Medicinska asocijacija BIMA – 26 godina humanosti na djelu

Poštovani gospodine Mrkonja, prije svega, čestitke na „Šestoaprilskoj nagradi Grada Sarajeva“ koju je Medicinska asocijacija BIMA dobila prije nekoliko dana, a nakon nominacija 2018. i 2022. godine. Hvala na izdvojenom vremenu da govorite za portal Akos.ba koji započinje serijal intervjua i čast nam je da ste naš prvi gost.

Na početku molimo da nam objasnite kako je nastala ideja za osnivanje asocijacije BIMA i koje ste sve aktivnosti do sada realizovali?

Prije svega hvala vama što smo mi prvi gosti u procesu reaktivacije rubrike intervjua portala Akos.ba. Posebna nam je čast i poseban povod kao što ste i sami rekli. Medicinska asocijacija BIMA je jedno humanitarno udruženje koje postoji već dugi niz godina, a sada je to već 26 godina aktivnog rada. Ideja je nastala 1996. godine u Buni kod Mostara. Grupa ljekara, entuzijasta, velikih imena, okupila se sa idejom nakon rata i svih iskušenja koji smo prošli kao narod da pomogne običnom čovjeku u povratku na ognjišta. Asocijacija je formalno registrovana 1998. godine i krenuli smo s prvim humanitarnim aktivnostima u okolini Sarajeva – Dejčići i ostala okolna mjesta na Bjelašnici. Osnovna humanitarna aktivnost je pomoć lokalnom stanovništvu kroz specijalističke i druge preglede na terenu.

Možete li nam objasniti kako izgleda priprema i realizacija jedne akcije, kao i izazovi s kojima se susrećete na terenu?

Upravo ovih dana imamo pripremu za našu 103. misiju u Bosanskom Petrovcu. Do sada smo realizovali 102 humanitarne akcije, među kojima su akcije i van granica Bosne i Hercegovine uključujući Srbiju, Tursku i Pakistan.  Poslije razornih zemljotresa  naši članovi su bili u misiji pomoći pogođenom stanovništvu u Pakistanu i Turskoj.

Kada govorimo o pripremi jedne akcije, mi već petnaestak dana radimo pripreme kada su u pitanju prijave od strane naših ljekara specijalista, idemo u Bosanski Petrovac. Dakle, odrede se ljekari specijalisti koji će ići, javljaju se volonteri, jedva čekaju takav dan da mi idemo, da pomognemo našim ljudima. Organizacija uključuje pripremu sve potrebne opreme. Imamo pokretnu ambulantu sa svim našim aparatima kao što su ultrazvučni aparat, oftalmološki aparat, laboratorijska oprema, ginekološki sto i sve ostalo što je neophodno za rad na terenu.

Možemo reći da je najveći izazov taj organizacijski dio u smislu kako osigurati sve na vrijeme s obzirom na to da svi radimo volonterski i onda svoje vrijeme izdvajamo za ove aktivnosti. Pronaći vrijeme je najveći izazov, ali s obzirom na ono što dobijemo na terenu i što damo našoj državi i našim povratnicima, to nam napuni dušu i poslije nam ništa nije teško.

Rekli ste da organizacija uključuje jako puno ljekara i volontera. Da li imate podršku lokalnih institucija u mjestima u koja dolazite?

Želim istaći da je podrška lokalnih institucija u mjestima u koja dolazimo uglavnom korektna. Mi sada idemo u Bosanski Petrovac i želim istaći kao pozitivan primjer da je uključeno nekoliko udruženja. Pored podrške  Islamske zajednice u Bosanskom Petrovcu i Eparhije u Bosanskom Petrovcu, imamo podršku udruženja Nada, opštinu Bosanski Petrovac, kao i udruženje Pomozi.ba. U suštini ta grudva se sabrala kroz nekoliko udruženja i podrška je bitna sa lokalnog nivoa koju apsolutno imamo.

Iskustvo daje rezultat, sada akcije uključuju nekoliko organizacija i na mnogo višem su nivou.

Prije nekoliko godina pitali su nas zašto vas nema više u medijima. Mi smo to radili tiho, u ime Boga, mi imamo običaj da kažemo mi dajemo zekat na znanje, prvi smo uveli taj termin. Sada smo više u medijima, ljudi nas prepoznaju, više nas kontaktiraju i saradnja s više drugih organizacija i institucija je poželjnija i pohvalnija.

Medicinska asocijacija BIMA je aktivna i van granica Bosne i Hercegovine, možete li nam malo reći o tim projektima?

Ja nisam bio tada aktivan član BIME, međutim naša eminentna imena su bila u akcijama poslije zemljotresa u Pakistanu i Turskoj i dobili su ordenje, priznanja od lokalnih vlasti. Bio sam aktivan sudionik prilikom migrantske krize 2015. godine, kada je naš tim otišao u Srbiju, u šest pograničnih područja, i s lokalnom organizacijom „Vlade Divac“ te u saradnji sa udruženjem pomozi.ba pružio stručnu medicinsku pomoć.

Slobodno možemo reći da ste međunarodna organizacija. Da li imate uspostavljenu saradnju sa sličnim organizacijama u svijetu?

Mi s ponosom ističemo da smo članica Federalne asocijacije ovog tipa koja je registrirana kao članica UN-a što dodatno daje legitimitet našoj organizaciji, tako da imamo saradnju van granica BIH.

Za svakog mladog čovjeka je čast učiti od starijih i iskusnijih kolega, pretpostavljamo da nemate problema sa odazivom i uključivanjem mladih volontera?

