Ako ne budemo gradili društvo na vjeri Allahovog Poslanika, a.s., onda nema smisla obilježavati njegov rođendan, niti pokazivati lažnu odanost prema njemu

Piše: Šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jesu li muslimani, koji se masovno okupljaju u džamijama i na drugim mjestima kako bi obilježili rođenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dosljedni sami sebi i svojim principima? Ne mislim da stvarnost, niti mašta, mogu odgovoriti potvrdno na ovo pitanje.

Obilježavanje rođenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od strane muslimana, dok ti isti muslimani istovremeno zanemaruju stubove njegove vjere i odvraćaju od njegovog puta, jeste psihološki i društveni poremećaj koji zahtijeva analizu i objašnjenje.

Primijetio sam tokom svog života i rada s ljudima da se neki zadovolje dokazivanjem svoje ”odanosti” vođama i vlastodršcima kroz ulizivačke riječi koje vješto izgovaraju i oblike dodvoravanja koje savršeno izvode. Ali kada se od njih zatraži da tu navodnu odanost pokažu kroz odlučan stav ili veliku žrtvu, oni budu prvi koji pobjegnu.

Koliko je samo ljudi na ovom svijetu koji ovim jeftinim metodama obmanjuju druge – približavaju im se dokle god je to jeftino i korisno, a čim to postane skupo ili u tome ne vide ličnu korist, nestanu bez traga.

Još davno, munafici su se fizički približavali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tvrdili da vjeruju u njegovo poslanstvo, pa je Allah objavio: ”Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!” – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.” (El-Munafikūn, 1)

Allah ih je nazvao lažovima nakon što su ih njihova djela i unutrašnje tajne razotkrile – nisu bili iskreni u borbi koja im je bila naređena, nisu bili zadovoljni presudama koje su se donosile u njihovim slučajevima, nisu dolazili na namaz u džematu za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, niti su žurili da daju naređeni zekat.

Vjeruju, sve dok je vjera samo riječ. Ali kad vjera postane ozbiljnost, odricanje i požrtvovanost, tada je to već nešto drugo: ”Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.” (El-Mu’minūn, 63)

Danas su se namnožile službene i narodne proslave rođenja plemenitog Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje organizuju muslimani u našem vremenu – muslimani koje je porazila šačica Jevreja i koji su osramoćeni sramotom kakvu muslimani u svojoj historiji ne pamte.

Kakva je to izmišljena veza između tih muslimana i hrabrog, strpljivog, dosljednog i postojanog Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?

Jedina ispravna veza između muslimana i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da se ugledaju na njega, da stanu pod njegovu zastavu, da se pridržavaju njegove ispravne sunnetske prakse i njegovog pravog puta.

Onaj ko to čini, on je najbliži Allahovom Poslaniku i na dunjaluku i na ahiretu, čak i ako nikada ne obilježi njegov rođendan. A onaj ko skrene s tog puta, njegova veza sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuta je, pa makar takav podigao desetine šatora za obilježavanje njegovog rođenja.

U ovim danima kada tražimo junake i hrabre ljude, one koji će braniti vjeru i svetinje, s dubokim poštovanjem gledam na ashaba koji kaže: ”Nije me briga na koji način ću umrijeti: bilo da mi glava bude razbijena, ili da mi grudi budu rasparane, ili da mi utroba bude izrezana, ili da mi kičma bude slomljena.”

Svi oblici i prizori smrti za njega su isti, nijedan ga ne plaši. On brine samo o jednom: da umre kao musliman.

Ako se srce smiri s tim ishodom, on umire spokojno, bez obzira na to gdje će poginuti i kakve rane će zadobiti. Njegova nada vezana je za Allaha, da primi njegovu žrtvu i da spusti blagoslov na njegove udove rastrgane na Allahovom putu.

I kaže: ”Nije me briga kad budem ubijen kao musliman, na kojem god mjestu moje tijelo palo, jer to je radi Allaha! A ako On htjedne, blagoslovit će raskomadane dijelove moga tijela.”

Jesi li se na trenutak zagledao u lice tog plemenitog šehida?

Jesi li osluhnuo taj uzvišeni, smireni i sigurni glas?

To su ljudi koje je odgojio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Naučio ih je kako da žive za Allaha i kako da umru za Allaha.

Ispravna veza sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, jeste spoznati njegovog Gospodara, oživjeti Objavu s kojom ga je Allah poslao, dozvoliti ono što je on dozvolio, zabraniti ono što je zabranio, poštovati njegove propise i odgajati nove generacije na njegovom moralu, ibadetu i džihadu.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je po Kur’anu koji mu je objavljen. Kakvo će naše stanje biti ako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu kaže: “Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!” (El-Furkan, 30)

Osjetio sam duboku tjeskobu kada sam čuo jednog izraelskog generala kako bez ustručavanja kaže: ”Mi se borimo za Toru, za judaizam i za Obećanu zemlju.”

Bez nejasnoće, bez stida i bez straha to kaže, dok u isto vrijeme usta arapskih i muslimanskih lidera ostaju zatvorena, ne usuđuju se izjaviti ni približno istu stvar u odbranu Kur’ana, islama i napaćenog ummeta koji je pod agresijom sa istoka i zapada.

Zar je spominjanje Tore čast, a spominjanje Kur’ana sramota?

Zar se oni hvale svojom laži, a mi se krijemo s istinom koju imamo?

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najdostojniji je čovjek na svijetu da se slijedi njegov put i da se veliča njegova ostavština. Njegova Knjiga je istinita Objava u čijim se ajetima nalazi spas, iz čijeg slijeđenja se očekuje dobro, a muslimanski vladari i političari se njome trebaju ponositi: njenim učenjem, razmišljanjem o njenim porukama, uzdizanjem njenog ugleda i okupljanjem srca oko nje.

Rođendan Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije tržnica za sticanje koristi kroz kupoprodaju, niti je tek puki historijski podsjetnik na neke davne događaje i artefakte.

Pitanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove vjere i njegovog ummeta kod Allaha je daleko uzvišenije od ovih jeftinih proslava, bilo da se prikazuju kao vjerske ili svjetovne.

Ako ne odlučimo graditi svoje društvo na vjeri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom šerijatu, onda nema smisla obilježavati njegov rođendan niti pokazivati lažnu odanost i ljubav prema njemu.
Preuzeto sa Saff.ba