No kako biti podrška svom djetetu na tome putu?

Kako bi razvili zdravu samostalnost djeca moraju naučiti kako se nositi sa svakim dijelom samoga sebe, bilo svojih dobrih ili loših strana. Ovo je pogotovo važno kod anksiozne djece.

Mi kao roditelji moramo im pružiti “sigurnu luku”, no također moramo dopustiti da “isplove” iz te luke kada oni žele i kada su spremni za to.

Pisali smo već o popustljivim roditeljima koji uklanjaju sve prepreke pred svojim djetetom te helikopter roditeljima koji djeci doslovno ne dopuste da dišu. Oba ova stila roditeljstva polaze iz našeg vlastitog straha.

Straha od nepoznatog.

Straha od opasnosti.

Straha od neuspjeha.

Oba stila odgoja također sprječavaju djecu da razviju otpornost na svijet, kritičko razmišljanje ili snalažljivost. Takvim odgojem djeca postaju nesamostalna – on im ne dopušta da izrastu u cjelovite i samostalne odrasle osobe.

Da bi riješili taj problem roditelji moraju znati kako primjenjivati odgojne metode koje potiču samostalnost kod djece.

Sadržaj:

• Što je roditeljstvo koje potiče samostalnost?
• Koraci za poticanje samostalnosti kod djece:
  • Pružite djetetu bezuvjetnu ljubav
  • Dopustite djetetu da donese samostalne odluke
  • Neka se dijete osjeća važno i sposobno
  • Slušajte svoje dijete i suosjećajte s njim
• Propitajte svoje metode odgoja samostalne djece
• Napravite akcijski plan za odgoj samostalne djece

Što je zapravo roditeljstvo koje potiče samostalnost?

Jednostavno rečeno to je stil odgoja koji se fokusira na odgoj samostalne djece i razvijanje samostalnosti u procesu odgoja.

Roditelji koji primjenjuju načela ovog tipa odgoja donose svjesnu odluku da žele odgojiti samostalnu djecu koja će izrasti u odgovorne i zrele osobe.

Ovaj stil odgoja izbjegava metode koje koriste popustljivi i helikopter roditelji te umjesto njih stvara okolinu u kojoj djeca imaju dovoljnu razinu samostalnosti uz podršku koja im je potrebna.

Ovo ne znači da djeca mogu raditi što hoće i da ne postoje nikakva pravila.

Naprotiv, stvara se potreba za aktivnim razmišljanjem, pojačanom samosvijesti i donošenjem odluka, a sve u skladu s osnovnim granicama koje kontrolira roditelj.

To također znači dopustiti djeci da pogriješe te im nakon toga pomoći da vide što su napravili krivo i kako se mogu popraviti.

Roditelj koji potiče samostalnost dopušta djeci da donesu odluke o svom životu, sukladno njihovoj dobi i stupnju razvoja, pazeći pritom da su djeca uvijek sigurna i zaštićena na prikladan način.

Na primjer, kada odabiremo izvan školsku aktivnost za dijete možemo ga naprosto upisati u ono što mi sami izaberemo i smatramo da je najbolje za svoje dijete. Roditelj koji potiče samostalnost će se ipak odlučiti za drugu metodu.

On će ponuditi djetetu nekoliko opcija (koje je i sam proučavao), popričati s djetetom što svaka od tih opcija uključuje i o čemu se radi te dopustiti djetetu da samo donese odluku što hoće raditi.

AKO VAŠ TROGODIŠNJAK ŽELI SAM OBUĆI SVOJU JAKNU, OPRATI RUKE ILI NAPRAVITI NEŠTO ŠTO SAM MOŽE SIGURNO NAPRAVITI DOPUSTITE MU TO!

Nema garancije da će se djetetu svidjeti baš ta aktivnost jer ju je samo izabralo, no imamo li istu garanciju kada mi biramo umjesto djeteta?

Na kraju krajeva, dijete mora ići na tu aktivnost pa zašto onda istu ne može izabrati?

Kada dijete samo izabere aktivnost ono će se više osjećati povezano s tom odlukom, lakše će prihvatiti odgovornost i ustrajati u istom.

Također će naučiti što znači donijeti odluku – istražiti i prikupiti informacije, razmotriti informacije te odlučiti na temelju prikupljenih informacija i vlastitih stavova, osjećaja i želja. Ovaj vid pristupa odgoju pomaže djetetu razviti samostalnost te jača njihovu samouvjerenost. Oni se osjećaju važno i sposobno donijeti odluku za sebe.

