Nadnaravni jezik Kur’ana: Nadnaravno djelo ili tek genijalnost?
Čitav svoj život čvrsto sam vjerovao u nadnaravnost jezika Kur’ana.
U početku sam to vjerovanje održavao zahvaljujući tome što sam bio musliman vjernik, premda nisam bio u stanju proniknuti u tu nadnaravnost svojim razumom; jednostavno nisam je uspijevao prepoznati pomoću dostupnih mi prostih sredstava istraživanja. Ipak, u jeziku Kur’ana pronalazio sam zanosnu ljepotu, bezgraničnu izražajnost, rječitost, ritam, magiju i odlike. Jedino nisam shvatao da su ti kvaliteti jedno a sama nadnaravnost nešto sasvim drugo – s puno više smisla, nedostižno, nešto suptilnije i mnogo više izvan ljudskoga domašaja.
Uvijek sam gajio nadu da ću, kad proniknem u arapsku retoriku, biti u stanju prepoznati nadnaravnost u Kur’anu, nadnaravnost koju mi ni jedna od knjiga što sam ih bio pročitao nije demonstrirala na naučno nepobitan način.
Naravno, autori tih knjiga upotrebljavali su riječ “nadnaravnost” (i‘ğāz) u naslovima. No, sve te knjige govorile su o kur’anskoj rječitosti, veličanstvenosti, ljepoti i preciznosti izraza. Sve su to osobine koje, u određenoj mjeri, možemo pronaći u književnim djelima napisanim na različitim jezicima i nastalim u različitim književnim tradicijama. Lahko je navesti imena brojnih velikana koji su očarali svijet svojim književnim, intelektualnim i umjetničkim ostvarenjima. Međutim, bilo kako da opišemo ta ostvarenja, ipak ih ne možemo nazvati nadnaravnima.
Zašto, onda, uporno Kur’an opisujemo na ovaj način?
Gdje je nadnaravnost u Kur’anu ako se pod nadnaravnošću podrazumijeva ono što nadilazi ljudsko razumijevanje? Uzete sve skupa, mnoge osobine ovih veličanstvenih djela graniče s nadnaravnošću. Ipak, ni to ne bi bilo dovoljno da na nepobitan naučni način pokaže nadnaravnost za čije se postojanje nadamo da ćemo ga otkriti i pokazati.
Kasnije tokom života, nakon što sam završio dodiplomski studij iz arapskog jezika, suočio sam se s istim pitanjem i ponovo ostao bez odgovora. Potom sam završio postdiplomski i doktorski studij iz arapske književnosti. Međutim, i dalje nisam bio u stanju osjetiti nadnaravni aspekt jezika Kur’ana, uprkos tome što sam, kako sam sâm mislio, postao književni istraživač i kritičar dobro upućen u umijeća jezika i književnosti.
Tragajući za temeljem svoje vjere u nadnaravnost Kur’ana, stalno sam se suočavao s nedoumicom – kako u sebi pomiriti muslimana i istraživača. Jednostavnije kazano, kako da pomirim vjersko osjećanje sa sposobnošću argumentacije, odnosno urođenu vjeru u nadnaravnu prirodu Kur’ana i istinu islama i njegovog Svetog teksta s jedne strane, s hermetičnom i rigoroznom naučnom analizom na čije zaključke ne utječu emocije, vjera i pojedinačne interpretacije i unaprijed izgrađeni stavovi s druge strane? Gdje se nalaze maglovite i neuhvatljive granice između ljudskog genija s jedne, i božanskog čuda dokazanog naučnim činjenicama i nalazima što nemaju ništa s ličnim prioritetima, promjenljivim ljudskim stavovima, pretpostavkama, vjerovatnoćama i očekivanjima s druge strane?
Zatim je nastupila treća dob mog akademskog života, kada sam se našao neposredno pred gorućim i zadivljujućim pitanjem:
U čemu leži nadnaravnost (i‘ğāz) jezika Kur’ana?
Postavljajući to pitanje, upotrebljavao sam riječ “nadnaravnost” u njenom stvarnom i izvornom smislu, ne samo u smislu genijalnosti, rječitosti, istančanosti, preciznosti i ljepote. Počeo sam se pitati je li riječ “nadnaravnost” izgubila svoj stvarni značaj za nas koji smo je pretvorili u obični termin čije izvorno značenje više ni ne prepoznajemo i koja za nas ne znači ništa više od nadmoći, izvrsnosti i briljantnosti.
Iz knjige: NADNARAVNI JEZIK KUR’ANA autora BASSAM SAEH
Naslov izvornika: The Miraculous Language of the Qur’an: Evidence of Divine Origin
Centar za napredne studije, 2018. Sarajevo
Dr. Bassam Saeh (r.1941) diplomirao je arapsku književnost na Univerzitetu u Damasku, a magistrirao je i doktorirao iz oblasti savremene arapske poezije na Kairskom Univerzitetu. Bio je šef Odsjeka za arapski jezik na Univerzitetu u Latakiji, Sirija. Predavao je i na univerzitetima u Alžiru, na Islamskom univerzitetu u Medini i na Oxfordskom univerzitetu. Bio je osnivač i direktor Oxfordske akademije za napredne studije (1990-2005). Autor je nekoliko knjiga, među kojima su: Moderni pravci u sirijskoj poeziji od 1946 do 1972 (Damask: 1976), Pjesnička slika između stilistike i književne kritike (Damask: 1984), Muslimani licem u lice s islamom, kršćani licem u lice s kršćanstvom (Bejrut: 2008), Nadnaravni jezik Kurʼana (Herndon, Virginia: 2013). Neke od njegovih knjiga prevedene su na engleski jezik.
Više na cns.ba
