Kako vjernik odgaja svoje srce da bude iskreno prema Allahu?

Čovjek može uspjeti da svoj posao obavlja besprijekorno, može svoje greške sakriti od ljudi, a može i veoma vješto izgraditi lijepu sliku o sebi pred drugima. Ipak, ostaje jedno pitanje na koje odgovor zna jedino Allah: Radi koga je to djelo učinjeno?

Ono što razdvaja dva djela koja izvana izgledaju potpuno jednako nije količina uloženog truda niti broj postignutih rezultata, već tajna skrivena u srcu. Zbog toga je ihlas – iskrenost prema Allahu – jedno od najvećih djela srca, ali i jedno od onih koje zahtijeva neprestanu borbu sa samim sobom. Ljudi ga ne mogu vidjeti, vanjština ga ne može potvrditi, niti se može izmjeriti ljudskim mjerilima.

Zbog toga pažnja Kur’ana i sunneta nije usmjerena samo na mnoštvo djela, već i na ispravnost namjere iz koje ta djela nastaju. Uzvišeni kaže: „A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju…“ (El-Bejjine, 5)

Allahov Poslanik ﷺ postavio je nijjet kao temelj djela riječima: „Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio.“ (Buhari i Muslim)

Ako ihlas zauzima tako važno mjesto, onda bi svakog vjernika trebalo zaokupljati pitanje: Kako odgojiti svoje srce da bude iskreno prema Allahu i šta nam pomaže da u tome ustrajemo?

Upoznati Allaha

Prvi i najvažniji put do ihlasa jeste upoznavanje Allaha na način koji će srce ispuniti veličanjem, ljubavlju, strahom i nadom.

Ko istinski upozna svoga Gospodara, pogled ljudi na njega postaje mu manje važan, dok svijest o Allahovom pogledu postaje sve veća. Što čovjek više upoznaje Allahova lijepa imena i svojstva, to njegova iskrenost raste, jer postaje svjestan da je Allah Onaj Koji sve čuje i vidi i Koji zna ono što se krije u srcima. Njega ne mogu zavarati lijepa vanjština ni birane riječi.

Ibn Tejmijje je rekao: „Ihlas je da čovjek svojim djelom želi jedino Allahovo lice.“ Takvo poznavanje Allaha uči srce da vodi računa o Allahu prije nego o ljudima i da traži Njegovo zadovoljstvo prije njihovog.

Sjećanje na Ahiret

Jedna od najvećih stvari koje pomažu čovjeku da sačuva ihlas jeste svijest o Ahiretu. Kada srce bude sigurno da mu svi ljudi zajedno na Sudnjem danu neće moći ni koristiti ni nauditi i da jedino Allah prima ili odbija njegovo djelo, tada se njegova pažnja usmjerava prema Allahovom zadovoljstvu.

Uzvišeni kaže: „Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručićemo mu je…“ (Eš-Šura, 20)

Što se čovjek više prisjeća stajanja pred Allahom, to mu manje znače ljudske pohvale i sve manje žudi za njihovim priznanjima. Tada prije svakog djela počinje pitati sebe: Šta ovim djelom želim? Radi koga ovo radim?

Mnogo moliti Allaha za ihlas

Među važnim putevima do ihlasa jeste i mnogo dove, jer je iskrenost blagodat koju Allah daruje Svojim robovima, a ne obična vještina koju čovjek može sam steći. Dobri prethodnici plašili su se promjenjivosti svojih namjera i zato su često molili Allaha za postojanost i iskrenost.

U jednoj od njihovih dova stoji: „Allahu, učini sva moja djela dobrim, učini ih iskrenim radi Tvoga lica i ne daj da u njima bilo kome pripadne bilo šta.“

A kako musliman da ne moli Allaha za zaštitu svoga srca kada je Poslanik ﷺ rekao: „O ljudi, čuvajte se ovog širka, jer je skriveniji od hoda mrava.“

Neko je upitao: „Kako ćemo ga se sačuvati kada je skriveniji od hoda mrava, Allahov Poslaniče?“

Rekao je: „Govorite: Allahu, utječemo Ti se od toga da Ti svjesno nekoga pripišemo kao druga i tražimo Tvoj oprost za ono što činimo nesvjesno.“ (Ahmed i drugi)

Koliko je samo muslimanu potrebno da često izgovara ovu dovu.