No poticanje samostalnosti ne svodi se samo na odlučivanje o izvanškolskim aktivnostima, da bi ovo funkcioniralo moramo iste metode primjenjivati u ostalim segmentima djetetova života.

Evo nekoliko savjeta koji vam u tome mogu biti od pomoći.

Pružite djetetu bezuvjetnu ljubav

Bezuvjetna ljubav nešto je što svaki roditelj mora pružiti svakom svom djetetu, svaki dan.

No ona je pogotovo važna za razvoj samostalnosti.

Djeca koja znaju da ih roditelj voli pa čak i kada naprave nešto krivo mnogo će lakše donijeti odluku i pokušati nešto novo, pa iako i znali da vjerojatno u tome neće uspjeti.

Naša bezuvjetna ljubav njihova je sigurna luka iz koje uvijek mogu isploviti kada se žele okušati u samostalnom donošenju odluka. To je također luka u koju se uvijek mogu vratiti kada im je potreban odmor od donošenja odluka, utjeha ili samo jedan čvrst zagrljaj.

Kada imaju našu bezuvjetnu ljubav oni mogu lakše donijeti odluku, preuzeti rizik i uspostaviti kontakt s drugom djecom.

Svaki roditelj voli svoje dijete. No pokazati tu ljubav na pravi način je često izazov za nas roditelje. Da bi dijete znalo kako ga roditelj prihvaća i voli u svakom trenutku ono mora dobiti taj signal od nas roditelja. Način na koji prenosimo taj signal je naš ton govora, pogotovo kada dijete napravi nešto krivo.

Osnova dakle leži u tome da se djeci obraćamo smirenim tonom bez da ih osuđujemo. Ovo je pogotovo važno (i pogotovo teško) kada dijete napravi nešto krivo i kada smo ljuti.

Pisali smo već o vikanju na djecu i zašto je to loše te napisali cijelu eKnjigu kako prestati vikati na djecu, preuzmite ju besplatno ovdje.

Kada morate ispraviti djetetovo ponašanje neka fokus bude na problemu, umjesto na djetetu.

Na primjer, rekli ste djetetu da pokupi igračke. Pola sata kasnije igračke su još uvijek razbacane po podu.

Umjesto da povisite glas, smirenim tonom recite djetetu da su igračke još uvijek na podu. Onda nježno objasnite zašto je važno pokupiti igračke – da se netko ne spotakne na njih, da nam kuća bude čista jer dolaze gosti ili zato što moramo ići spavati…

Ako umjesto toga grubo dobacimo djetetu da je lijeno ili neuredno to će mu se zasigurno urezati u pamćenje.

Ako to redovno radimo dijete će misliti kako je uistinu lijeno i neuredno te se neće niti truditi to promijeniti tako da pokupi igračke. Neuredna djeca ne spremaju svoje igračke!

Dopustite djetetu da donese samostalne odluke u skladu sa svojim godinama

Djeca uče donošenje odluka metodom pokušaja i pogreške.

Kada dopuštamo djetetu da samo donosi odluke o svom životu od malih nogu učimo ga donošenju odluka.

Ako imate malo dijete krenite malim odlukama koje dijete može razumjeti. Pitajte svoje dijete ako želi crvenu ili plavu čašu? Želi li prije obući pidžamu ili oprati zube?

Ograničavanje izbora daje im mogućnost da relativno lako donesu odluku, no također ih potiče na samostalnost jer im jasno pokazuje da svojim vlastitim odlukama mogu utjecati na svoj život. Kada imate dvije godine, odluka o boji čaše iz koje ćete se napiti vode je velika stvar!

Ograničite broj opcija s obzirom na dob djeteta.

Mlađa djeca ne mogu tek tako odlučiti kada imaju veći broj opcija, pa ih ograničite na dvije ili tri opcije. Na primjer, dijete će teško donijeti odluku kada ga pitate koju priču za laku noć želi iz vaše zbirke od 26 knjiga, no kada mu ponudite 3 knjige ta odluka je mnogo lakša.

Vrlo je važno poštivati djetetov izbor kad god je to moguće i sigurno.

Kada dijete pitate što želi ili bira ono je fokusirano na svoje osjećaje. To mu daje do znanja da nam je važno njegovo mišljenje i njegove želje te da ga cijenimo kao osobu.

