Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Razgovor sa mladim bošnjačkim pjesnikom Huseinom Buljubašićem, iz Vrhpolja kod Sanskog Mosta

Razgovor sa mladim bošnjačkim pjesnikom Huseinom Buljubašićem, iz Vrhpolja kod Sanskog Mosta

Mladi bošnjački pjesnik Husein Buljubašić, koji trenutno živi i djeluje u Švicarskoj, porijeklom je iz Vrhpolja kod Sanskog Mosta. Ovaj vrli Krajišnik do rata je boravio u svom rodnom mjestu, da bi, nakon zatočeništva u zloglasnom srpskom logoru ”Krings”, bio deportiran van Bosne i Hercegovine, skrasivši se u švicarskom gradu Sant Galen. Sa gospodinom Buljubašićem smo razgovarali o njegovom boravku u logoru, vjeri i patriotizmu, o tome šta za njega znači biti Bošnjak, kako je nastala njegova prva knjiga, zbirka pjesama, kao i o novoj knjizi, koja je u pripremi za štampu.

 

Magazin SAFF: Gospodine Buljubašiću, zbog vaše skormnosti i činjenice da niste osoba koja teži ka tome da se svako malo eksponira, niste često prisutni u medijima. Možete li se ukratko predstaviti bh. javnosti?

– Skromnost je vrlina, jedna od osobina vjernika. Istina je da nisam neko ko se voli javno eksponirati, ali je činjenica da su mediji bitni u javnim poslovima, tako i onima koji se bave pisanjem. Zadovoljstvo mi je predstaviti se vašim čitaocima, našem narodu, za koji tvrdim da je to najbolji narod na ovoj planeti. I to je jedan od razloga što književnost na temu islama, Bosne i Bošnjaka doživljavam kao najveći literarni izazov. Rođen sam 1974. godine u Vrhpolju, općina Sanski Most, gdje sam završio osnovnu školu. Školovanje sam nastavio u Beogradu do 1992. godine, da bi se, pred nadolazećom oružanom agresijom na Bosnu, vratio u rodni kraj. Tokom rata sam deportovan van domovine. Stihove sam počeo pisati još u osnovnoj školi. Nastupao sam na više kulturnih manifestacija. Kao tekstopisac, sarađivao sam sa najpoznatijim pjevačima na estradi. Eto to bi bilo nešto ukratko o meni.

Magazin SAFF: Vaša prva knjiga “S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni“ prožeta je vjerom i patriotizmom. Možete li nam nešto više kazati o toj knjizi i kako je ona nastala?

– U knjizi je 51 pjesma i nekoliko prigodnih ilustracija. Pjesme su raspodijeljene u tri poglavlja: „S vjerom u Boga“, „Odbrana Bosne“ i „Allahova zemlja“. Ilustracije su uradili Hušid Draganović i Edin Hasanić. Recenzenti su dr. Muris ef. Purić, Derviš ef. Dervišević i književnik Amir Talić. Zbirka pjesama pod naslovom “S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni“ bitan je iskorak u mom umjetničkom bavljenju poezijom, jer se izdvaja time što su sve pjesme napisane izvan klišea i nose snažan i samosvojan umjetnički pečat. Knjiga je nastala iščitavanjem kur'anskih ajeta i mojim razgovorima sa vlastitom dušom. Kad sam rukopis poslao na uvid našem poznatom književniku Isnamu Taljiću, ocijenio je knjigu uspjelom i prihvatio da bude urednik, što mi je značilo posebno zadovoljstvo.

 

Magazin SAFF: Gospodine Buljubašiću, rat ste dočekali kao dječak, mlad i pun života. Zatim ste ubrzo završili u logoru, gdje ste bili izloženi različitim torturama. Kada se prisjetite tog perioda, šta za vas znači vrijeme koje ste tu proveli, koliko je ono imalo utjecaja na vašu vjersku opredijeljenost, a samim time i na književni put kojim ste poslije nastavili ići?

