Alija Tabaković: Moramo Srebrenicu vratiti na svjetski nivo politike
Problema, kako je rekao, imaju i s trećim faktorom iz pojedinih institucija BiH.
“Tu mislim prije svega na Tužilaštvo BiH, Sud BiH, Centralnu izbornu komisiju BiH, odnosno dijelove tih institucija. Bilo bi apsurd kada bi ih kritikovali u cjelosti kao bh. institucije. Pojedinci koji se nalaze u tim institucijama sistemski rade zajedno s negatorima genocida, sa sistemom Banje Luke i sistemom Beograda. Mi smo dio koji je bio do nas kroz našu Inicijativu ‘Moja adresa Srebrenica’ poprilično dobro odradili”, navodi Tabaković.
Kaže kako imaju problem sa zloupotrebama ličnih dokumenata, među njima i prijavama Bošnjaka da glasaju putem pošte iz Srbije.
“Sigurno, to garantujemo i znamo da neće doći glasački listići na vrijeme u prekookeanske zemlje kao što su Kanada, SAD, Australija… Imamo jedan konstantan primjer odbijanja razgovora iz Centralne izborne komisije BiH, odnosno ‘muljanja’ u administraciji u CIK-u BiH. Očekujemo da će oni donijeti novu odluku, promijeniti svoj zaključak, jer ova pošta koja je poslata pa i ona prije dan-dva ne može na vrijeme stići. Imamo već neke pokazatelje da pošta tamo i ovamo putuje po mjesec dana. A, veliki problem je da je oko 600 do 700 glasača koji su uglavnom Bošnjaci. Govorimo o Srebrenici. Hrvatima i Srbima je puno lakše, jer su njihovi glasači koji se prijavljuju uglavnom iz Hrvatske i Srbije i za nekih sedam dana će završiti taj proces putem pošte koja je dostavljena”, naglašava Tabaković.
– Prijave za glasnje ljudi iz Srbije –
Ono što je problem, kaže, je sistemsko dovođenje ljudi koji su otišli 50-ih, 60-ih godina iz Srebrenice, koji se nikada nisu rodili u Srebrenici, ali jeste neki umrli deda koji je rođen 1800. i neke godine te se oni na osnovu rođenju jednog od roditelja upisuju da glasaju u Srebrenici.
“Ekspresno za jedan dan vrše se upisi u matične knjige rođenih i državljana. I taj isti dan MUP RS-a produži radno vrijeme da rade do 19 sati navečer, kako bi svim tim kolonama glasača iz Srbije omogućili da ne dozale dva puta da završe taj posao. Imao sam priliku to vidjeti prije dva dana u Skelanima. Ono što je još jedan problem za fer i korektnu igru jeste da smo jedna od rijetkih opština u BiH koja ima dva CIPS mjesta za izdavanje ličnih dokumenata. Tako sam bio svjedokom gdje je u Skelanima u 17.30 sati kombi sa registracijama iz Čačka dovezao 15 do 20 osoba da izvade ličnu kartu u tom mjestu kako bi glasali na narednim izborima. Ono što je tu problem jeste da smo u neravnopravnom položaju. Kada su Bošnjaci prijavljivali svoje adrese u Srebrenici imali su razne opstrukcije od policije. Ako je falio zarez, ako je jedna kvakica na slovu nedostajala vraćali su nazad. U pola dana je nestajalo električne energije. Radnici koji rade u administraciji su naprasno odlazili na godišnji odmor. Ako je osoba došla posljednja, pet minuta pred kraj radnog vremena, vraćali su ih da dođu sutra”, navodi Tabaković.
Nakon svega toga što su prolazili, kaže, u konačnici bi imali provjeru pripadnika MUP-a RS-a po kućnim adresama gdje su prijavljeni Bošnjaci iako su njihove prijave prihvatili prilikom prijavljivanja u Policijskoj stanici u Srebrenici.