Prethodnih dana mi smo objavili pozive za našu akciju u Bosanskom Petrovcu i mi smo treći dan morali zaustaviti proces prijava jer su mjesta bila popunjena. Imamo eminentnu ekipu koja će 19.4.2025 biti u Bosanskom Petrovcu i moći ćete vidjeti u medijima rezultat te akcije. Tako da nije problem uključivanje mladih volontera u našoj organizaciji.

U procesu nominacije za dodjelu „Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva“ od strane pojedinaca je pokušano staviti BIMU u negativan kontekst u smislu utroška sredstava dodijeljenih od strane uprave Grada Sarajeva. Kako se osjećate u smislu da pojedinci koji predstavljaju Grad ili su predstavljali, imaju hrabrosti uprljati ime jedne organizacije koja je uradila toliko plemenitih akcija odvajajući svoje vrijeme i trud, a bez validnih dokaza i argumenata?

Radi se o pojedincima koji su sebi dali za pravo, a to govori više o njima, a ne organizaciji BIMA. To je njima na čast, što su pokušali, a nisu uspjeli ukaljati imena velikih ljudi poput osnivača rahmetli dr. Uzeira Skake, akademika Faruka Konjhodžića, dr. Mehmedalije Jalovčića, dr. Murisa Kukavice i ostalih velikih imena, naših sadašnjih članova poput dr. Farisa Foče, dr. Ismeta Gavrankapetanovića, dr. Ibrahima Omerhodžića. Mi smo tu borbu dostojanstveno iznijeli, narod je prepoznao i 821 čovjek je potpisao proces nominacije. Prošli smo kompletnu proceduru, vijećnici su dali glas, i oni koji su pokušali osporiti na kraju nisu uspjeli. Sama činjenica da se na kraju nisu ni udostojili čestitati dobitnicima nagrade tj. BIMI govori o njima, a ne o nama. Bog je to posložio onako kako On to najbolje slaže.

Pretpostavljam da na terenu dobijate informacije s kojim problemima se susreće to stanovništvo i da li uspijevate prenijeti te informacije lokalnim institucijama?

Mi prenesemo sve probleme na koje naiđemo. Kada odlazimo u povratnička mjesta, većinom su to zabačena mjesta, gdje stanovništvo nema priliku da tako često ode na specijalističke preglede. Mi uvijek spominjemo primjer grada Glamoča koji se nalazi u takvom okruženju gdje je svaki veliki grad daleko, i naravno da je u takvim mjestima potreba za ovakvim akcijama potrebna. Nas nekada pitaju: „Da li je misija BIME završena“? Misija BIME nije završena i dok bude potrebe odlaziti na ovakva mjesta mi ćemo odlaziti i nastavljamo i dalje raditi kao kada smo počeli.

Ima li neka akcija koja Vam je u posebnom sjećanju?

Svaka na svoj način akcija nosi emocije. I danas želim spomenuti,  a nekoliko puta sam spomenuo našu akciju iz 2017. godine kada smo imali akciju u mjestu Sućeska. To je jedno malo selo u blizini Srebrenice. Mali lokalni put, a nas ide 65 sa duplim busom, gdje je bus morao nekoliko puta manevrisati da bi prošao. Jako teško je bilo probiti se lokalnim putem. Stigli smo i na mjestu gdje smo organizovali trijažni punkt, a  ja sam taj bio zadužen za taj operativni dio, glasno sam pozvao prisutne riječima: „Molim vas, može li neko muško da pomogne da donese sto iz obližnje kuće da olakšamo proces rada“? I u tom momentu je nastao jedan tajac, tajac jači od svake tišine. Tada se javlja jedna nana i kaže: „Eh sine ovdje nema muških“. Ja sam tek tada shvatio gdje sam došao. Naravno mi smo nastavili, a ta akcija nam je ostala u posebnom sjećanju, kao i susreti sa našim majkama u Srebrenici. Ili akcija prošle godine u Janji, kada nam lokalno stanovništvo plaču od radosti, mi smo jednostavno iznenađeni, i u odlasku oni su u suzama u očima, jer ne znaju kada će im opet neko doći.

Želio sam vas pitati šta vas motiviše za dalji rad, ali upravo ste objasnili da ove emocije koje doživljavate na terenu vas najviše motiviraju.

Osnovna motivacija je da svi ljudi u BIMI rade volonterski u ime Boga. Ko uradi trun dobra vidjeće ga. To je naš zekat na znanje koje dajemo našoj državi.

Uvjereni smo da naši čitatelji žele da podrže vaš rad, molimo da nam objasnite na koji način je to moguće podržati rad medicinske asocijacije BIMA?

Podrška je dobrodošla na sve načine. Osnovna podrška je finansijska bez obzira o kojem iznosu se radi, jer nečijih 50 KM je vrijednije od nečijih 5000 KM kada dođu iz srca. Drugi način na koji mogu podržati su društvene mreže, molimo da dijele naše objave, kako bi što više ljudi saznalo za naše akcije i naravno ukoliko žele da podrže. Treće, mogu nam se javiti oni koji žele da podrže naš rad operativno, na primjer, održavanje društvenih mreža, jer mi svi radimo volonterski i svaka pomoć je dobrodošla.

Hvala vam na razgovoru i želimo puno uspjeha u daljem radu.

Mi smo pozitivno iznenađeni što smo, nakon reaktivacije rubrike intervjua vašeg portala, prvi gosti i hvala vama što ste prepoznali BIMU kao nekoga ko je bitan za vaš portal. Naša saradnja i u prethodnim godinama je bila dobra, hvala vam što promovišete dobro. Kada se udružimo, možemo uraditi puno više.

Razgovarao: Kerim Karalić, akos.ba