Kako jevrejski fundamentalizam preuzima izraelsku demokratiju

 Nedavni izraelski napadi na Palestince, kao i reakcije pojedinih izraelskih političara i novinara te ekstremističkih grupa na događaje koji su se odigrali pokazali su koliko trenutna putanja može biti opasna, ne samo za Palestince već i za same buduće generacije Izraela.

Prizor ultranacionalističkih Jevreja, kao što smo vidjeli u brojnim videosnimcima, kako tokom sukoba proslavljaju takozvano “osvajanje Jerusalema” ispred Zapadnog zida, dok se u pozadini vidi dim sa zapaljenog drveta u blizini kompleksa džamije Al-Akse bio je zabrinjavajući u mnogim aspektima. [1] Jevrejski ekstremisti su likujući plesali i pjevali, ne brinući se zbog vatre koja gori na svetom mjestu, tik do njih. Mnogi smatraju da je ovaj prizor vrlo uznemirujući i zastrašujući, jer je pokazao motivaciju i bijes nekih jevrejskih grupa, ne samo protiv Palestinaca već i protiv islamskog identiteta Al-Qudsa (Jerusalema).

Ono što je trenutno alarmantnije su rasistički argumenti različitih izraelskih predstavnika medija protiv palestinskih civila. Evo nekoliko primjera: Attila Somfalvi, poznati voditelj televizije Ynet News, pozvao je na svom Twitter nalogu “brisanje” naselja u Gazi i na “drugu Nakbu”, pod čime je zapravo mislio na masovno ubijanje Palestinaca. [2] Još jedan izraelski novinar Ben Caspit također je predložio uništavanje cijelog naselja Gaze. [3]

Ono što se nama čini posebno neobičnim je to što iste argumente mogu iznijeti novinari različitih političkih frakcija u Izraelu. Naveh Dromi, na primjer, koja bi trebala biti bliska centru – neki je čak opisuju i kao “ljevičarku” – također je pozvala na “drugu Nakbu”. [4] Još gore, kao što se vidi u izraelskim vodećim medijima, novinari s ekstremističkim stavovima stavljaju na crnu listu svoje kolege koji ne slijede Netanyahuovu propagandu zahtijevajući da se krivično gone, a oni čiji su postupci i izjave dobri samo za “konačno zavaravanje društva” da se kazne. [5]

Čak su i neki ljevičarski političari morali tražiti policijsku zaštitu jer neprestano dobijaju prijeteće poruke zbog kritika upućenih Netanyahuu i njegovoj stranki Likud. [6] To nije posve iznenađujuće, s obzirom na trenutni izrazito fragmentirani politički krajolik Izraela. Ipak, vrijedno je napomenuti kako propaganda jevrejskih elita ima značajno negativan uticaj na region i izglede za bilo koju vrstu mirovnog sporazuma. To se može vidjeti u razgovorima koje je američka novinarka Abby Martin obavila s običnim Izraelcima u zapadnom Al-Qudsu. [7] Kako se vidi u njenim intervjuima, obični Izraelci uglavnom ponavljaju argumente medijskih elita, poput: “Dali smo im Gazu, trebali bi živjeti tamo, a ne ovdje”, “Palestinci bi trebali živjeti u arapskim zemljama“, “Oni (Palestinci ) su teroristi, Izrael ima pravo braniti svoje građane” i tako dalje, dok zatvaraju oči pred ugnjetavanjem Palestinaca svih ovih decenija.

Sve ovo ukazuje na to da se, kao rezultat političke krize i državne politike poticanja straha, rasizam normalizovao u izraelskom društvu, što se odražava i u medijima i u političkom diskursu. Glasovi za mir lako se marginalizuju i kao rezultat toga, društvo se brzo udaljava od izgleda za mir. U ovim okolnostima, gdje su rasizam i islamofobija normalizovani, mediji, kao što smo ranije rekli, provociraju društvo upotrebom populističkog i ekstremističkog jezika. Kao rezultat sistematske dehumanizacije, Palestinci su svedeni na hordu neprijatelja koji samo zaslužuju da budu uništeni.

Ovdje bismo trebali naglasiti i da diskurs, koji je toliko zastupljen u zapadnim medijima, također na neki način podstiče agresiju Izraela. Na primjer, novinari Deutsche Wellea (DW) dobili su formalne upute o tome kako pisati o Izraelu, a crvena linija bila je izbjegavanje narativa koji ističu izraelsku agresiju, diskriminaciju i kolonijalizam. [8] Čak ni potpuno razaranje zgrade Jalaa od izraelskih zračnih snaga, u kojoj su bile smještene međunarodne novinske kuće poput Al Jazeere (AJ) i Associated Pressa (AP), nije dobilo pažnju koju je zaslužilo. Iako mediji mogu igrati presudnu ulogu u izgradnji mira i rješavanju sukoba, kada je u pitanju izraelska agresija, globalni mediji ponašaju se poput nojeva. Kolonijalna priroda cionističkog projekta ili, tačnije, države Izrael, danas je – a nažalost uvijek je i bila – gotovo tabu tema u mnogim zapadnim medijskim krugovima.

