Odazovite se Allahu i Poslaniku

Allah Uzvišeni kaže:

„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.“ (El-Enfal, 24)

U ovom ajetu nalazi se jedna od velikih poruka vjere: ono čemu nas Allah i Njegov Poslanik ﷺ pozivaju daje život čovjekovom srcu, njegovoj vjeri i njegovom svakodnevnom životu. A odazvati se znači mnogo više od znati šta je naređeno. To znači da svoje želje, navike i postupke uskladimo s onim što Allah traži od nas.

Upravo po tome je generacija ashaba bila posebna. Kada bi saznali šta Allah i Njegov Poslanik ﷺ od njih traže, između saznanja i djela često nije bilo dugog čekanja.

Kada je Poslanik ﷺ izuo obuću

Jednom prilikom Poslanik ﷺ klanjao je sa svojim ashabima. Tokom namaza izuo je obuću i ostavio je sa svoje lijeve strane. Kada su ashabi to vidjeli, i oni su odmah izuli svoju obuću.

Nakon namaza Poslanik ﷺ ih je upitao: „Šta vas je navelo da izujete svoju obuću?“

Odgovorili su: „Vidjeli smo da si ti izuo svoju pa smo i mi izuli.“

Tada im je objasnio da ga je Džibril obavijestio da na njegovoj obući ima nečistoće. (Ebu Davud)

Ashabi u tom trenutku nisu ni znali razlog. Vidjeli su Poslanika ﷺ i slijedili ga.

Promijenili su pravac usred namaza

Još upečatljiviji primjer dogodio se nakon promjene kible. Muslimani su se u početku u namazu okretali prema Bejtul-Makdisu. Kada je došla naredba da se okrenu prema Kabi, vijest je stigla do ljudi dok su već klanjali.

Čovjek koji je klanjao s Poslanikom ﷺ prošao je pored druge skupine muslimana i obavijestio ih da je klanjao s Allahovim Poslanikom ﷺ okrenut prema Mekki. Oni nisu čekali sljedeći namaz.

Dok su još bili u namazu, okrenuli su se prema Kabi. (Buhari)

To mnogo govori o njihovom odnosu prema vjeri. Nije bilo: „Od sutra ću.“ Nije bilo: „Samo da prvo razmislim.“ Kada su bili sigurni da je naredba od Allaha, odgovor je bio djelo.

I žene ensarija učinile su isto

Takav odnos prema Allahovoj naredbi nije bio svojstven samo muškarcima. Aiša, r.a., pripovijeda šta se dogodilo kada je objavljen ajet kojim je ženama naređeno da pokrivala svoja spuste na grudi. Žene ensarija nisu mjesecima raspravljale hoće li i kada početi primjenjivati ono što je objavljeno. Uzele su tkanine koje su imale i njima se pokrile. Aiša, r.a., posebno je hvalila njihovu vjeru i njihov odnos prema Allahovoj Knjizi.

Čule su ajet. Povjerovale su. I postupile prema njemu.

A gdje smo mi između znanja i djela?

Danas nam vjersko znanje nikada nije bilo dostupnije. Ajet, hadis ili odgovor učenjaka možemo pronaći za nekoliko trenutaka. Ali postoji pitanje koje je važnije od toga koliko znamo: Koliko brzo ono što znamo postaje dio našeg života?

Možemo znati vrijednost namaza, a odgađati ga. Znati da nešto nije dozvoljeno, a stalno tražiti opravdanje. Znati da smo nekome učinili nepravdu, a ne izviniti se. Znati da trebamo ostaviti neku lošu naviku i godinama govoriti sebi da ćemo početi „jednog dana“. Ashabi nas uče drugačijem odnosu prema vjeri.

Kada saznaš šta Allah želi od tebe, najvažnije pitanje više nije: „Šta ja mislim o tome?“

Nego: „Kako ću se odazvati?“

Jer Allah nije rekao samo da slušamo. Rekao je:

„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati.“ (El-Enfal, 24)

Prijevod i obrada: akos.ba