Što si više Allahov rob, to si slobodniji
Selam alejkum, prijatelju.
Zorba u romanu kaže: „Neki ljudi su zaista slobodni, a mnogi samo misle da su slobodni zato što je obruč oko njihovog vrata postao malo širi.“
Vjeruj mi kada ti kažem: čovjek postaje slobodan onoliko koliko postaje Allahov rob.
Što se više uzdiže u robovanju Allahu, njegova duša penje se sve više stepenicama slobode.
Vrijedi i obrnuto. Što se čovjek više udaljava od Allaha, sve više postaje rob nečega drugog.
Ne moraš nečemu pasti na sedždu da bi mu robovao. Dovoljno je da postaneš njegov zarobljenik.
Položaj može postati ono čemu čovjek služi. Novac može zagospodariti čovjekom iako mu nikada nije učinio sedždu. Čak i običaji i tradicija mogu čovjeka toliko vezati da zbog njih prestane pitati šta je ispravno, a šta pogrešno.
Prijatelju, najslobodniji ljudi bili su Allahovi poslanici upravo zato što su bili najpotpuniji u robovanju Allahu.
A mi, što se više približavamo njihovom imanu, sve se više oslobađamo svega onoga što pokušava zagospodariti našim srcem.
Kada razmišljam o životu Bilala ibn Rebbaha, r.a., shvatim da je on okusio slobodu mnogo prije nego što ga je Ebu Bekr, r.a., otkupio i oslobodio ropstva.
Onoga trenutka kada je Bilal povjerovao, njegova duša se oslobodila okova.
Kada ga je Umejje ibn Halef položio na užareni pijesak Mekke i mučio ne bi li ga natjerao da se odrekne svoje vjere, Bilal je izgovarao: „Ehad! Ehad!“ – „Jedan! Jedan!“
Umejje je tada mogao raspolagati Bilalovim tijelom. Ali njegovom dušom nije mogao. Bilalova duša pripadala je Allahu.
I možda se upravo tu najbolje razumije šta je sloboda: slobodan si onda kada niko osim Allaha ne može zagospodariti tvojim srcem.
Ebu Bekr, r.a., kasnije je oslobodio Bilalovo tijelo iz ropstva. Ali svoju dušu Bilal je svojim imanom oslobodio mnogo prije toga.
Edhem Sharkavi
Prijevod i obrada: akos.ba