Prema tome, jevrejski ekstremistički medijski narativ prikazuje sve karakteristike kolonijalnog narativa ističući navodnu jedinstvenost jevrejske nacije u njenoj neumornoj potrazi za suverenitetom u palestinskoj zemlji. Konkretno, poricanje prisustva Palestinaca na teritorijama koje se žele, a potom i oduzimaju radi izgradnje jevrejskih naselja, bio je najvažniji faktor koji je oblikovao izraelske vodeće medije u ono što jesu danas.

Literatura o odnosu demokratije i medija je obimna i sadrži širok spektar gledišta. Gotovo svi priznaju da mediji imaju ogroman uticaj na naše demokratije sve dok služe interesima cijelog društva. Neki, poput Bourdieua (1972), tvrde da pojam “javnog mnijenja” u stvarnosti ne postoji i da on služi samo interesima političke elite. U tom smislu, ono što se događa u Izraelu vrlo je zabrinjavajuće. Izraelski mediji su pod ozbiljnom prijetnjom, dok jevrejski fundamentalizam prijeti da će u potpunosti preuzeti izraelsku demokratiju. Stoga je od presudne važnosti za one koji istinski cijene demokratiju da odmah poduzmu mjere kao odgovor na trenutnu prijetnju s kojom se Izraelci suočavaju.

Još jedna stvar koju ovdje vrijedi spomenuti je “religiozna” priroda jevrejske fundamentalističke agende i kako se ona doživljava, odnosno kako je zapadni mediji nikad ne spominju. Ključno je obratiti pažnju na ovo pitanje, jer ne treba previdjeti prirodu “svetog rata” kao dekreta u jevrejstvu – “milhemet mitzvah” (rat po zapovijedi). To je zato što svako ko proučava izraelsku politiku može lako vidjeti kako se jevrejski ekstremizam od 1960-ih prebacio iz ruku sekularne elite u ruke ultranacionalističkih vjerskih grupa. Kada grupa tvrdi da čini nešto u ime islama, zapadni mediji to nikada ne propuštaju označiti “islamskim terorom”, “džihadizmom” i tako dalje. Kao rezultat toga, pojam “džihad” postao je sinonim za “terorizam” u zapadnim medijima, koja ga je majstorski uklonila iz izvornog značenja i konteksta.

U ovom kratkom članku nećemo raspravljati o ovom nepravednom povezivanju i iskrivljenom prikazu jer je to već jako kritikovano. Trebamo li, međutim, postaviti sljedeće pitanje: Šta je sa jevrejskim fundamentalističkim terorizmom? Sami motivi cionističkog pojma “obećane zemlje” i njihov cilj da se u potpunosti izbrišu islamski i kršćanski identitet svetog grada Al-Qudsa pokazuju nepogrešive paralele s onim što je teroristička organizacija ISIS učinio Mosulu, Palmiri, Nimrudu i drugim gradovima. Dakle, gdje su oni koji se boje “čudovišta iz džihada” kada stotine jevrejskih ultranacionalista koji slijede program “milhemet micve” pokušavaju ući na islamska sveta mjesta ili izraelska policija napada vjernike u džamiji Al-Aksa? Sveto mjesto se pretvara u bojište, ali ne čujemo od nekih od najvećih igrača u medijskom sektoru da govore o tome.

Dakle, od rata u Vijetnamu do danas, svi razumijemo važnost medija u bilo kojoj vrsti sukoba. Količina rasističkih argumenata koje su izraelski predstavnici medija iznosili u vezi s Palestincima, kao i šutnja glavnih medijskih korporacija kao odgovor na ovo ugnjetavanje, izuzetno je zabrinjavajuća. S druge strane, izraelska politička perspektiva, kojom sada dominiraju krajnja desnica i vjerski ekstremisti, predstavlja prijetnju, ne samo Palestincima već i Izraelcima koji ne podržavaju agendu jevrejskih ekstremista, krajnje desnice i ultranacionalističkih pokreta.

U ovo doba “postistine” jačaju “alt-righ” pokreti gotovo svuda u svijetu. Ali u ovom slučaju, ironično, oni koji planiraju jednom zauvijek uništiti živote Palestinaca i sami su jednom bili žrtve genocida.

[1] https://www.jpost.com/arab-israeli-conflict/jews-dancing-while-fire-on-temple-mount-burns-lights-up-social-media-667844

[2] https://twitter.com/davidsheen/status/1391813776228421642

[3] https://twitter.com/davidsheen/status/1391861828859404288

[4] https://twitter.com/davidsheen/status/1394249356618895367

[5] https://twitter.com/davidsheen/status/1393979705397743622

[6] https://twitter.com/RazShechnik/status/1394261814561722372

[7] https://www.youtube.com/watch?v=lFoxL3sOAio

[8] https://twitter.com/ASE/status/1393906165529169920

Akos.ba