Sakrij neka svoja dobra djela

Skrivanje ibadeta i dobrih djela jedan je od najsnažnijih načina odgajanja srca u ihlasu. Čovjekova duša po svojoj prirodi voli pohvalu. Kada je naviknemo na dobra djela za koja niko ne zna, u njoj slabi želja za ugledom, pokazivanjem i ljudskim pohvalama.

Zbog toga je Poslanik ﷺ pohvalio čovjeka koji udijeli sadaku i toliko je sakrije „da njegova ljevica ne zna šta je udijelila desnica“. (Buhari i Muslim)

Neki od dobrih prethodnika pretvarali bi se pred suprugom da spavaju, a kada bi ona zaspala, ustajali bi i klanjali.

Nekima bi se u tami noći brada natopila suzama iz straha prema Allahu, dok bi supruga bila pored njih, a da ništa ne primijeti. Neki bi postili, ali bi namazali kosu uljem kako čovjek koji ih vidi ne bi pomislio da poste.

Primjera je mnogo. A kod djela koja se nužno moraju činiti pred ljudima, čovjek se treba boriti sa sobom da svoju namjeru sačuva iskrenom.

Zato svaki čovjek treba imati neko skriveno dobro djelo za koje zna jedino Allah. To je njegova istinska zaliha za dan kada sretne svoga Gospodara.

Stalno preispituj svoju namjeru

Jedan od najvažnijih puteva do ihlasa jeste stalno svođenje računa sa samim sobom. Iskren čovjek ne preispituje svoje djelo tek kada ga završi. On ispituje svoje srce prije djela, tokom njegovog činjenja i nakon što ga završi.

Pita sebe: Jesam li ovim želio Allahovo lice? Je li se moja namjera promijenila kada su me ljudi pohvalili? Bih li ovo učinio da me niko nije vidio?

Sufjan es-Sevri rekao je: „Ni sa čim se nisam toliko borio kao sa svojim nijjetom, jer mi se on stalno mijenja.“

Ove riječi otkrivaju važnu istinu: ihlas nije stanica do koje čovjek jednom stigne i onda se može odmoriti. To je borba koja traje do kraja života.

Bori se protiv želje za ljudskim pohvalama

Zbog toga je borba sa samim sobom jedan od najvećih puteva do iskrenosti.

Uzvišeni kaže: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti…“ (El-Ankebut, 69)

Kad god čovjek osjeti da njegova duša žudi za pohvalama ljudi, raduje se njihovom divljenju ili je u djelima pokornosti pretjerano žalosti njihova kritika, treba se boriti protiv toga i podsjetiti sebe da se prihvatanje djela traži kod Allaha, a ne kod ljudi.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: „Ihlas i tevhid su stablo u srcu, njegova stabla su djela, a njegovi plodovi lijep život na dunjaluku i vječno uživanje na Ahiretu.“

Ispravnost čovjekove vanjštine zapravo je plod ispravnosti njegove nutrine.

Druži se s iskrenim ljudima

Ni utjecaj dobrog društva nije ništa manje važan. Gledati iskrene ljude nekada odgaja čovjekovu iskrenost više nego mnogo govoriti o njoj. Ljudi se ugledaju jedni na druge prije nego što poslušaju savjete i često na njih više djeluje ono što vide u nečijem životu nego ono što čuju iz njegovih usta.

Mnogi dobri prethodnici skrivali su svoje ibadete čak i od najbližih ljudi. Za neke se nije ni znalo da noću ustaju na namaz sve dok nisu preselili, pa je tek tada prestao plač koji su njihovi ukućani tokom noći slušali. Ovakvi primjeri čovjeka ne pozivaju da postane poznat. Oni ga uče da najveća djela mogu biti upravo ona o kojima niko nikada nije napisao ni riječ i o kojima njihov počinilac nikada nikome nije govorio.