“To ide do te mjere da se mora znati sve – ko je rođen, gdje je rođen, čime se bavi, ko mu je otac, ko mu je majka, ko mu je djed, ko nana… Dok imamo s druge strane ovu najezdu gdje oni idu po Srbiji i sakupljaju birače. Mi imamo informaciju da su dijelovi ljudi iz administracije Policijske stanice Srebrenica i MUP-a RS-a uključeni u izborni štab Mladena Grujičića i SNSD-a Srebrenici”, kaže Tabaković.
Na sve ovo su, navodi ukazivali CIK-u BiH, iz kojeg nema adekvatne reakcije.
“Uglavnom imamo tamo neke kontakte s administratorima koji nas ‘levate’. Prvo nam kažu jedno, sutra nam kažu drugo, naredni dan treće… Sramota je. Već su poslate koverte, ljudi glasaju putem pošte u evropskim zemljama, a da mi kao politički subjekti, kandidati i političke partije nemamo još uvijek na uvidu Centralni birački spisak za Opštinu Srebrenica. Ne možete ga dobiti, a ljudi već glasaju. Ne znamo kako će se glasati. Ljudi koji su zloupotrebljeni, čiji je identitet zloupotrebljen da glasaju putem pošte iz Srbije morali su sami dokazavati da su im podaci zloupotrebljeni. Sav teret dokazivanja bio je na njima da im se vrati da mogu glasati odakle su, odnosno da im se pošalju poštom koverte primjerice u Njemačku. Da bi to uspjeli morali su slati sve sami ljudi da im se to koriguje, umjesto da je CIK BiH pozvao na hitnu reakciju Tužilaštvo BiH i istražne organa u entitetu i BiH. Umjesto toga sav teret je spao na običnog čovjeka. Može se onda zamisliti kako je čovjeku koji vozi kamion u SAD-u, razlika je u vremenu sedam do osam sati. Nemoguće je to uskladiti da sve stigne na vrijeme. A, administracija, odnosno njen dio u CIK-u BiH čini sve da u Srebrenici pobjedu odnesu prosrpske političke partije i njihov kandidat”, navodi Tabaković.
– Izborni posmatrači OSCE-a i CIK-a BiH moraju biti u Srebrenici –
Navodi kako imaju nekoliko zahtijeva koje su uputili, koje očekuju da će biti uvaženi i koje će tražiti da se uvaže.
“Oni će na kraju krajeva biti naša odrednica hoćemo li priznati rezultate izbora ili nećemo. Tako tražimo da MUP RS-a prestane s kampanjom dovođenja glasača i prijavljivanja u Srebrenici. Tražili smo da se produži rok do kada glasači iz prekookeanskih zemalja mogu dostaviti glasački materijal. Tražili smo i hitnu reakciju nadležnih tužilaštava i policije da oni koji su zloupotrebljavali identitete i dokumenta budu procesuirani. U najmanju ruku da budu privedeni u Tužilaštvo BiH. Ovo je poruka ustvari za idući ciklus, da će to biti masovno, javno. Jer, ukoliko sada ne spriječimo i ne bude kazne, a sve su šanse da se to neće desiti, taj proces će biti ubuduće i masovniji. Nama su ljudi, za koje smo utvrdili da su radili zloupotrebe, to i priznali. Svakodnevno nam se smiju u Srebrenici i govore – vidite prošli smo nekažnjeno, ne mogu nam ništa. Dok ovdje imamo po Sarajevu da se Tužilaštvo BiH bavi isključivo za dva čovjeka, je li crn, plav, bijel ili žut i je li manjeg ili većeg rasta. Dok nam ove stvari rade na terenu, oni se se nekakvim Osmicom ili Čamparom. To je glavna preokupacija u ovom momentu Tužilaštva BiH čija je nadležnost da reaguje”, upozorava Tabaković.
Ističe da imamo primjer dešavanja u Brčko distriktu. Žele, kaže, čestitati tom tužiocu, iako ne znaju ko je, da je efikasno priveo ne one koji su zloupotrebljavali kao obični građani podatke, nego poslanike iz skupštinskih klupa koji su završili u zatvoru zato što su ukrali nečiji identitet.