Ovakav odnos s djetetom postavlja zdrave temelje za rast njegovog samopouzdanja i samostalnosti.

No nećemo moći uvijek prihvatiti i ostvariti djetetovu želju ili izbor, život ponekad tako funkcionira pa je vrlo važno kako se, kao roditelj, postavimo u takvim situacijama.

Čak i kada ne možete prihvatiti ono što dijete želi ili njegov izbor jednostavno nije moguće realizirati, bilo zbog njegove i vaše sigurnosti, financija i slično, vrlo je važno prihvatiti njegov izbor i dati mu do znanja da ste svjesni kako se osjeća.

Na primjer, hladan je dan i dijete želi izaći van bez jakne. Možete se postaviti ovako:

“Znam da bi ti htio izaći bez jakne i da je van toplo, ni ja ne volim ovaj vjetar i kišu. Ali danas je hladno i oboje trebamo jaknu. Želiš li obući plavu jaknu ili zeleni džemper?”

Ako vaš trogodišnjak želi sam obući svoju jaknu, oprati ruke ili napraviti nešto što sam može sigurno napraviti dopustite mu to!

Nemojte ga ubrzavati ili se upletati dok ne završi, osim ako vas dijete ne pita za pomoć. Mi roditelji smo često nestrpljivi ili nam se negdje žuri pa ne stignemo čekati da dijete samo opere ruke.

Kako dijete raste uključite ga u razgovor o pravilima u kući i načinu na koji ih primjenjujete. Neka zna da samo roditelj može odrediti pravila, ali da vam je stalo što dijete misli o njima.

Na primjer, igranje videoigara:

• Roditelj: “Znam da jako voliš igrati Fortnite, ali vidim da ti je teško odlučiti kada je vrijeme za pauzu. Što misliš kako ti ja mogu pomoći u tome?”
• Dijete: “Reci mi 15-20 minuta prije nego moram stati da mogu završiti igru koju sam počeo!”
• Roditelj: “Dogovoreno! Ali što da napravim ako me ne poslušaš i kreneš u novu rundu?”
• Dijete (pregovara): “Možda mogu pokupiti igračke ili nešto da odigram još jednu rundu?”

Pravila ne postoje da bi roditelji mogli kažnjavati djecu, jer znamo da kazne baš i ne djeluju. Neka dijete zna da niste vi ta pravila izmislili kako bi mogli šefovati, već da se jasno zna što se smije, a što ne.

Ako dijete ima problema s određenim zadatkom kao na primjer pospremanjem sobe, pomozite mu u organizaciji.

Na primjer, možda će mu biti lakše ako zna da se soba posprema svake večeri pola sata prije spavanja.

Otvoreno pričajte o ovome sa svojim djetetom i pomozite mu da poštuje pravila.

Naravno, ovakav odnos traje duže i često je naporniji od toga da sami počistite sobu, no to vašem djetetu daje temelje za razvoj samostalnosti i samopouzdanja. Osim toga, ako vi umjesto djeteta radite svaki njegov zadatak kako će dijete isto naučiti?

Neka se dijete osjeća važno i sposobno

Da bi donijeli dobru odluku moramo biti svjesni kakav ona utjecaj ima na ljude oko nas, ljude do kojih nam je stalo. Djeca moraju imati osjećaj da doprinose obitelji kako bi se osjećali dobro vezano za svoje odluke.

Jedan od odličnih načina za vježbati ovo je planiranje ljetovanja.

Uključite dijete u planiranje ljetovanja i uzmite u obzir njegove želje. Iako često mislimo da naša djeca ne znaju mnogo toga, oni nas tim više iznenade poznavanjem svijeta i običaja u drugim zemljama. Dijete tako uči kako se donose odluke te se osjeća važno jer sudjeluje u vrlo važnom planiranju za svoju obitelj, ne samo za sebe samoga.

Kada je dijete malo dopustite mu da vam pomogne u svakodnevnim aktivnostima, kad god je to moguće i sigurno za njega.

Nemojte mu samo govoriti da se makne i da vam smeta.

Kako dijete raste dajte mu zadatke primjerene njegovoj dobi i stupnju razvoja.

Djeca koja dobivaju više zadataka u obiteljskom domu rastu u uspješne mlade ljude. Oni također pomažu u svakodnevnim aktivnostima pa tako oslobađaju vaše vrijeme koje bi proveli radeći tu istu stvar.

