Ummetu ne trebaju žalopoljke, nego odgojeni ljudi
Odgajatelj neka odgaja, učitelj neka podučava, daija neka poziva, student neka uči, zanatlija neka služi svojim znanjem, a svako neka doprinese onoliko koliko može.
Doći će vrijeme kada će najveće zanimanje ljudi biti međusobno prebacivanje krivice. Čini se da upravo živimo u tom vremenu.
Neprestano kritikujemo jedni druge, žalimo se na stanje ummeta, oplakujemo propast društva i nepravde u svijetu, a zatim se vratimo svojim životima uvjereni da smo ispunili svoju dužnost.
A ummetu danas ne trebaju samo žalopoljke i međusobne optužbe. Trebaju mu ideje, rad i ljudi koji će preuzeti odgovornost.
Odgajatelji trebaju učiti roditelje kako da odgajaju djecu koja su izgubila vezu s vjerom, moralom i Kur’anom, a postala robovi ekrana.
Stručnjaci za društvo trebaju tražiti rješenja za raspad porodice, slabljenje vrijednosti i širenje ravnodušnosti.
Učenjaci trebaju pokazati ljudima kako da sačuvaju vjeru svoje djece i vlastitih srca u vremenu iskušenja.
Svako kome je Allah dao znanje, vještinu ili mogućnost ima svoju zastavu koju treba nositi. Nije vrijeme da posljednje što ummet ima budu prepirke i međusobne optužbe.
Mi smo potomci ashaba koji su s malobrojnim snagama stigli u Abesiniju i ostavili trag koji je promijenio historiju. Potomci trgovaca koji su svojim ponašanjem islam prenijeli do dalekih krajeva Azije.
Zar ćemo danas biti nemoćni pred onima koji svim silama ruše vjeru, moral i porodicu?
Najviše boli kada milioni onih koji žele dobro troše snagu na rasprave, dok mali broj onih koji šire zlo neumorno radi na kvarenju čitavih generacija.
Na Uhudu su mnogobošci jedan za drugim ginuli braneći svoju zastavu, a kada su svi pali, podigla ju je čak i jedna žena kako bi spriječila njihov potpuni slom.
Koliko bi tek muslimani trebali biti postojani u nošenju zastave istine!
Zato neka se svako vrati svom zadatku: odgajatelj neka odgaja, učitelj neka podučava, daija neka poziva, student neka uči, zanatlija neka služi svojim znanjem, a svako neka doprinese onoliko koliko može.
Ništa ne slama srce iskrenog čovjeka kao marljivost pokvarenih i pasivnost dobrih.
Prestanimo trošiti vrijeme na žaljenje, vrijeđanje i optuživanje! Radimo!
Jer najlakše je ležati, držati telefon u ruci i proklinjati tamu.
Mnogo je teže uložiti trud da se upali svjetlo.
Radite – Allah vam se smilovao.
Klhalid Hamdi
Prijevod i obrada: akos.ba