“Sada zamislite jednoga Bošnjaka kome su 1995. Škorpioni strijeljali brata u Trnovu, da se on i njegova kćerka umjesto u Berlinu nađu na glasačkom spisku u Bajinoj Bašti, u Srbiji. Tu neko mora da reaguje iz moralnih, ljudskih, zakonskih… Iz bilo kojih razloga neko je morao reagovati. A, onda se pitamo hoće li ti ljudi na kraju krajeva i biti procesuirani. Nama ne treba ništa u Srebrenici osim fer, korektne i poštene igre”, ističe Tabaković.
Tražit će, kaže, od CIK-a BiH, od OSCE-a i ambasada da oni pošalju svoje posmatrače u Srebrenicu na dan izbora.
“To posebno budući da je u tom gornjem dijelu Srebrenice, tzv. skelanskom kraju koji je na samoj granici sa Srbijom, 60 posto biračkog tijela nekakvih čupavih, stranih, opasnih likova iz Srbije koji dođu samo za izborni proces. Naš obični posmatrač koji tu živi ili član biračkog odbora se ne smije suprotstaviti. Stoga ćemo tražiti da međunarodne organizacije, prije svega OSCE, ali i CIK BiH pošalju svoje posmatrače koji će samo pratiti da izborni proces bude fer i korektan”, ističe Tabaković.
– Na čelu Srebrenice ne smije biti negator genocida –
Srebrenica, kaže, predstavlja personifikaciju bošnjačkog bistvovanja na ovim prostorima. Posebno je, veli, to satisfakcija za žrtve genocida koji se nalaze po Srebrenici, u Sarajevu, po FBiH, širom svijeta da na čelu te opštine ne bude osoba koja negira genocid.
“Ne postoji parče zemlje gdje nema ljudi iz Srebrenice. Mi smo se prije neki dan malo nasmijali, da imamo i u Alžiru birača koji glasa putem pošte, gdje je dostavljena koverta za glasanje. Nema gdje nema Srebreničana na svijetu. To je moralno zadovoljavanje pravde i nekih moralnih principa da u Srebrenici sjedi osoba koja neće negirati genocid, osoba koja neće glorifikovati ratne zločine i zločince, koja neće sjediti na koloni uz četničko orgijanje, nego koja će biti načelnik svih građana, koja će građanima pružiti priliku da pravimo sredinu u Srebrenici gdje će ljudi dolaziti u nju, a ne odlaziti iz nje. Nije tamo sada lijepo ni Srbima ni Bošnjacima. Ja ukoliko pobijedim, a nadam se da hoću, želim biti načelnik svakog normalnog građanina, bio to Mujo ili Pero. Naravno, pod uslovom da nije učestvovao u zločinu genocida u Srebrenici”, navodi Tabaković.
Ističe kako njegovih troje djece idu u Srebrenicu u školu. Njihovi prijatelji, kaže, su i Bošnjaci i Srbi.
“Školski drugar u razredu s mojim djetetom je prije dva – tri mjeseca dizao tri prsta u školi, u učionici i deklarisalo se kao četnik. To dijete je došlo na vrata sutradan i kazalo mojoj supruzi – teta Asmira ja sam došao da se izvinim za ono što sam uradio jučer, jer sam zloupotrebljen. To je učenik srpske nacionalnosti. Zloupotrijebila ga je Srpska pravoslavna crkva, odnosno profesor i profesorica vjeronauke. Meni je to bila satisfakcija. Zbog takvih stvari, zbog ljudi koji to žele gradu Srebrenici mi se moramo boriti za svakog građanina i da dovedemo investitore. U Srebrenicu sada tamo niko ne dolazi. Dođu famozni ministri iz RS-a i Dodik i ekipa da kažu da će za dvije godine ponovno pokrenuti neko pitanje Banje Guber. Pa to građani zaborave. Pa onda opet za dvije godine će doći pred parlamentarne izbore pa će kazati – sada smo došli. I tako ukrug. To je prazna priča”, navodi Tabaković.
