Šta je Gazi Husrev-begov vakuf omogućavao običnom čovjeku?
Iza poznatih sarajevskih građevina stajao je sistem koji je omogućavao prehranu, smještaj, obrazovanje i pristup vodi.
U Sarajevu se prije gotovo pet stoljeća kuhala čorba čije posluživanje nije zavisilo od dobre volje domaćina toga dana. Obaveza da se priprema svakog jutra i večeri bila je zapisana u vakufnami.
Riječ je o Gazi Husrev-begovom imaretu, kuhinji u kojoj su se hranili siromašni putnici, učenici, službenici vakufa i drugi gosti. Uz nju je djelovala musafirhana, namijenjena boravku putnika. Odredbe vakufnama uređivale su kome pripada hrana i kako ustanova treba raditi.
Obrok je bio dio organizovane brige
Prema odredbi iz 1531. godine, službenicima džamije i imareta, uz navedeni izuzetak upravitelja vakufa, pripadale su dvije porcije čorbe dnevno — jutarnja i večernja — te četiri hljeba. Vakufnama iz 1537. predvidjela je prehranu i za stanovnike medrese, među kojima su bili učenici.
Kuhinja je radila sve do 1943. godine, kada su ratne okolnosti i nedostatak sredstava doveli do njenog zatvaranja. Musafirhana je svoju prvobitnu funkciju izgubila ranije, nakon austrougarske okupacije.
Od novca za gradnju kupljene su i knjige
Gazi Husrev-begova vakufnama za medresu iz 1537. sadržavala je još jednu važnu odredbu: preostalim novcem nakon gradnje trebalo je nabaviti knjige kojima će se koristiti čitaoci i iz kojih će prepisivati oni koji se bave naukom.
Iz te odluke razvila se Gazi Husrev-begova biblioteka. Njeni počeci vezani su za školu i potrebu da znanje bude dostupno ljudima koji uče. Biblioteka i danas čuva rukopise, knjige i dokumente važne za proučavanje Bosne i Hercegovine.
Vakuf je finansirao i bolnicu
Djelovanje vakufa širilo se i nakon smrti njegovog osnivača. Iz njegovih sredstava izgrađeni su vodovod, hamam, hanovi i drugi objekti potrebni gradu.
Godine 1866. osnovana je i vakufska bolnica, koja je radila do izgradnje Državne bolnice u Sarajevu 1882. godine. Tako je imovina uvakufljena u 16. stoljeću služila i zdravstvenim potrebama stanovništva više od tri stoljeća kasnije.
Kako se sve to izdržavalo?
Za rad svojih ustanova Gazi Husrev-beg uvakufio je imovinu čiji su prihodi bili namijenjeni njihovom održavanju. Vakufname su određivale namjenu sredstava i obaveze službenika. Time je uz izgradnju objekata osiguran i način njihovog finansiranja.
Za čovjeka koji je koristio te usluge, vakuf je imao vrlo opipljivo značenje: obrok, mjesto za boravak, školovanje ili liječenje. Dokumenti zato otkrivaju i onu manje vidljivu historiju Sarajeva — svakodnevni život ljudi kojima su ove ustanove bile potrebne.
akos.ba
