Ogovaranje je postupak zbog kojeg ćeš se kajati

GOVOR KOJI SE TEBE NE TIČE

Znaj da je vrijeme čovjekovo najveće bogatstvo. Zato, kada god ga traći u onome što ga se ne tiče, i ne provodi ga u zarađivanju sevaba za budući svijet, gubi dio svoga najvećeg bogatstva. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kazao: „Od ljepote čovjekove vjere (islama) spada i to da ostavi ono što ga se ne tiče.“ (Tirmizi, Ibn Madže)

Ovdje se misli: ko lijepo i kako treba ispovijeda islam, ne govori i ne radi ono što ga se ne tiče, već se u svojim riječima i djelima ograniči samo na ono što ga se tiče (tj. ono što je bitno i korisno za njega kod Allaha).

Hasan el-Basri je rekao: „U znake da je Uzvišeni Allah napustio i ostavio nekog roba spada i to što mu je omogućio da se zabavi sa onim što ga se ne tiče.“

‘Ata’ b. Ebu Rebbah, rahimehullah, je u tom smislu rekao: „Oni koji su bili prije vas nisu voljeli da se upuštaju ni u kakav nepotrebni govor, jer su sve što je bilo mimo Allahove Knjige, sunneta Allahova Poslanika, naređivanja dobra i odvraćanja od zla, smatrali suvišnim i nepotrebnim govorom. Zato u životu govori samo onda kada moraš i kada je to potrebno!

OGOVARANJE

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Posalnik, s.a.v.s., upitao: „Znate li šta je ogovaranje?“ Prisutni rekoše: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!“ „Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli,“ rekao je on. „A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo,“ zapitaše. „Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga.“ (Muslim)

Allah, dž.š., kaže: „I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, – a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah, zaista. Prima pokajanje i samilostan je. (Kur’an, 49:12)

Od najružnijih oblika ogovaranja je indirektno ogovaranje, npr. da se pred nekim neko spomene pa da ovaj kaže: „Hvala Allahu koji nas je sačuvao te i te stvari…“ Pa na taj način pomenutog kude, a sebe hvale i sl. Drugi će, pak, kada se neko spomene, možda reći: „Siromah, Allah ga je stavio na veliko iskušenje. Neka Allah i nama i njemu oprosti.“- prividno učeći dovu, a smjerajući sasvim nešto drugo.

Znaj da je onaj ko sluša ogovaranje i sam u njemu saučesnik i da se od grijeha ne može drugačije oprati nego da svojim jezikom osudi ogovaranje, a ako se boji, onda bar srcem. Ako je pak, u stanju društvo u kome se neko ogovara napustiti ili onoga ko ogovara riječima prekinuti, dužan je to učiniti.

LIJEK PROTIV OGOVARANJA

Onaj ko drugoga ogovara, prije svega mora znati da se ogovarajući drugoga izlaže Allahovoj srdžbi i preziru i da njegova dobra djela odlaze onome koga ogovara, a u slučaju da nema dobrih dijela, onda se grijesi onoga koga ogovara njemu prenose. Onaj ko o ovome voi računa neće dozvoliti da mu se jezik upusti u ogovaranje drugoga. Ako, ipak, dođe u iskušenje ogovaranja, treba se sjetiti svojih mahana, da se njima pozabavi, da pokuša da ih otkloni i da se postidi, jer pored svojih mahana traga za tuđim.

ISKUP ZA OGOVARANJE

Znaj da onaj ko ogovara drugog istovremeno čini dva grijeha: jedan prema Uzvišenom Allahu, jer čini ono što mu je On zabranio i drugi prema Njegovom stvorenju. Iskup od prvoga sastoji se u pokajanju i obraćanju Allahu molbom da mu oprosti, dok iskup za drugi grijeh može biti na dva načina:

• Ako je ogovaranje došlo do ušiju onoga na čiji je račun to učinjeno, onaj ko ga je ogovorio dužan je da ode do njega i da zatraži od njega halal i da pokaže kajanje za svoj postupak.
• Ako, pak, ogovaranje nije doprlo do njegovih ušiju, umjesto da od njega zatraži halal, sada treba moliti za oprost njegovih grijeha, pohvaliti ga i dobrim spomenuti, pred istim onim pred kojima ga je ogovorio, kako bi i njihova srca očistio.

Izvor: Lađa mudrosti

Autor: Irfan Hajrudin

Za Akos.ba pripremila: Fahreta V.