Žele, veli, u Srebrenicu dovoditi investitore i vratiti dostojanstvo Srebrenici.
“Imamo situaciju da su međunarodne organizacije te koje tamo ne dolaze. Tamo ni ambasadori više ne dolaze. Međunarodna zajednica je napustila taj prostor. I UNDP koji je bio reprezentativna svjetska UN-ova organizacija je napustila Srebrenicu. Isto je sa Care International, Mercy Corps, JICA, mnogi drugi. Mi smo prvi puta nakon rata opštinu kreditno zadužili 2,5 miliona KM. A, to je uloženo u predizbornu kampanju i asfaltiranje nekoliko lokalnih putića koji nisu potrebni nikome. Imamo tu situaciju u Podravanju, u srpskom naselju gdje glasa 160, sve su Srbi, ima dva-do tri Bošnjaka, odnosno samo je troje djece u osnovnoj školi. I to govori o stanju glasača u Srebrenici, šta se radi”, navodi Tabaković.
– Bošnjaci sudbinu žele dijeliti sa Srbima –
Mnogo toga, kaže, pokazao je i izvještaj revizora RS-a koji su negativno ocijenili rad opštinskih organa za prošlu godinu.
“Taksativno je u izvještaju navedeno da nedostaje u budžetu 200 hiljada KM koje je neko otuđio. Konstatovano je da je aktuelni načelnik prekršio sve zakone: o lokalnoj upravi i samoupravi, budžetu, poreskom sistemu, reviziji, o inspekcijama RS-a… Na kraju revizori su bili korektni i predali su to na Tužilaštvo RS-a. To u stvari govori kolike su nepravilnosti. Jer, valjalo je revizorima donijeti takvu odluku da protiv načelnika Tužilaštvu RS-a podnesu izvještaj za zloupotrebu i kršenje zakona, nekoga iza koga Dodik stoji u Banjoj Luci, iza koga sve srpske političke partije stoje u Banjoj Luci. Mi želimo to promijeniti. Želimo da Srebrenica bude grad normalan kao i svi drugi. Koliko ćemo u tome uspjeti, ne znam. Ali ćemo se boriti”, ističe Tabaković.
Tražit će, veli, partnere i u Banjoj Luci, ali svakako i u Sarajevu bez koga se, kaže, ne može.
“Moramo Srebrenicu vratiti na svjetski nivo i dnevne, ali i svake druge politike. Jer, Srebrenica je još uvijek zaštićena zona UN-a. Ta rezolucija kojom je ona zaštićena nikada nije stavljena van snage. O tome niko ne priča. Ovu bi trebalo ili poništiti ili neku novu rezoluciju donijeti. Ona još uvijek egzistira i vidjet ćemo šta će u budućnosti biti. Srebrenici moramo vratiti dostojanstvo”, navodi Tabaković.
Sa Srbima u Srebrenici, veli, svakodnevno ima komunikaciju.
“Živim u zgradi gdje je dvadesetak stanova. Pola je Bošnjaka, polovina Srba. Svakodnevno se susrećemo. Zahvaljujući mom dolasku u tu zgradu je urađen i lift. Uređena je zgrada koja je ratom bila razrušena. Ljudi to prepoznaju. Ima ljudi koji mi se svakodnevno javljaju i ostavljaju brojeve telefona, žele razgovarati. Podnose zahtjeve na društvenim mrežama. Onaj zulum koji načelnik Opštine Srebrenica provodi i nad Bošnjacima i nad Srbima lokalnim stanovništvom u Srebrenici je više nepodnošljiv. Nisu Aliji Tabakoviću Srbi u Skelanima bacali bombe u ordinaciju. Bacali su Radomiru Pavloviću aktuelnom nosiocu liste SNSD-a. Načelnik Opštine Srebrenica je pet puta fizički napadnut na različitim manifestacijama, žurkama, pijankama… To nisu radili Bošnjaci. I on opravdano, s pravom kaže, da nikada s Bošnjacima nije imao problem. Jer su Bošnjaci građani trećeg reda. Ne smiju se ni javiti. Ali jeste imao s lokalnim Srbima, koji su ga u par navrata bacali u kanale, sa stolica, tukli, vrijeđali, psovali… U jednom momentu bilo je došlo do takve atmosfere da se pale autobusi po Srebrenici ljudima koji slučajno nose prezime Grujičić”, navodi Tabaković.
