„U povijesti ljudskog roda nijedna knjiga nije tako dominantno utjecala na profiliranje ljudske misli kao Kur’an. Nijedna nije toliko komentarisana, prepisivana, proučavana, učena napamet, niti prevođena na sve relevantne svjetske jezike, poput Kur’ana časnog.“ (Safvet Halilović, Uloga Kur’ana u životu muslimana, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006, str. 5.)
Na našim prostorima se uvijek odavalo posebno poštovanje prema Kur’anu, kao i Mushafu, jer su muslimani našeg podneblja bili svjesni da je to Allahov Govor. Međutim, koliko se je muslimana udaljilo od duha njegove poruke, i koliko ovdašnji čovjek zapravo živi Kur’an; kroz njegovo učenje, proučavanje, razmišljanje i postupanje po njegovim uputama? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva duboku analizu, pa neka se svako preispita gdje je sa Kur’anom i koliko mjesta Kur’an zauzima u njegovom životu.
Kur’an o Kur’anu
Kako bi pravilno mogli razumjeti Kur’an i njegovu univerzalnu poruku, u Kur’anu se koriste nazivi koji su spomenuti u samoj Knjizi. Prije svega, Kur’an je vlastito ime Allahove, dž.š., Knjige koja je objavljena Muhammedu, a.s. Ime Kur’an se više puta ponavlja u Kur’anu. U jednom ajetu nam Allah, dž.š., kazuje i definiše vremenski period i razdoblje u kojem je počela objava Kur’ana, pa kaže da u mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra i zla. (Kur’an, El-Bekare, 185.) Klasični islamski učenjaci navode 55 naziva Kur’ana. U nastavku ćemo navesti samo neke od naziva Kur’ana, kako bi Kur’an i kur’ansku poruku za tren približili i utkali u svakodnevni život. Svakako, na osnovu tih naziva/opisa, možemo zapravo shvatiti koja je i kolika je uloga Kur’ana. U ajetu Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu (Kur’an, El-Isra, 9.), možemo dokučiti da zapravo ima samo jedan ispravan put, a to je put slijeđenja Kur’ana.
Uistinu, onaj ko ostavi Kur’an i baci ga za svoja leđa, taj je propao i zalutao. O tome i Kur’an eksplicitno govori u svojim redovima, kroz 123. i 124. ajet u suri Ta-Ha: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.“ Zato, primarna obaveza svakog muslimana jeste da se druži sa Kur’anom, da ga uči, proučava, da razmišlja o njemu i da postupa po kur’anskim uputama, jer sve navedeno predstavlja vidove zapostavljanja Kur’ana. Također, određeni nazivi Kur’ana Kur’ana se često i učestalo spominju u govoru muslimana i islamskoj literaturi. Npr., u ajetu Allah, dž.š., kaže: Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite? (El-Enbija, 10.), ili: Kur’an je zasigurno objava Gospodara svjetova (Kur’an, Eš-Šu’ara, 192.).
Odnos muslimana prema Kur’anu
Prije svega, kroz svjesnost da je to Allahov Govor, trebali bi razviti i produbiti strahopoštovanje i omekšati srca. Samim tim, insan bi se trebao truditi da prema Kur’anu ima pedantan, odgovoran i savjestan odnos koji podrazumijeva učenje, razmišljanje, postupanje i suđenje po njemu. Na našim prostorima je zaista uvijek bilo insana koji su duboko poštovali Allahov Govor, na raznorazne načine. Navodi se da je jedan stari hodža držao mushaf toliko visoko na policama, da mu je bilo teško svaki puta se penjati i uzimati ga kako bi ga učio. To ga je podstaklo na razmišljanje da pokuša Kur’an naučiti napamet. To se u islamskoj tradiciji naziva hifz. I nakon određenog perioda, on je uspio okončati hifz i upisati se u plejadu Allahovih, dž.š., odabranika na ovom i onom svijetu. Navedeni primjer nam zapravo govori o ljubavi ovdašnjeg domaćeg tradicionalnog muslimana prema Kur’anu.
U svojoj knjizi, Safvet Halilović navodi: „Sve ono što je Allah naredio, zabranio i na što je uputio – to vjernik treba prihvatiti sa zadovoljstvom, jer je to obaveza koja proističe iz vjerovanja onoga ko priznaje Allaha kao svoga Gospodara, islam kao svoju vjeru, a Muhammeda, s.a.v.s., za Allahovog Poslanika i Vjerovjesnika.“ (S. Halilović, nav. djelo, str. 96.) Kur’an je najveći dokaz Muhammedovog, s.a.v.s., poslanja i predstavlja njegovu najveću mudžizu. Poznati ashab Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je kazao: „Kada čuješ da Allah, dž.š., kaže: O vi koji vjerujete, dobro otvori uši, jer poslije toga uslijedi dobro, koje ti se naređuje ili zlo koje ti se zabranjuje!“ (Ibid., str. 97-98.)
