Narodi koji su ravnodušni prema zlu i grijehu, nezaustavljivo idu putem propasti i nestanka

Piše: Šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je: ”A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude.” (El-A’raf, 181.)

Ovaj ajet ukazuje da je Uzvišeni Allah odabrao posebne ljude i obdario ih dubokim, plodonosnim poznavanjem istine. Njihova srca ne osvjetljava istina samo iznutra, nego i zrače njenim svjetlom oko sebe, hodajući njenim putem i nalazeći smiraj u njenom okrilju.

Oni, također, sude prema istini; pa kad se stvari pomiješaju i nepravda počne prijetiti, oni presuđuju među ljudima pravedno. Njihova pravedna presuda tada postaje svjetlo koje briše nepravdu i razgoni tamu.

To su odabrani, čestiti Allahovi robovi. Oni su nada velikih pokreta i uzvišenih misija. Kada počne njihova misija na zemlji, pa im se na putu ispriječe prepreke, kada ih zadrže teškoće i iskušenja, upravo su oni ti koji nastavljaju nositi baklju i ne posustaju.

Na početku sam se čudio zašto se istina opisuje kao gorka? Zašto su se tolika grla njome zagrcnula? Sve dok nisam krenuo putem poziva Allahu; tada sam shvatio da je govoriti istinu težak džihad, naporna i skupa borba. To je borba koja čovjeka može koštati života ako se suprotstavi silniku poput faraona.

Možda je lakše povući se u društvu kojim vladaju lakrdijaši i lažovi. Ali oni koji u takvim vremenima pozivaju na istinu moraju imati čvrsto uvjerenje koje ih čini nezainteresiranim za ugled i položaj kojim se kite lažljivci, i koje im umanjuje vrijednost samog života ako nisu u stanju govoriti istinu i usmjeravati ljude njome.

Kako je veličanstvena Istina i kako su veličanstveni njeni nosioci!

Divim se tim herojima, onima koji su zgazili vesvese i došaptavanja slabosti, koji su se uzdigli iznad svih oblika iskušenja i zavođenja, koji su zasjali među gomilom običnih ljudi, koji su odbacili sadašnjost i posvetili se budućnosti koju jasno vide pred sobom. Oni su koračali hrabro prema svom cilju, pa ili su uspjeli ili su pali.

Jer, uspjeh i neuspjeh ne presuđuju o namjerama, niti umanjuju nagradu. Hazreti Hamza, radijallahu anhu, koji je pao na Uhudu, nije ništa manje vrijedan od Halida ibn Velida, radijallahu anhu, pobjednika u desetinama bitaka; možda je, zapravo, i bolji od njega.

Koliko je i u našem vremenu pokreta koji su ugušeni prije nego što su dostigli svoj cilj – čija je historija zapečaćena i skrivena na tužan način. Jer historiju najčešće pišu pobjednici, a koliko samo laži i krivotvorenja ima u njihovim redovima. Međutim, mi smo nosioci principa i ljudi ideala.

Želimo razotkriti tu laž i oživjeti ljude istine, bilo da su poginuli na svom putu ili su dosegnuli vrhunac svog puta. Da, želimo ljude koji vole istinu, koji žive njome i za nju; otvorene i iskrene, pa makar hiljade kraljeva i ministara bili bijesni zbog njihove iskrenosti.

Nepokolebljive u vjeri, iako se glupaci ujedine u slavljenju raznih idola i pale tamjan pred njima; ponosne na sebe, kojima nije važno ako ”više” instance odluče da ih udalje s velikih funkcija. One koji se srde samo radi Allaha; uporne, odlučne, ogorčene na laž, ali dostojanstvene i uzvišene u svom preziru.

Želimo ljude istine, u svijetu u kojem su pomagači istine rijetki, i u zemljama gdje je vjera, kao i dunjaluk, stavljena u službu tiranskih vladara i veličanja razvratnih ljudi, samo zato što je vlast u njihovim rukama i pod njihovim nogama.

Želimo ljude koji ne gaze uzvišene ideale u ime političke fleksibilnosti; koji ne štite prvo sebe, svoje imetke i pristalice, pa tek onda objavljuju džihad za pomoć islamu, kao da je pomoć islamu med i mlijeko.

Jer dopuštanje zlu da prođe bez prigovora i otpora – veoma je, veoma opasna stvar. Nije bitno možeš li svojim snagama slomiti njegovu oštricu. Bitno je da, kad vidiš kako se oni koji čine zlo razuzdano ponašaju i javno pokazuju svoje poroke, kažeš – makar priznao svoju nemoć i nemogućnost otpora – riječ pobožnog roba, kao što je Lut, alejhis-selam, rekao svome narodu kada su mu rekli: “Ako se ne okaniš, o Lute, bit ćeš sigurno prognan.” (Eš-Šu’ara, 167.) On im je odgovorio: “Ja se gnušam toga što vi radite!” – reče on; “Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!” (Eš-Šu’ara, 168.-169.)

Što se tiče bezvrijednih ljudi koji se pridružuju povicima u slavu zulumćara, grješnika i razvratnika, to se nipošto ne može opravdati. Koliko je samo onih koji su izgubili mjeru i granicu, pa su glasno klicali zulumćarima i pokvarenjacima, veličali ih i branili njihova nedjela.

Narodi u kojima glas istine umukne – bilo da šute njihovi učeni i ugledni, ili njihova mladost i obični ljudi – narodi koji iz generacije u generaciju nasljeđuju taj sramni muk i ravnodušnost prema zlu, grijehu i nemoralu, nezaustavljivo idu putem propasti i nestanka.
Preuzeto sa Saff.ba