– Gotovo svi na posao u Srebrenicu dolaze iz Bratunca –
Da sa Srbima u Srebrenici namjeravaju raditi navodi i pozitivne primjere. Tako, kaže, imaju preduzeće koje su Bošnjaci doveli u Srebrenicu, gdje su mogli, navodi, da kažu da im ne treba niti jedan Srbin u tom preduzeću.
“Ali je od 100 ljudi 40 Bošnjaka. Mi moramo sa Srbima u Srebrenici tražiti zajedniče vrijednosti. Tako isto imamo preduzeća koja su otvorili ljudi srpske nacionalnosti ili ova republička, kako ih zovu, gdje nema niti jednog Bošnjaka kao što su Telekom, Pošta, Elektrodistribucija, cinkari, katastru, gruntovnici, poreska uprava, PIO… I onda kažete – ja sam načelnik svih građana. Nije to tačno. To je laž. I ono što je sada još veći problem što svi oni Srbi koji su okupljeni oko aktuelnog načelnika dobiju posao na budžetu, na državnim jaslama i sutradan oglase prodaju stana i sele iz Srebrenice u Bratunac, Bajina Baštu, Ljuboviju…I to je načelnik nedavno sam priznao. Da oni kojima je dao rješenje o stalnom zaposlenju napuste Srebrenicu sutradan. To je nepravda prema ljudima srpske nacionalnosti. Eto, ne daš Bošnjaku, ali daj Srbinu koji živi tu s djecom u Srebrenicu, koji neće prodati imovinu i otići u Bratunac”, kaže Tabaković.
Ako biste ujutro, navodi, nekom silom prepriječili ulaze u Srebrenicu 95 posto institucija u gradu ne može funkcionisati.
“Jer radna snaga je u Bratuncu i odatle dolazi. Želimo to mijenjati. I Srbi su svjesni toga. Ponosan sam da čovjek koji drži radnju u Srebrenici “Z market” kome je donedavno Bošnjak bio šef poslovnice kaže ‘ja bez Bošnjaka ovdje ne mogu opstati’. Ja to moram cijeniti. To je jedino privatno preduzeće, zato što je prepoznao bošnjačku dobru volju, gdje su Bošnjaci uposleni. I to čovjek javno prizna. Doduše, to je jedini market koji imamo u Srebrenici. To je ono što mi želimo mijenjati”, navodi Tabaković.
Imaju, kaže, i problem da su lokalne zajednice u entitetu RS “devastirane”, odnosno nemaju nikakva prava.
“Može se slobodno reći da u FBiH čak i mjesne zajednice imaju veće ovlasti nego načelnici u RS-u. Posebno tamo gdje je neko ko nije po volji sistema i režima. Nažalost, sve koncesije, svi ugovori o koncesijama za srebrenička poljoprivredna dobra, za srebrenička dobra inače, rudnike, šumariju, jezera, vode je nadležnost u Banjoj Luci. I oni čine sve da tamo ne bude niti jedan Bošnjak. Ali evo kakvo je vrijeme došlo da od 500 uposlenih ljudi u Rudniku olova i cinka u Sasama ne znam da li ima 20-tak ljudi koji su iz Srebrenice. Inače, niko nikada tamo nije ušao niti zna u kojim količinama se eksplatiše tamo rude. Zato što je to preduzeće prijavljeno u Bosanskoj Gradišci. Automatski mi moramo kazati da mi nemamo pristup”, navodi Tabaković.
