Brod Sa Ciljem
Oblačenje, način i boje u svakoj kulturi zauzima vrlo važan momenat. Nekad su ljudi prepoznavalo jedni druge na osnovu odjeće i bilo je veoma važno izgledati u skladu svog društveno-socijalnog položaja. Danas se položaj u porodici ili društvu ne pokazuje, nema nekog posebnog načina oblačenja recimo za svekrve a posebno za snahe ili djevojke kako je to nekad bio običaj. Odjeća više izražava materijalno stanje čovjeka. Ali oblačenje ima veze sa vjerom i uvjerenjem. Različite vjere utiču na to kako će se žene oblačiti. Kažem žene jer su one zapaženije.
Razgledajući razne stranice Facebook-a primjetila sam profil „Islamska odjeća“. Profil me je zainteresovao pa sam poželjela da se upoznam s osobom koja na jednostavan i primjeren način kreira i prodaje „Islamsku odjeću“.
Nedostajali su mi roditelji!
Ova mlada, talentovana žena koja je pokrenula i vodi facebook profil Islamsku odjeća, dočekala me na vratima svog stana sa dvogodišnjim kćerkicom i vrlo interesantnim pričom. Azra Delija, naša sagovornica, se kao izbjeglica našla spas porodicom u Americi poput mnogih BH porodica. Uvijek je voljela crtati a užitak joj je bilo slagati boje. U Americi je nastavila redovno osnovno školovanje a potom je upisala školu za modni marketing. Dok su živjeli u Americi najviše joj je nedostajala Bosna i bosanski način života. „Babo i mama su uglavnom radili. Babu smo samo vikendom mogli viđati naravno ako ne radi i vikendom. Odlazio bi rano u jutro dok smo mi spavali a vraćao se kasno kad bi već zaspali. Mama je poslije posla uvjek bila umorna. Mnogo mi je nedostajala porodična atmosfera. Najviše zbog toga sam se odlučila vratiti u Bosnu. Da ne bude mom djetetu tako.“, priča mi Azra uz kahvu. Njena mala Šejma ima dvije godine i ona je mamina pomoćnica.
Gdje se nalazi nafaka?
Dok se školovala odlučila je i da se zaposli i tako se izdržava. Tad je čak uspjela uštedjeti nešto novca i sebi kupiti dvije mašine za šivanje premda ih tad nije ni znala koristiti. Uspješno je ovladala engleski jezik ali i korištenje računara. Tad se desio i njen susret s vjerom. Odabirala je hidžab a uskoro i nikab. Razmišljala je kako bi mogla zaraditi hljeb koristeći te mašine. Učila sam u školi kako kreirati i organizovati modnu reviju, sve o marketingu, ali nisam znala šivati. Nema zaposlenje ali na ovaj način je uspjela ostvariti prihode za izdržavanje svoje porodice.
Sudbina je odredila da se udajom vrati u Bosnu i donese svoje „djevojačko ruho“ svoje šivaće mašine avionom, u putničkom koferu. Njenu nadu i predviđanje učinila je stvarnom. Željela je svoj život urediti prema islamskim odredbama. Početničke poteškoće u plasmanu svojih hidžaba je imala. O tom periodu priča s osmjehom ali i tugom. Njena kreacije među djevojkama su vrlo popularne. Prva joj mušterija imala samo 20 km i platno za šivanje. Djevojka se željela pokriti i nije nigdje za tu svotu bilo. Azre joj je sašila prvu „Islamsku odjeću“ i tako je to krenulo. Onda je došla do Facebook profila i olakšala svoj rad ali i predstavljanje svog posa. Lakše je dogovoriti i probu ili preuzimanje već sašivenog preko poruka… .i tako je sve počelo.
Azra sa svojim radom i trudom daje jedan lijep primjer mladima u Bosni. Koristeći svoje sposobnosti pronašla je način da izdržava svoju porodicu. Ne boji se za sutra, ne žali se kako nema posla. Pretvorila je svoj život supruge, majke i domaćice u veoma dinamičan izazov. Radi bez šefa i stres-a u svoj maloj sobi i uživa u poslu koji radi. Azra se nimalo nije kolebala:„Radit ćemo pa šta Bog dadne.“
Meni se u glavu motala Montaigneova rečenica:„Brodu bez cilja ni jedan vjetar neće valjati.“
Kao praktični prikaz ove rečenice vidim Azru i njen rad. Kad je umjesto djevojačkog ruha donijela svoje dvije šivaće mašine iz Amerike, nije došla praznih ruku već nam je u Bosnu donijela talenat i trud. Pokazala nam je na koji način trebamo da se trudimo i radimo. Pokazala nam je da čovjek želi nema granica, ni prepreka.
Možete njen profil Islamska odjeća vidjeti na Zasebnog- u https://www.facebook.com/SunnahBoutique?ref=ts&fref=ts.
Zehra Adilović
akos.ba