Razmišljanje o Kur’anu i njegovo pravilno razumijevanje
Kao što smo već naveli, da bi musliman postupao po Kur’anu, prije toga bi trebao razmišljati o Kur’anu, kako bi ga mogao pravilno shvatiti i postupati po njegovim poukama i porukama koje vrijede do Sudnjeg dana. Zbog toga je Kur’an uvijek aktuelan i nije knjiga koju može pregaziti vrijeme. U nekoliko ajeta nas Allah, dž.š., upozorava na razmišljanje o Kur’anu, te govori šta je uzrok našeg nerazmišljanja o Kur’anu i koje su posljedice toga. U jednom od ajeta se veli:
A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur’an, En-Nisa, 82.)
U Kur’anu nema nijedna protivrječnost, i ne samo to, nego se njegovi ajeti međusobno nadopunjuju i povezuju, čineći jedan divan sklad. Ti ajeti i sure, iako naizgled djeluju razbacano, oni zapravo čine jedan divan kur’anski mozaik u koji treba pokušati što dublje proniknuti. U drugom ajetu se veli: Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!? (Kur’an, Muhammed, 24.) Interesantno je uočiti da onaj ko ne razmišlja o Kur’anu ili to ne želi, da je njegovo srce zavezano katancima, ne samo jednim katancem. Naše srce je u okovima i ne može spoznavati, razmišljati, zamišljati, itd. Iz ovog ajeta možemo shvatiti da je srce centar spoznaje.
Onoliko koliko nam je ono čisto i uglancano, u tolikoj mjeri mi možemo raspoznavati istinu od neistine, zabludu od laži, itd. A svakako, razmišljati o kur’anskim istinama koje niko nikada neće moći argumentovano zanegirati je obaveza svakog muslimana. Život sa Kur’anom raspiruje u duši čitav niz najfinijih osjećaja koje poznaje samo onaj ko se druži sa Kur’anom otvorene duše i srca, bez imalo zlobe i sa iskrenom željom da ostane na putu istine i dobra, na Pravom putu. Život sa Kur’anom je zaista jedna velika blagodat koju poznaje samo onaj ko je iskusio. I kada insan nastoji živjeti sa Kur’anom, on je tada u Allahovoj, dž.š., blizini i Njegovom okrilju. Zamislimo samo Allahovu milost prema insanu koja se manifestira kroz objavu Knjige, u kojoj se On obraća insanu, malehnom i prolaznom stvorenju. Treba imati u vidu činjenicu da ukoliko insan ne bude konstantno učio i razmišljao o Kur’anu, onda postoji bojazan da se prekine veza između njega i Njegovog Gospodara, da se na njegovom srcu natalože prljavština i sve ono što uništava, a što je zapravo rezultat izloženosti ovom svijetu, materiji i raznim prohtjevima. I da se to ne bi desilo, potreban je kontinuitet u druženju sa Kur’anom.“ (S. Halilović, nav. djelo, str. 99-100.)
Zašto i kako čitati (učiti) Kur’an?
Na osnovu izloženog, svaki vjernik musliman se treba konstantno družiti sa Kur’anom i nastojati ga implementirati u svome životu, onoliko koliko je u mogućnosti. Samo učenje Kur’ana je pobožno djelo, i znamo kolike nagrade čekaju onoga koji uči Kur’an, a čak i onoga koji sluša učenje Kur’ana, ili pak, gleda u Mushaf. Kolika je samo Allahova, dž.š., milost ukazana čovječanstvu objavom Kur’ana!? U jednom hadisu, Muhammed, s.a.v.s., poručuje: „Ovaj Kur’an je Allahovo uže; on je očito svjetlo i koristan lijek; zaštita je onome ko ga prihvati i spas onome ko ga slijedi. Njegove tajne se ne iscrpljuju, i što se više uči biva svježiji i interesantniji…“ (Hadis prenose El-Hakim u Mustedreku i Et-Tirmizi u Sunenu.) Kur’an možemo učiti zbog raznih ciljeva, ali ukoliko su ti ciljevi plemeniti i ne idu na štetu nekom drugom, i ukoliko oni nisu iskvareni, onda se možemo nadati nagradi (k)od Allaha, dž.š. Kur’an nas približava Allahu, dž.š., ali isto tako, Kur’an nas može udaljiti od Allaha, dž.š. U Kur’anu se izričito navodi da je Kur’an mubareć Knjiga o kojoj treba razmišljati, pa tako Allah dž.š., kaže: „Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmislili, i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Kur’an, Sad, 29.) Navedeni ajet nas podsjeća da je svrha objavljivanja Kur’ana da bi se o njemu razmišljalo. Razmišljanje o Kur’anu bi trebalo da dovede do pravog cilja, a to je slijeđenje Upute. I zapravo, koliku ćemo mi korist imati od učenja Kur’ana, zavisi od nas samih, od naše prisutnosti misli i duha prilikom učenja. A učenje i razmišljanje o Kur’anu nije samo sebi cilj, nego nas treba dovesti do drugog cilja, a to je predanost i slijeđenje. (S. Halilović, nav. djelo, str. 101-104.)