– Bošnjaci faktor s kojim se mora razgovarati –
Banju Guber su ljudi mnoštvo puta pokušavali da pokrenu i nisu uspjeli.
“Imamo Nacionalni park ‘Drina’ Srebrenica koji su osmišljeno radili iz Banje Luke kako bi spriječili povratak Bošnjaka u gornji kraj opštine Srebrenica, uz rijeku Drinu, gdje su uglavnom bošnjačka imanja i sela. Tamo se ljudima svaki dan neki banditi, kriminalci, rendžeri pojavljuju kao prikaze da ih zlostavljaju da ne smiju naložiti vatru u svojoj avliji, da ne smiju potpaliti rošilj… Zato taj park nikada nije zaživio je Bošnjaci nisu za to”, kaže Tabaković.
Bošnjaci su navodi, faktor u Srebrenici s kojima se mora razgovarati.
“Rekao sam ljudima iz Nacionalnog parka kada budemo otvorili dijalog u ekonomskom smislu da se granice parka pomjere iz bošnjačkih sela, jer srpska sela mimo njih gdje mogu raditi šta hoće, i premjestimo tamo gdje stvarno treba razvijati turizam onda će i Bošnjaci reći da je to njihov Nacionalni park. Kada budemo u Srebrenici doživjeli da kako je načelnik nazvao gradsku kafanu, tzv. Spomenik mira, fontanu napravimo na realnoj osnovi, jer treba stvoriti preduslove za to, treba priznati genocid, ne veličati ratne zločine i zločince, treba prestati s diskriminacijom bošnjačke djece u obrazovnom sistemu, zapošljavanju, trošenju budžeta… bit će drugačije. Treba sjesti i kazati – da, mi smo počinili zločine genocida nad Bošnjacima Srebrenice, ali je bilo nekih zločina i na strani nekih ljudi s bošnjačke strane. Treba da se zatraži od Bošnjaka halal, oprost. Kada to uradimo, kada to budemo imali iskreno sve će biti drugačije. Mi ne možemo živjeti od prošlosti, moramo raditi za budućnost, što ne znači da trebamo zaboraviti prošlost. Ali, tada ćemo praviti fine i pozitivne priče s ljudima koji žele dobro Srebrenici”, navodi Tabaković.
Tako je isto, kaže, kada gledamo u ovom ekonomskom smislu. Kada se, kaže, Srebrenici s nivoa entiteta vrate prava koja su joj uzeta za prirodinim bogatstvima da Srebrenica ima tu kontrolu, da određuje ko će biti, šta će biti, da se donese uredba da prednost pri zapošljavanju u Srebrenici imaju ljudi koji žive u tom mjestu mnogo bolje će živjeti svi.
“Mi imamo članicu OIK-a koja je rodom iz Srebrenice, a živi u Prijedoru. Žena koja nikada ne dolazi na sjednice. A, to je istovremeno žena koja vodi izborni proces u Srebrenici. Pa je li to nema Srpkinje u Srebrenici ili Srbina koji će voditi izborni proces, a da živi u tom gradu. To govori gdje smo mi ustvari i s kim mi imamo posla. A, onda tražiti privatne investitore. Nema više, javnih državnih investitora. Vidjeli smo slučaj sa Andrićgradom, pokralo se, propalo”, navodi Tabaković.
– Iz Srebrenice pobjegao svaki Srbin koji je nešto značio –
Mora se, veli, prije svega stvoriti pozitivnu politička klima u Srebrenici, smiriti strasti.
