Kad snaga nade rastjera oblake očaja

Rečeno je beduinu: ”Razmišljaš li o ulasku u Džennet i zamišljaš li sebe u Džennetu?”

Odgovorio je: ”Ja nikad nisam sumnjao u to da ću kročiti u njegove bašče, piti iz njegovih rijeka i izvora, uživati u hladovini njegovih stabala, jesti njegove plodove i živjeti u njegovim dvorcima i odajama.”

Rečeno mu je: ”Da li je to zbog dobrih djela koje si učinio i pripremio?”

Rekao je: ”Koje je to dobro djelo časnije i veće po nagradi od moje vjere u Allaha, dželle šanuhu, i mog uskraćivanja ibadeta bilo kome, osim Allahu, Uzvišenom i Svemoćnom?”

Upitan je: ”Zar se ne bojiš grijeha?”

Odgovorio je: ”Allah je dao oprost za grijehe a samilost za pogreške, i Njegova dobrota i plemenitost su daleko iznad toga da, onoga koji Ga voli, kazni džehennemskom vatrom.”

Rečeno mu je: ”Kako se odnosiš prema dunjaluku?”

Rekao je: ”Za svaku blagodat pripremio sam: el-hamdulillah – hvala Allahu; za svaku nedaću: inna lillahi ve inna ilejhi radži’ûn – svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo; za svaki grijeh: estagfirullah – Allahu, oprosti mi; za svakog neprijatelja i silnika: hasbijallah – dovoljan mi je Allah; za svakog šejtana: e’uzu billah – utječem se Allahu; za svaki udarac sudbine: reditu billahi rabba – zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom; za svaku tugu: innema ešku bessi ve huzni ilallah – ja svoju tugu samo Allahu iznosim.”

Ljudi u džamiji u Basri govorili su: ”Beduin ima lijepo mišljenje o Allahu”, i nisu ga nikad spomenuli u razgovoru, a da snaga nade nije rastjerala oblake očaja od njih.

Prenosi se da je Abdullah ibn Mes’ud rekao: ”Neće čovjek imati lijepo mišljenje o Allahu a da ga Allah neće nagraditi za to, jer u Allahovoj ruci je svako dobro.” (saff.ba)

akos.ba