što činimo.
Proučio sam riječi Uzvišenog Allaha:
„Zar Allahu, koji nad svakim bdi, što god uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim?“ (Er-Ra’d, 33; prijevod Besima Korkuta)
I svaki dio moga tijela je zadrhtao.
Bdi nad svakom dušom… Briga o opskrbi jedne ne odvraća Ga od druge, niti Ga praćenje postupaka jedne, za koje će odgovarati na ahiretu, zaokuplja tako da zanemari drugu!
Kao da na ovom svijetu živiš sam, pod Allahovim sluhom i pogledom. Tvoje riječi čuje, tvoje poglede prati. Tvoju ljubav i mržnju, iskrenost i laž, plemenitost i izdaju. Pred Allahom si pojedinac kojem se posvećuje potpuna pažnja, ma koliko svemir bio bučan i stvorenja mnogobrojna.
Koliki me stid pred Tobom obuzima, Gospodaru!
„…koji nad svakim bdi…“
Nad svakom dušom, njenim izdajama, grijesima i ružnim postupcima kada ostane sama sa sobom.
Ovaj ajet istovremeno donosi smirenost i ulijeva strah. Smiruje me jer znam da me Allah neće zaboraviti kada su mi potrebni hrana, piće ili odjeća. A strah me obuzima jer sam pod Njegovim nadzorom od buđenja do odlaska na počinak. Koliko me samo puta između toga vidi u stanju kojeg bih se stidio pred prijateljem! A šta je tek sa stidom pred mojim Stvoriteljem?!
Čuli su Fudajla ibn Ijada, Allah mu se smilovao, kako na Arefatu, pri zalasku sunca, govori: „Koliki me stid pred Tobom obuzima, čak i ako mi oprostiš!“
To znači: čak i ako mi oprostiš, sama pomisao na mene dok Ti griješim, a Ti me gledaš, povećava moj stid pred Tobom. Čak i nakon oprosta.
To je osjećaj koji razumije samo onaj ko ga doživi i zamisli!
Kada se El-Esvedu ibn Jezidu približila smrt, zaplakao je. Upitali su ga: „Čemu tolika strepnja?“
Odgovorio je: „Kako da ne strepim i ko ima više razloga za to od mene?! Tako mi Allaha, čak i kada bi mi stigla vijest da mi je Allah oprostio, mučio bi me stid pred Njim zbog onoga što sam činio! Čovjek drugome učini neku malu nepravdu, pa mu ovaj oprosti, a on ga se i dalje stidi.“
Koliko samo Kur’an oplemenjuje duše i čini da tijela zadrhte!
„…koji nad svakim bdi…“
Neko od nas zadrhti od stida pred vlastitim djetetom dok u ruci drži telefon i gleda ono čime njegov Stvoritelj nije zadovoljan. Boji se da ne izgubi ugled u očima svoga djeteta. A svakodnevno, hiljadu puta, narušava svoj položaj kod Allaha, ne osjećajući ni deseti dio uznemirenosti i strepnje koju osjeti pred djetetom ili prijateljem!
Džunejd, Allah mu se smilovao, upitan je: „Šta čovjeku pomaže da obori pogled?“
Odgovorio je: „Svijest da je Allahov pogled na tebe prethodio tvome pogledu na ono što gledaš.“
Koliko je u Kur’anu opomena pred kojima bi trebali zastati i čestiti i grješni!
„…nad svakim bdi…“
Kad god duša postane svjesna tih riječi, topi se od stida.
Koliki me stid pred Tobom obuzima, Gospodaru, čak i ako mi oprostiš!ž
Halid Hamdi
Prijevod i obrada: akos.ba
