Naučite svoju djecu kako će hodati, a nemojte ih vi nositi i praviti od njih invalide
Mnogo je bolje usmjeravati, odgajati i upućivati djecu nego im dati i obezbijediti sve spremno kao na tacni. Naučite svoju djecu kako će hodati, a nemojte ih vi nositi i praviti od njih invalide kad mogu hodati. Ali im ne dozvolite ni da tumaraju ili da idu bilo kojom stazom, nego hodajte ispred njih ispravnom životnom stazom i neka vas djeca slijede.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U jednom selu živjela su dvojica komšija, jedan je bio učitelj u penziji, a drugi zastupnik osiguranja sa velikim interesiranjem za modernu tehnologiju. Obojica su posadili iste biljke u svojim vrtovima. Penzionisani učitelj je davao malo vode svojim biljkama i nije im posvećivao punu pažnju, dok je njegov komšija svojim biljkama davao previše vode i dobro se brinuo o njima.
Biljke penzionisanog učitelja bile su jednostavne, ali su izgledale dobro i stabilno, dok su biljke zastupnika osiguranja bile punije, zelenije i svježije. Jedne noći naišlo je nevrijeme, padala je jaka kiša i duvao je jak vjetar.
Ujutro su dvojica komšija izašli da provjere štetu koju je nanijela oluja u njihovim vrtovima. Zastupnik osiguranja vidio je da su mu biljke iščupane i potpuno uništene, dok biljke penzionisanog učitelja nisu bile uopće oštećene i bile su stabilne i čvrste.
Zastupnik osiguranja je bio iznenađen onim što se dogodilo, pa je otišao do svoga komšije i rekao mu: ”Obojica smo sadili iste biljke u isto vrijeme i na istom mjestu. Osim toga, ja sam se brinuo o svojim biljkama bolje od tebe, tako da su moje biljke postale zelenije, punije i ljepše od tvojih. Ali nakon oluje, kada sam pogledao svoj vrt i biljke u njemu, vidio sam da su potpuno uništene, dok su tvoje biljke ostale uspravne i stabilne. Ima li to smisla i kako se to dogodilo i zašto?”
Penzionisani učitelj se nasmijao i rekao: ”Dragi moj komšija, ti si svojim biljkama poklonio ”višak” pažnje i vode, i to onda kada one nisu imale potrebu za tolikom brigom i pažnjom. Ti si svojim biljkama učinio život suviše lahkim, dok sam ja svojim biljkama davao razumnu količinu vode. Međutim, to je bilo malo manje nego što im je bilo potrebno, tako da su moje biljke bile prisiljene širiti svoje korijenje u zemlju sve dublje i dublje u potrazi za još vode da zadovolje svoje potrebe.
Zbog toga je korijenje mojih biljaka bilo dublje, duže i jače, što je moje biljke učinilo stabilnijim i čvršćim. Dakle, moje biljke su preživjele oluju, a tvoje ”razmažene” biljke nisu, jer je njihovo korijenje ostalo kratko i slabo. Bio im je potreban oslonac, jer se nisu mogle osloniti na sebe kao moje biljke.”
Ovo je zapravo priča o roditeljskom odgoju djece koja nam otkriva da su djeca poput biljaka. Ako im je sve dato, neće shvatiti vrijednost onoga što imaju, neće se truditi da sami zarade ono što im treba, ostat će ovisni o drugima i neće moći da se suoče sa životom i njegovim izazovima. Štaviše, neće sami naučiti da poštuju i cijene rad.
Stoga je mnogo bolje usmjeravati, odgajati i upućivati djecu nego im dati i obezbijediti sve spremno kao na tacni. Naučite svoju djecu kako će hodati, a nemojte ih vi nositi i praviti od njih invalide kad mogu hodati. Ali im ne dozvolite ni da tumaraju ili da idu bilo kojom stazom, nego hodajte ispred njih ispravnom životnom stazom i neka vas djeca slijede.(saff.ba)
akos.ba