Kako je savjet Poslaniku ﷺ, od strane njegove supruge riješio krizu na Hudejbiji
Zato ono što danas slušamo od onih koji ruše porodicu ili omalovažavaju žene kada govore: "Posavjetujte se sa ženama, pa uradite suprotno od onoga što vam kažu", nije ništa drugo do odvratni oblik muškog egoizma koji nema nikakve veze ni s vjerom ni sa zdravim razumom.

Vođstvo se ne ogleda u posjedovanju sredstava moći, već u umijeću njihovog korištenja. Ono nije glasan glas kojim se ljudima naređuje, nego pronicljivost koja zna kada treba govoriti, kada šutjeti i kada pustiti da djela kažu ono što riječi ne mogu.
U životu Allahovog Poslanika ﷺ postoje događaji koji nas ne uče samo kako se pobjeđuje, nego i kako se prihvataju ljudi, kako se smireno i mudro upravlja teškim trenucima, bistrim razumom i širokim srcem.
U ovom prizoru iz Poslanikovog ﷺ života vidjet ćemo mudrost kako hoda Zemljom – ne u obliku čuda koje silazi s neba, nego kroz iskren savjet, povjerenje prema supruzi i odluku donesenu onda kada naredbe više ne pomažu, a jedino smireno djelo može vratiti ravnotežu.
Allahov Poslanik ﷺ usnio je da zajedno sa svojim ashabima ulazi u Mekku i tavafi oko Časne Kabe. Kada je osvanuo, ispričao je san svojim ashabima, a oni su se tome silno obradovali, jer su snovi vjerovjesnika istiniti. Čežnja za Mekkom – rodnim gradom nekih od njih i kiblom svih njih – bila je duboko u njihovim srcima.
Poslanik ﷺ krenuo je prema Mekki radi obavljanja umre sa četiri hiljade ashaba, a s njim je bila i njegova supruga Ummu Selema. Kurejšije nisu željele da uđe u Mekku mimo njihovih uvjeta, pa se zaustavio na Hudejbiji. Tamo su dolazila brojna izaslanstva i posrednici, sve dok na kraju nije stigao Suhejl ibn Amr i nije sklopljen Hudejbijski sporazum.
Njegovi najvažniji uvjeti bili su:
- muslimani će se ove godine vratiti bez ulaska u Mekku, a naredne godine će doći radi umre, noseći mačeve u koricama;
- muslimani će vratiti svakog Kurejšiju koji im dođe kao musliman, dok Kurejšije neće vraćati onoga ko od muslimana njima prebjegne;
- arapska plemena mogu slobodno izabrati savez s muslimanima ili s Kurejšijama;
- primirje će trajati deset godina.
Ashabi su ovaj sporazum doživjeli kao veliku nepravdu. Obuzela ih je srdžba vjernika. Čak je i Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, rekao Poslaniku ﷺ:
– Zar nismo mi na istini, a naši neprijatelji na neistini?
Poslanik ﷺ odgovori: Jesmo.
Omer tada reče: Pa zašto onda pristajemo na poniženje u našoj vjeri?
Ali Poslanik ﷺ, kojem je dolazila objava i koji je imao potpuno povjerenje u Allaha, znao je da je Hudejbija zapravo prvi korak ka oslobođenju Mekke.
Zato je pozvao ljude: O ljudi, zakoljite svoje kurbane i obrijte glave.
Time je dao do znanja da je Allah primio njihovu umru.
Međutim, ashabi, zbog svoje ljubavi prema Allahu i osjećaja dostojanstva, nisu ustali. Poslanik ﷺ ponovio je naredbu drugi put, ali niko nije ustao. Ponovio ju je i treći put, ali opet niko nije ustao.
Tada je ušao kod Ummu Seleme i rekao: Ummu Selema, šta je s ljudima?
Ona odgovori: Allahov Poslaniče, vidiš šta ih je snašlo. Nemoj više nikome ništa govoriti. Izađi, zakolji svoj kurban i obrij glavu. Kada to vide da si učinio, i oni će učiniti isto.
Poslanik ﷺ je izašao, nije se više nikome obratio, zaklao je svoj kurban i obrijao glavu. Kada su ashabi to vidjeli, odmah su ustali, zaklali svoje kurbane i obrijali glave.
Poslanik ﷺ, kojem je dolazila objava, koji je bio potpomognut Allahovom pomoći i sačuvan od greške, tražio je savjet svoje supruge u složenom političkom i vjerskom pitanju koje se ticalo čitavog ummeta. A kada je čuo njen prijedlog – postupio je po njemu.
Nimalo ne umanjuje čovjekovu muževnost to što će se posavjetovati sa svojom suprugom o svojim brigama i problemima. Naprotiv, upravo je to znak potpune zrelosti i ispravnog vođenja porodice.
Svi postupci Allahovog Poslanika ﷺ dokaz su za ljude. Zato ono što danas slušamo od onih koji ruše porodicu ili omalovažavaju žene kada govore: “Posavjetujte se sa ženama, pa uradite suprotno od onoga što vam kažu”, nije ništa drugo do odvratni oblik muškog egoizma koji nema nikakve veze ni s vjerom ni sa zdravim razumom.
Poslanik ﷺ nas uči da vođstvo nije oholost vlastitim mišljenjem niti uzdizanje zbog položaja, nego poniznost pred mudrošću – gdje god se ona nalazila.
Uči nas da objava ne isključuje savjetovanje, da nepogrešivost ne briše ljudskost i da se najveće krize ponekad ne rješavaju dugim govorima, nego tihim djelom koje ljudima vraća razboritost.
U ovom događaju nije pobijedila samo ispravna odluka. Pobijedila je ljudskost. Pobijedio je razum. Pobijedila je porodica koja je bila istinski partner u nošenju tereta poslanstva, a ne samo nijemi posmatrač sa strane.
Takav je bio Muhammed ﷺ: vjerovjesnik u svom ibadetu, vođa svoga ummeta i muž koji sluša, vjeruje i postupa prema onome što čuje.
Edhem Sharkavi
Prijevod i obrada: akos.ba



