Profil: Ahmed Davutoglu, potomak Osmalija…ispunjenje osmanskog sna

„Vanredno sposoban i opasna čovjek“ – tako ga opisuje američka administracija otkriva Wikileaks. S druge strane, bivši premijer i sadašnji predsjednik Turske, Redžep Tajip Erdoan ga opisuje „kao bliskog prijatelja i povjerljivog druga.“ On je univerzitetski profesor koji se posvetio i politici, uspio je obnašati brojne funkcije u turskoj Vladi tako da je sada dostigao do najveće funkcije u državi, predsjednik Vlade, on je Ahmed Davutoglu.

Davutoglu – historija i put

Ahmed Memed Duran Davutoglu je rođen u Konyi 1959. godine. Majka mu je preselila kad je njemu bilo četiri godine, pa se on preselio s ocem koji je radio kao obućar u historijskom kvartu Istanbula, Fatihu. Tu je završio srednju mušku školu, da bi nakon toga upisao Bogazici Univerzitet, gdje specijalizira ekonomiju i političke nauke. Magistrirao je, a zatim i doktorirao u području političkih nauka i međunarodnih odnosa.

Godine 1990. počeo je raditi kao univerzitetski profesor na Islamskom univerzitetu u Maleziji. Iste godine osniva Fakultet političkih nauka, koji i vodi neko vrijeme. A zatim na Marmara univerzitetu počinje predavati na Odsjeku za međunarodne odnose. Nakon toga predaje i na Vojnoj akademiji i Vojnom fakultetu pri Generalštabu turske vojske.

Godine, 2003., postavljen je za Erdoanovog diplomatskog savjetnika. Autor je brojnih knjiga i studija, a svakako, najpoznatija od njih jeste „Strategijska dubina.“ Ovu knjigu mnogi smatraju ključnim programom savremene Turske, a Ahmeda Davutoglua „inženjerom turske politike.“ Knjiga je u pripremi, i uskoro je očekujemo i na našem jeziku. Pored ovog djela, autor je i knjiga „Svjetska kriza“, „Turska spoljna politika između teorije i primjene“ i mnoge druge. Godine 2010. Davutoglu je imenovan za ministra vanjskih poslova Turske, da bi ga naredne godine magazin Foreign Policy proglasi za jednog od stotinu najutjecajnijih mislilaca na Svijetu. Oženjen je i otac četvoro djece.

Autor ugovora sa vojskom

Ahmed Davutoglu je preuzeo funkciju šefa diplomatije 2009. godine, ali definitivno od imenovanja za savjetnika 2003. godine, Ahmed Davutoglu je kreator politike AKP-a u Turskoj. Ukoliko bismo kazali da uspjeh Turske opstoji na nekoliko krila, sigurno je da je Davutoglu jedno od tih krila i to „krilo političke teorije.“

Davutoglu je kreirao jedinstvenu politiku AK partije koja je bila uspješan lijek koji je olakšavao teret na plećima članova i vodstva stranke i omogućavao im da nastave svoje političke aktivnosti. Partija je nastala i djelovala u ambijentu apsolutne dominacije vojske koja nije imala blagonaklono viđenje prema AK partiji. Davutoglu je mudro postavio principe spoljne politike, što je imalo itekako važne refleksije na unutarnju politiku i odnose s vojskom. Poduzeo je veoma važne korake u procesu pridruživanja 

, što je bilo od velikog značaja za slabljenje uticaja vojske, ali isto tako, u početku je vojska pozdravila i podržala te reforme u spoljnoj politici. To je dalo prostora AK partiji da djeluje na unutarnjem planu. Ove reforme na spoljno-političkom planu podrazumijevali su uspostavu dobrih regionalnih odnosa, ali isto tako i rješavanja svih nagomilanih problema u državi koji su ključili proces evrointegracija, a što je riješeno na zadovoljstvo svih.

On je, također, uspio da svoju političku teoriju i praktično realizira, tako da je izvanredno iskoristio međunarodne prilike da Tursku učini nezaobliaznim loklnim, regionalnim i međunarodnim faktorom. On je uspio postaviti principe i iscrtati put iskorištavanja ovog, veoma bitnog resursa, kako bi povratio regionalni i međunarodni uticaj Turske. Davutoglu se uspio vratiti i u političkoj praksi iskoristiti osmanske kulturološke korijene, tako da je prilikom susreta sa zastupnicima AK partije 2009. godine u Ankari jasno kazao: „Govore nam da smo novi Osmanlije! Da, mi jesmo novi Osmanlije.“

Davutogluovo viđenje civilizacijskih veza

Ahmed Davutoglu je mngo puta isticao princip „jednog regiona.“ On ističe homogenost cjelokupnog regiona, bez obzira na minorne razlike koje se tičnu nacionalne pripadnosti. U razgovoru s jednim od istraživača je kazao: „Tvoja nacionalnost je libijska, ovog egipatska, onog jordanska, ovog alžirska, opstojimo kao različiti narodi i civilizacije unutar granica koje je zacrtao neko na mapama, ali u suštini mi smo jedan narod, jedna porodica. Ibn Haldun, naprimjer, je rođen u Tunisu, zatim je otputovao u Libiju, pa onda u Egipat. Isti je slučaj i sa Ibn Arebijom – iako se ne slažem s njegovim viđenjima. On je rođen u Andaluziji, a umro je u Damasku. Svi mi smo sinovi jednog regiona. Ovaj region, koji ne volim nazivati Bliskim istokom, je kao jedno tijelo. U ranija vremena nije bilo ovakvih sredstava komunikacije, ali su sve njih objedinjavali zajednički interesi i zajednički identitet. Duboko u historji počivaju korjeni ove naše politike. Mi nismo kreirali historiju regiona deset godina, nismo je kreirali ni stotinama godina, mi smo politiku ovog regiona kreirali hiljadama godina. Nigdje u svijetu nisu postojale civilizacije kakve su postojale ovdje.“

Okretanje regionu i osmanskom civilizacijskom krugu je jedan od najvažnijih spoljno-političkih zaokreta kojim je Ahmed Davutoglu usmjerio savremenu Tursku. Takav zaokret, nesumnjivo je ostavio dubok trag na bliskoistočnoj sceni, ali i na međunarodnom planu. Posebno se ta promjena reflektovala na američko-turske odnose, gdje se u vrijeme trajanja Hladnog rata, Turska nedvosmisleno oslanjala na Ameriku. U novom političkom ambijentu Regiona, Turska sve više promoviše značaj reginalne saradnje, posebno kulturološke veze područja koja su bila pod upravom Osmanskog carstva. Ta tendencija je vidljiva u skoro svakom govoru kako predsjednika Erdoana, tako i premijera Davutoglua, gdje su neizostavni najvažniji centri regiona, poput Damaska, Kudsa, Bagdada, Sarajeva… U viziji Davutogluove Turske, mnogi mali narodi vide svoju šansu za ponovno uvezivanje, barem na kulturološkom, civilizacijskom i ekonomskom planu sa, očigledno je, najznačajnijim igračem u regionu, novom, preporođenom Turskom.

IslamBosna.ba