Masakr u Raštanima: Stradanje civila i politika nekažnjavanja

Rano jutro 24. augusta 1993. godine obilježeno je jednim od najsurovijih zločina počinjenih tokom bošnjačko-hrvatskog sukoba — masakrom u naselju Raštani, u blizini Mostara. Poslije višesatne artiljerijske paljbe, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), uključujući “Kažnjeničku bojnu” Mladena Naletilića zvanog Tuta (osuđenog na zatvorsku kaznu pred Haškim tribunalom), nasilno su ušli u naselje i sproveli sistemsko ubijanje civila.

Ubistva najsvirepijeg karaktera

• Najprije su ušli u kuću Uzeira Beglerovića i likvidirali ga zajedno s njegovom suprugom Ćerom, te njihovim kćerkama:

  • Šaćira, 12 godina

  • Edina, 20 godina

  • Fadila, 25 godina i trudna

• Zatim su nastavili s egzekucijama članova porodica Žuškić, Ćišić, Dedić, Dumpor i drugih, pri čemu je stradalo i više djece.

• Nakon masakra, kuće u Raštanima su zapaljene, a broj Bošnjaka ih je potom zatočen u logoru Heliodrom.

Ukupno su ubijena 24 civila Bošnjaka i 7 nenaoružanih pripadnika Armije RBiH — žrtve brutalne i planske botovanja.

Kaznena odgovornost i međunarodna pravda

Iako je ovaj zločin prijavljen Kantonalnom tužilaštvu u Mostaru, do danas niko nije pravosnažno odgovarao. Predmeti su upućeni na ocjenu Haškom tribunalu.

Među osumnjičenima su:

• Mladen Naletilić – Tuta (zapovjednik Kažnjeničke bojne)

• Ilija Vrljić (zapovjednik Druge brigade HVO-a)

• Marko Radić – Maka (zapovjednik Bjelopoljske bojne)

• Bruno Stojić (ministar obrane Herceg-Bosne)

• Pripadnici HVO-a: Darko Tadić – Konta i Brano Savić – Cojo

Masakr u Raštanima ostaje duboko usađen u pamćenje lokalne zajednice i prepoznatljiv simbol nekažnjavanja ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Porodice žrtava još uvijek traže istinu, pravednost i mogućnost dostojanstvene sahrane. Dok sjene prošlosti ostaju svježe, pravosudni sistem i dalje ima priliku pokazati da ratni zločini ne zastarijevaju — i da žrtve nikada ne smiju biti zaboravljene.

Akos.ba