“Tada moramo tražiti ljude koji mogu pomoći. Ja imam osjećaj da još uvijek u FBiH, općenito u BiH postoje Bošnjaci koji su osvješteni, koji žele pomoći Srebrenici. Po uzoru na Alma Ras iz Olova, Prevent iz Visokog i Goražda, na CIMOS, na srebrenički Klas koji će zaposliti stanovništvo u Srebrenici. Naravno, u takvim projektima prednost imaju povratnici, ali ne znači da srpsko stanovništvo koje živi u Srebrenici ne treba dobiti posao. Sigurno će dobiti. Taj sluh, ta emocija i taj osjećaj ne postoji u entitetu RS. Iz Srebrenice su pobjegli svi Srbi koji su nešto značili jer ih je sistem otjerao. Ratko Radojica koji je bio fenomenalna priča za Banju Guber nikada nije riješio problem zato što je tamo koncesija data nekom čovjeku koji je u propaloj, porušenoj hali prijavio neku kancelariju. Imamo sredstva Vlade Srbije koja su potrošena kroz afere, pokradena su. To su sada hale polupane, propalih krovova… Nema niti jedne pozitivne priče iz Srebrenice ovih četiri godine da se može neko pohvaliti”, ističe Tabaković.
Ako pobijedi i postane načelnik vjeruje kako će uspjeti da se izbori za Srebrenicu i u Banjoj Luci.
“Imamo dobar tim ljudi koji imaju veliko iskustvo u Srebrenici, koji rade. Izborni štab također, ima veliko iskustvo u provođenju izbora. Naša prva je bitka da dobijemo izbore. A, onda ćemo sjesti s vrsnim stručnjacima. Nama su u Srebrenici ubijene generacije ljudi, intelektualci, poslovni ljudi, privrednici, sve je to stradalo. Te generacije više ne postoje. Mi sada imamo neke Srebreničane koji su biznismeni svjetskog glasa po Americi, Australiji, Evropi. U Srebrenici ih nažalost nemamo. A, onda ćemo kada ova ekipa koja ima veliko iskustvo u provođenju izbornih procesa, ukoliko to bude fer, korektno i pošteno, pobjedimo, sjesti sa ljudima koji umiju, koji imaju osjećaj za biznis, ekonomiju i radna mjesta i tražiti takve u Srebrenici. Mi imamo apsolutnu podršku Sarajeva. Nema niti jednog čovjeka koji u Sarajevu nešto znači, a da nije poželio sreću. Postoji i mali broj onih koji nisu, ali ovi koji se pitaju su uz nas. I stavili su se maksimalno na raspolaganje. Mislim da mi trebamo nastaviti tim kursem i tom pričom koju smo započeli da odmah nakon dobijajanja izbora krenemo u ekonomski dio provedbe programa”, cijeni Tabaković.
– Bošnjaci nikada nisu napravili incident na nacionalnoj osnovi –
A, svakako, kaže, i ova nacionalna priča će sama po sebi doći. Kaže, poslije rata Srebrenicu su vodili Bošnjaci 12-13 godina.
“Bošnjaci kao žrtve genocida nikada nijedan incident na nacionalnoj osnovi nisu napravili. Islamska zajednica u Srebrenici na koju smo mi ponosni, nikada niti jednu ružnu riječ protiv naših komšija nije kazala. Napravili smo zajedničko kulturno-umjetničko društvo koje nosi naziv po Srbinu, uglavnom su ga vodili Bošnjaci, gdje su dječica sva išla po cijeloj Evropi, u Tursku, nastupali po BiH, fudbalski klub je bio zajednički. Dolaskom druge osobe na čelo opštine, Mladena Grujičića odmah se formiralo neko srpsko kulturno-umjetničko društvo pri crkvi, neki klubovi koji nemaju veze s realnošću. Ustvari time se poslala poruka da se u Srebrenici ne žele drugi i drugačiji. Posebno ako uzmemo u obzir ove četničke, šovinističke pjesme ispred crkve, iza koje stoje ti ljudi. Ne može se desiti da u dvorištu džamije Islamska zajednica nema odgovornost ukoliko se desi neki incident. Može se u najmanju ruku uskratiti električna energija da se prekine s tim stvarima. Sigurno ćemo učiniti sve da do toga dođe”, naglasio je Tabaković.
Nažalost, kaže, Ustav BiH pitanje osiguravanja ravnopravnog statusa nije do kraja posve riješio. Ali, i kroz to što nije riješio, navodi, potpuno jasno stoji da su, kada su službeni jezici u pitanju, jezici Bošnjaka, Hrvata i Srba.
