Edhem Mulabdić – neumoran radnik, pisac, odgajatelj

Jedan od značajnih pripadnika napredne muslimanske inteligencija u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro-ugarske okupacije svakako je bio i književnik, kulturni radnik, Maglajlija Edhem Mulabdić. Nažalost, možemo kazati kako je Mulabdić u društvu današnjice ‘zaboravljena’ duša, čije oružje je bilo pero, a emancipacija i borba za kulturnu naobrazbu životni put. Mulabdić, i njemu slični, uporni i odvažni, trebali bi biti uzor i ogledalo, međutim, danas su tek lektirni pisci, čija djela se ne tako često proučavaju.

Edhem Mulabdić rođen je  1862. godine, a u rodnom Maglaju je završio mekteb i ruždiju,  zatim je 1887. godine upisao Učiteljsku školu u Sarajevu. Radio je kao učitelj na nekoliko mjesta.

Književnik i prosvjetitelj

Neizostavno je spomenuti da je Mulabdić zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem učinio veoma značajan korak u kulturnom napretku naroda Bosne, pokrenuvši list ‘Behar’ 1900. godine, a tri godine kasnije osniva i društvo ‘Gajret’. Godine 1907. zajedno sa nekolicinom bošnjačkih velikana osniva list ‘Novi Behar’. Prilikom izdavanja navedenog časopisa, Mulabdić je napisao proglas narodu u kome kaže: „Dužni smo i dužni ste i vi svi da predajemo u amanet nešem potomstvu sve što je vrijedno, što oplemenjuje i što uzdiže, što izgrađuje potpune ljude i dobre muslimane.“ Značajno je se osvrnuti na posljednje riječi ovog proglasa, u kojima Mulabdić jasno ukazuje da je prvotno neophodno ispuniti težak zadatak i postati potpun čovjek.

Prije svega je bio prosvjetitelj, a zatim i uspješan i plodan književnik, a svoj prosvjetiteljski rad u značajnom duhu prenosi i u svoje književno stvaralaštvo. Upamtit ćemo ga kao autora prvog bošnjačkog romana, ‘Zeleno busenje, u kome se ujedno ogleda i ono najbolje što je od Mulabdića poticalo. ‘Zelenim busenjem’ je predstavio proces smjene vrhovne vlasti nad domovinom Bosnom. Opisuje dilemu običnog čovjeka, šok i borbu zbog gubitka jednog identiteta i nasilnog upoznavanja s drugim, a navedenu borbu je Mulabdić živio u stvarnosti. Stoga je on najbolji primjer čovjeka koji se bori i čije stopa bi mogle biti putokaz. Edhem Mulabdić se u tim teškim vremenima borio najefikasnijim oružjem koje je imao – perom. Pisao je i upućivao na pisanje, na učenje i obrazovanje, znajući da učen čovjek može pomoći sebi, a zatim i drugima. Znao je da snaga jednog društva leži u obrazovanju i nauci.

Također, Mulabdić je bo i prvi bošnjački novelist, a za sobom je ostavio zbirku novela ‘Na obali Bosne’. Pisao je mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova, rasutih u časopisima sa kojima je sarađivao i koje je uređivao.

Političko djelovanje

Edhem Mulabdić je djelovao i u politici. Tri puta je, kao kandidat JMO, biran u Narodnu skupštinu. Okrutnost vremena u kojem je živio na njegovom je primjeru najrječitije oslikana. Pod optužbom za navodni verbalni delikt tokom ratnih godina s NDH, Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a iz zatvora je izašao marta 1946. godine. Alija Nametak kasnije bilježi da je za Mulabdića izlazak na slobodu zapravo predstavljao ropsto, jer je ostao bez ičega.

Nametak je pisao: „To je bio čovjek koji je na početku 20. stoljeća najviše doprinio da e muslimanska mlladež počne školovati u austrijskim školama, za osnivanje društva ‘Gajret i ‘Narodne uzdanice’ u kojima je bio neumoran radnik, pisac, odgajatelj, koji je cijeli svoj radni vijek koristio za podizanje naše kulture.“

Ime ovog velikana danas nose neke od škola i ulica, ali budimo svjesni da je Edhem Mulabdić svojim životom ukazao na upornost, borbu i pravac kojim trebamo ići, ukoliko težimo i ukoliko se nadamo pozitivnim promjenama, kako po sebe, tako i po društvo.

Za Akos.ba: Rabija Arifović