Čini dobro za koje ti niko neće zahvaliti

Praktičan način odgajanja srca jeste i da musliman što češće čini djela za koja ne očekuje ničiju zahvalnost. Tajno pomoći čovjeku u njegovoj potrebi. Pomiriti zavađene. Udijeliti sadaku koju niko neće vidjeti. Moliti Allaha za druge muslimane kada oni to ne znaju. Služiti roditeljima ne očekujući pohvalu. Učiniti dobro nekome ko nam ga nikada neće moći uzvratiti. Takva djela odgajaju srce da njegov odnos s Allahom bude neposredan i da do Njega ne pokušava doći kroz vrata ljudskog divljenja i aplauza.

Ne ostavljaj dobro djelo iz straha od rijaluka

Ihlas čuva i svijest da se rijaluk – činjenje djela radi pokazivanja pred ljudima – može uvući u srce u veoma suptilnim oblicima. Zbog toga su ga se dobri ljudi mnogo plašili. Ali to ne znači da čovjek treba ostaviti dobro djelo zato što se boji rijaluka. I to može postati jedna od šejtanovih zamki. Čovjek treba raditi, boriti se za ispravnost svoje namjere i tražiti pomoć od Allaha.

Kada je Fudajl ibn Ijad upitan o ostavljanju djela zbog ljudi, rekao je: „Ostaviti djelo zbog ljudi jeste rijaluk, a činiti djelo zbog ljudi jeste širk. Ihlas je da te Allah sačuva i jednog i drugog.“

To je veliko odgojno pravilo koje uspostavlja ravnotežu između činjenja dobra i popravljanja nijjeta.

U vremenu kada se gotovo sve objavljuje

U našem vremenu digitalne platforme omogućile su da gotovo svako djelo bude objavljeno, svaki ibadet dokumentovan, a svako dobročinstvo podijeljeno s drugima. Zbog toga nam je danas još potrebnije da svoju dušu odgajamo kroz dobra djela u osami za koja zna jedino Allah. Ne mora se svako dobro objaviti. Ne mora se svaki ibadet fotografisati. Ne treba svakom dobročinstvu svjedok.

Koliko je samo muslimanu danas potrebno da ima svoju skrivenu zalihu između sebe i Gospodara, koju će pronaći onoga dana kada svi dunjalučki oslonci nestanu i kada ostane samo ono što je iskreno učinjeno radi Allaha.

Malo iskreno djelo može biti veće od velikog djela

Jedna od najvažnijih stvari koje čuvaju ihlas jeste uvjerenje da primanje djela nije rezultat njegove veličine i mnoštva, već iskrenosti srca. Allah može uzdići malo djelo zbog velike iskrenosti njegovog počinioca, a odbiti veliko djelo u koje se umiješala želja za pohvalom ili položajem među ljudima.

Uzvišeni kaže: „Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!“ (Ez-Zumer, 3)

Allahov Poslanik ﷺ rekao je: „Kada Allah sakupi ljude na Sudnjem danu, u koji nema nikakve sumnje, glasnik će pozvati: ‘Ko je u djelu koje je činio radi Allaha pridružio nekoga drugog, neka svoju nagradu traži od njega, jer Allahu najmanje treba da Mu se neko kao drug pripisuje.’“ (Tirmizi)

Ihlas, dakle, nije tek vrlina koja uljepšava i upotpunjuje dobra djela. On je njihova duša. Njime djela žive i on je tajna njihovog primanja zbog koje se ljudi razlikuju kod Allaha.

Ihlas se gradi cijelog života

Izgradnja iskrenosti ne završava se za jedan dan. To je putovanje koje traje čitav život. Počinje upoznavanjem Allaha, snagu crpi iz dove, hrani se borbom sa samim sobom, živi kroz skrivena dobra djela i raste u društvu iskrenih ljudi. Sve dok najveća briga vjernika ne postane da Allah bude zadovoljan njime, čak i kada ljudi ne znaju za njegova djela. Da bude spomenut kod svoga Gospodara na nebesima, makar bio nepoznat među ljudima na Zemlji.

A kada srce dostigne takvo stanje, čovjek shvati jednu veliku istinu:

Najveći uspjeh nije da te ljudi smatraju dobrim čovjekom, već da te Allah vidi iskrenim.

Prijevod i obrada: akos.ba