“U ovom slučaju se samo diskriminišu Bošnjaci. Tako i u Ustavu RS-a. On je dobar, na papiru napisan. Međutim, tamo se sistemski diskriminišu samo bošnjačka djeca. Ako oni idu logikom, ako stoji u članu Ustava RS-a da je jezik konstitutivnih naroda jezik Bošnjaka, Srba i Hrvata zašto se u knjižicama ili službenim dokumentima upisuje jezik bošnjačkog naroda Bošnjacima, a srpski jezik djeci i učenicima srpske nacionalnosti. To je očiti vid diskriminacije. Nekada nama koji tamo živimo to dobro dođe da nas podsjeti. Jer, nažalost, znalo bi se dešavati da mi kao Bošnjaci zaboravljamo da nam se jezik zove bosanski da nije te diskriminacije. Dodik ako misli da nas ovako zlostavlja i diskriminiše i u narednih 20 mi ćemo uspjeti danas ili sutra. Ali, za ovih 25 godina sigurno nečemo zaboraviti da je naš jezik bosanski jezik. Da nas je pustio mi bi smo možda zaboravili za taj jezik i za vjeroispovijet i nacionalnost, kako nekada traljavo radimo kao ljudi i kako se ponašamo, kao što smo zaboravili da glasamo”, navodi Tabaković.
– Na udaru Vijeće naroda RS-a –
Nažalost, veli, Bošnjaci su se prepustili da ne glasaju, to ih ne interesuje. Kao posljedicu, veli sada imamo neke poslanike u Narodnoj skupštini RS-a “koji se zovu kao Srbi, ali su se izjasnili kao da su Bošnjaci”.
“Sada je napad na Vijeće naroda RS-a. To je jedini instrument i mehanizam gdje Bošnjaci malo mogu da uspore donošenje nekih zakona. Imajući u vidu da je Ustavni sud RS-a koji odlučuje o našem zahtjevu i vetu postavio Dodik i SNSD, mi smo svejsni da takvi zakoni neće biti zaustavljeni, ali će biti malo usporeni. Ono što imamo nadu jeste da imamo Ustavni sud BiH koji je donio nekoliko jako bitnih i važnih, poslije Daytona, najbitnijih odluka, kao što je o konstitutivnosti naroda, zakone o poljoprivrednom zemljištu, rijekama, granicama… To su stvari na koje Bošnjaci moraju biti ponosni. Ovaj saziv Vijeća naroda je uz zvaničnu podršku iz Sarajeva spasio državu. Oni će stoga sada napadati Vijeće naroda. Tamo trebaju 2/3 većina da bi se stavio veto. Već imaju jednu osobu instruisanu od političkih partija, SNSD-a. Sljedeći napad je da još jedan mandat uzmu. A, ono što je bitno jeste da se Vijeće naroda bira iz lokalnih, opštinskih skupština. Budu određeni elektori koji biraju delegate u Vijeću naroda RS-a”, navodi Tabaković.
Zato su, kaže, lokalni izbori od iznimne važnosti, iako se to možda tako ne čini.
“Od nas puno zavisi. Mi možemo kazati da postoje ove stvari koje kroz sistem, kao što su zakoni, nas diskriminišu. Ali, u ovom političkom smislu imamo i mi veliku odgovornost kao Bošnjaci. Ovi ovdje u Sarajevu, oni tamo koji žive, ali i oni koji žive izvan BiH. Ako to ne uradimo onda mi nemamo pravo da prozivamo. Nedopustivo je da tamo neko u Berlinu, SAD-u stavi kafu i neodgovorno se ponaša, ne preuzimajući nikakvu odgovornost. Kada ga pitate jeste li na spisku za glasanje – kaže nisam. Nađe milion razloga zašto nije. A, jedan je razlog zašto treba biti – da budemo sudionici donošenja zakona i procesa u svakom parčetu BiH”, poručio je Tabaković.
Akos.ba