Učenje Kur’ana za umrle
Ovo je uvijek aktuelna tema koja izaziva mnogo rasprava kod običnog naroda, ali i njihovih predvodnika i učenjaka. Ova pojava je mnogo prisutna na našim prostorima, i neke sure su toliko popularne i prepoznatljive po tome, da ih većina našeg naroda zna i napamet. Postoji mnogo ljudi koji u praktičnom smislu nemaju veze i dodira sa islamom, ali kada im neko preseli na ahiret, oni odmah traže nekog kariju koji će im proučiti hatmu, ili neku suru iz Kur’ana, i sevape od toga pokloniti umrlom. Naravno, žalosna pojava je da se od toga razvio biznis, i da se Kur’an na našim prostorima koristi u svrhu zarade, profita, vlastitog obogaćivanja, samim tim, ugodnog i lagodnog življenja što je pogotovo zastupljene u vrijeme mubareć ramazana.
Zapravo, većina naših muslimana, samo na ovaj način ima dodir, odnos i kontakt sa Kur’anom. Onoliko koliko insan bude blizu Kur’anu, toliko će uspjeti na dunjaluku. Treba naglasiti da sama koncepcija uspjeha opisana i definisana kroz islamski svjetonazor, ne odgovara u potpunosti gledištu savremenog čovjeka; čovjeka uronjenog u brojku, profit i zaradu. Učenje Kur’ana za umrle, te samim tim, poklanjanje sevapa živog za umrlog, je predmet razilaženja, te o ovom pitanju ne postoji jednoglasan stav islamskih učenjaka. Jedni tvrde da sevap od tog učenja dospijeva umrlom, dok drugi tvrde suprotno. Razumljivo, svaka strana navodi svoje argumente, ali je vrlo zanimljivo da su svi saglasni (koncenzus islamskih učenjaka) da se za takvo učenje ne može uzeti nadoknada, i takav postupak je zabranjen! Dakle, griješan je i onaj ko uzima, ali i onaj ko daje novac. Po hanefijskom mezhebu, pojedinac može proučiti Kur’an i pokloniti sevape od toga, onome kome on želi od svojih preminulih, ali da ne uzima bilo kakvu nadoknadu za to.“ (S. Halilović, nav. djelo, str. 128-130.)
Zaključak
Kroz tekst smo se mogli ukratko upoznati sa Kur’anom, njegovim mjestom koje bi trebao zauzimati u životu svakog vjernika muslimana. Zatim smo istakli da je vrlo važno razmišljati o Kur’anu, ali da je to samo jedna stepenica koja bi nas trebala dovesti do drugog cilja: življenja po Kur’anu. Također smo se osvrnuli na neka aktuelna pitanja, kao što je pitanje učenja Kur’ana umrlima. Na kraju bih želio istaći nekoliko razmišljanja i promišljanja istaknutog islamskog mislioca i vizionara, Muhammeda Asada. Po njegovim riječima, Kur’an je, više nego bilo koja druga poznata pojedinačna pojava, utjecao na religijsku, društvenu i političku povijest svijeta.
Svojim stalnim insistiranjem na znanju i svijesti, Kur’an je među svojim sljedbenicima podstakao duh intelektualnog i kritičkog razmišljanja i istraživanja, što je na koncu svega dovelo do ere učenja kojom se odlikovao i ponosio svijet islama. Sve je to nastalo porukom Kur’ana, a izazvano je pomoću ljudi koje je ta poruka nadahnula. Koliko god bilo muslimana koji su se udaljili od njegove poruke, ipak ima onih koji vjeruju u njega, i kojima Kur’an predstavlja konačnu manifestaciju Božije milosti čovjeku, konačnu mudrost i konačnu ljepotu izraza; ukratko, pravu Božiju Riječ. (Muhammed Asad, Poruka Kur’ana, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 22 i 24.)
Piše: Malik Memić
Akos.ba
