Vijesti iz zemlje

Mehanizmi u rukama vlasti i Tužilaštva BiH: Zašto u BiH pored Krivičnog zakona i Rezolucije raste broj slučajeva negiranja genocida i čemu to vodi

Bosna i Hercegovina ima sve alate da zaustavi negatore genocida. Prvenstveno, tu je Krivični zakon BiH po kojem se svi koji veličaju ratne zločince ili negiraju da se desio genocid u Srebrenici gdje je mučki ubijeno više od 8.327 Bošnjaka, mogu kazniti zatvorskom kaznom od tri do pet godina.

Također, Rezolucija o genocidu u Srebrenici koja je usvojena u UN-u obavezuje sve zemlje koje su glasale za nju, a među kojima i BiH, da se žrtva mora poštovati a time i presude međunarodnog suda u Hagu po kojima je presuđen genocid u Srebrenici, ali i osuđeni ratni zločinci na izvršavanje kazne za zlodjela koja su činili.

Uprkos tome, u Izvještaju koji je prije nekoliko dana predstavljeno na godišnjicu otvaranja Memorijalnog centra u Srebrenici, navodi se da je negiranje povećano za više od tri puta u odnosu na godinu ranije.

Od jula 2021., kada je bivši visoki predstavnik u BiH nametnuo izmjene Krivičnog zakona prema kojima je kažnjivo negiranje genocida, zločina i veličanje zločinaca, podignute su tri optužnice, od čega su dvije dokaz ranije prakse Tužilaštva BiH o cjepkanju optužnica protiv jedne osobe na više njih, a treća je odbijena.

Naknadno, Sud BiH je spojio dvije optužnice protiv Vojina Pavlovića za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti u jedan predmet, koji se trenutno vodi u Sarajevu, navodi Izvještaj.

Tužilaštvo BiH je odbacilo najmanje deset krivičnih prijava protiv Milorada Dodika, koji je negirao genocid, iako su utvrđena 23 njegova negiranja genocida u javnom prostoru, a čak 50 mrzilačkih elemenata koje je javno iznio za Srebrenicu.

Alati postoje, ali se ne radi da bi se zaustavilo negiranje genocida. Volje nema kod onih koji imaju mehanizme u rukama da se, ako ništa, poštuju zakonske odredbe. Konkretno, tu odgovornost imaju Tužilaštvo BiH i Sud, ali i predstavnici vlasti.

Edin Ikanović, koautor Izvještaja o negiranju genocida za 2024. godinu, rekao je da se BiH vraća na zabrinjavajuće brojeve koje smo imali prije nego što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

– Razlog tome je neprocesuiranje onih koji su u proteklom periodu negirali genocid. Kada su vidjeli da nema sankcija, nastavili su opet po starom. I zato imamo ovo što imamo – kazao je Ikanović.

Profesor Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina pri Univerzitetu u Sarajevu i koautor prošlogodišnjeg Izvještaja o negiranju genocida u BiH, smatra također da je pravosuđe odgovorno za povećanje negiranja, koje je, naveo je, posljednja faza genocida.

– Ono što vidimo jeste da pravosudni sistem u BiH, kao ni institucije države nisu adekvatno reagirale i one su zapravo na taj način motivirale negatore genocida da nastave s negiranjem. Ako međunarodna zajednica i pravosudne institucije BiH ne budu reagirali na ovu pojavu, u perspektivi ćemo se vratiti i na 700 slučajeva negiranja genocida na godišnjem nivou, kako je to bilo prije izmjena Krivičnog zakona. Ono što je činjenica jeste da je bosanskohercegovačko društvo duboko podijeljeno, da se negiranje genocida koristi u dnevnopolitičke svrhe, u ideološke svrhe, koje su i dovele do genocida nad Bošnjacima u Srebrenici – naveo je Džananović.

Porodice žrtava svoj dug prema ubijenim su vratile. Jer, zahvaljujući ustrajnoj borbi majki, put do pravde je napravljen samo ga sada svi trebaju koristiti. One su se izborile i za Rezoluciju, ali i za izmjene Krivičnog zakona, dakle, oba alata po kojima je kažnjivo negirati genocid.

Haški tribunal, Sud BiH, te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.(A.N./Preporod.info)

akos.ba

 

Povezani članci