To vrijeme iskoristite u druženju sa svojom djecom – tako ga učite da kada napravimo nešto dobro, dobrim nam se i vraća.

Slušajte svoje dijete i suosjećajte s njim

Djeca često imaju problema prepoznati i izraziti svoje emocije.

To im može stati na put ka racionalnom razmatranju svojih vlastitih želja i odluka.

Suosjećanje s djetetom i aktivno slušanje zbog toga predstavljaju ključne faktore u odgoju samostalne i samopouzdane djece.

Kada pričate sa svojim djetetom aktivno slušajte što vam dijete govori. Pokušajte se staviti u njegovu situaciju i sagledati stvari iz njegove perspektive, pogotovo kada je dijete zbunjeno ili ljuto.

Prihvatite osjećaje svog djeteta, na primjer: “Znam da si ljut, ali nije u redu bacati stvari!”

Prihvaćanje osjećaja svog djeteta uči ga emocionalnoj inteligenciji – pogotovo kada se radi o teškim osjećajima poput ljutnje, bijesa ili tuge.

Kada zajedno s djetetom pokušavate riješiti problem, pitajte ga otvorena pitanja poput:

“Kako ti mogu pomoći da se osjećaš bolje?” ili “Što želiš napraviti povodom toga?”

Vaš cilj ovdje je pomoći djetetu da shvati vlastite osjećaje i da pokuša razumjeti što oni znače, a bez da se pretjerano miješate u njih.

Nikada nemojte omalovažavati ili obezvrjeđivati djetetove osjećaje.

Možda vam je čudno što se vaš dvogodišnjak baca po podu jer nije dobio plavu čašu, već crvenu ili što vaš tinejdžer plače zbog nečega što mu je prijatelj rekao – no budite svjesni da su vašoj djeci ti osjećaji itekako važni i stvarni.

Mi kao roditelji moramo prepoznati i prihvatiti osjećaje naše djece, ma kakvi god oni bili.

Mi sami prošli smo kroz ova razdoblja u životu, bacali se po podu radi banalnih stvari kada smo imali dvije godine i plakali zbog uništenog života za vrijeme srednje škole.

Naša djeca tek sada prolaze kroz taj period svog života i prvi puta se susreću s tim novim osjećajima.

Propitajte svoje metode odgoja samostalne djece

Ako bi htjeli probati ovaj način odgoja samostalne djece, evo malog akcijskog plana za vas:

• Zapitajte se kakve metode odgoja primjenjujete vi i vaš partner?
• Kako donosite odluke u obitelji, kako isto komunicirate s djecom i uzimate li u obzir njihovo mišljenje?
• Koje kućanske poslove je vaše dijete spremno napraviti?
• Pročitajte ovaj tekst o tome što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob i što oni trebaju od nas.
• Koje zadatke možete povjeriti svom djetetu već danas kako bi potaknuli njegovu samostalnost i samopouzdanje?

Napravite akcijski plan za odgoj samostalne djece

Zajedno sa svojim partnerom odlučite da želite pokušati ovu metodu odgoja.

Počnite s nekoliko jednostavnih zadataka, no nemojte se iznenaditi ako vaše dijete u početku ne reagira kako očekujete. Vježbajte tako da prihvatite reakciju djeteta kakva god ona bila, krenite od toga.

U početku je važno biti ustrajan i ne odustati od ove vrste odnosa s djetetom.

S vremenom će dijete lakše prihvatiti vaš novi pristup pa će i vama i njemu to lakše sjesti.

Kako vaše dijete raste važno je preispitati granice koje mu postavljate – veća djeca mogu preuzeti više odgovornosti i s njima možete graditi drugačiji odnos. Oni mogu donijeti kompleksnije odluke.

Roditeljstvo koje potiče samostalnost stvara čvrstu vezu između roditelja i djeteta, dok u isto vrijeme zadržava sigurnost u vašem domu te privatnost svake pojedine osobe.

Vaša djeca uče kako postati samostalne osobe, razvijaju svoje samopouzdanje i odnos s vama kao roditeljem. Vi se pak oslanjate na djecu te cijenite njihovo mišljenje, bez obzira na njihovu dob cijenite ih kao osobe.

Kada stanemo i razmislimo, ovo je zapravo divan način za odgojiti djecu kojoj nećemo biti samo roditelji, već i prijatelji.

Autor:Mihael Šanko za modernoroditeljstvo.com

akos.ba