– Spašavala me vjera u Dragog Boga. Ona je u meni rađala nadu da ću preživjeti. Na to su se, rekao bih tako, nadovezivali snovi. Kad bio uspio zaspati u toj prostoriji, u kojoj nas je boravilo 600 logoraša podvrgnutih torturi, u snu bih viđao bijele konje slobode i konjanike. Sanjao sam junake poput Mehmeda Fatiha, koji je jurio Bosnom i oslobađao njene predjele. Takvi snovi kao da su mi govorili da će Bosna i Bošnjaci opstati i da ću Božijom voljom preživjeti…. Osim našeg fizičkog opstanka, bio je ugrožen i nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka. Bilo je vrijeme da ovaj narod doživi svoj preporod. Taj preporod, hvala Allahu, nije mimoišao ni mene, odrazio se i na moje razmišljanje i književni put,  a vjera mi je u biti bila i ostala jedini pokretač u pisanju poezije, duhovna snaga i inspiracija koja se rađa samo iz želje za Božijim zadovoljstvom i vječnom ljepotom.

Magazin SAFF: Da ste veliki patriot, pokazuju vaše pjesme, koje su u dobrom dijelu prožete ljubavlju prema domovini, ali i činjenica da ste sagradili šehidsko spomen-obilježje u rodnom Vrhpolju, kao znak sjećanja na sve pale žrtve tog kraja. Šta za vas, ustvari, predstavlja patriotizam i koliko je on bitan u životu jedinke, ali i cjelokupnog društva i nacije?

– Mi Bošnjaci smo itekako patrioti i dokazali smo to mnogo puta kad je bilo teško ili, kako se to rekne, najteže. Trebamo shvatiti da ni sada nije nimalo lahko, naprotiv. Zato se i sada, ovih dana i godina, prema patriotizmu moramo odnositi kao prema ljubavi kojom se označava poseban, uzvišen odnos vrijednosti prema zemlji, tradiciji, kulturološkim, historijskim vrijednostima i doprinos svemu tome snagom i slogom vlastitog naroda… Podizanje spomen-obilježja u Vrhpolju smatram svojim dužnim sjećanjem na ubijene Bošnjake u Vrhpolju, ali i na sve naše šehide. Na tom spomen-obilježju uklesani su stihovi moje pjesme „Allahova zemlja“:

Bosna je Allahova zemlja

I na njoj njiva mojih prapradjedova,

Nama u emanet dana.

Kroz tu njivu blagodat još teče,

Ljekovita bila i po tome dobi ime Sana.

A samo se stara nana njome abdestila

Kad bi na njivi namaski vakat dočekala.

Umij se sine, znala je reći,

Ruke i noge svoje operi,

Obavi salat, on grijehe pere,

Jer namaz, to je stub naše vjere.

I onda zatim vremena prođe,

Kojeg se danas sa dovom sjećam,

Sveta nam se krv proli niz Sanu,

Kad su, ono, na Vrhpoljskom mostu

Pucali u grudi starcu

I ubili više mladića u jednom danu.

Bistra je opet Sana, k´o šehidska krv čista,

I njiva naša k´o nekad miriše,

Džamija na njoj još veća i ljepša, blista.

Eh, majko moja, za sina šehida,

Presudit će dragi Bog,

Između nas i onih koji su bez stida.

Magazin SAFF: Kada se prvi put susrećete sa terminom Bošnjaci? Kako vi kao književnik gledate na polemike oko tog imena, koje su se u zadnjih nekoliko godina vodile u javnosti i koliko je bitan popis stanovništva koji će se u Bosni i Hercegovini održati iduće godine?

– Kao što ste naglasili, bio sam još dječak kad je počela agresija na našu zemlju, tako da u redovnom školovanju, kao ni većina mojih vrsnika, nisam mogao saznati nešta posebno o bošnjaštvu. Znao sam o tome iz kuće, kad bi se na sijelima povela priča o starim vremenima. U međuvremenu je moderna genetika dokazala da su Bošnjaci jedan od najstarijih naroda u Evropi. Bošnjaci su autohtoni narod Bosne sa milenijskim državnim kontinuitetom. Razne seobe, progoni, i ratovi uticali su na geografsku rasprostranjenost Bošnjaka. Tako sada u Turskoj živi oko osam miliona potomaka Bošnjaka koji su se iseljavali od vremena austro-ugarske okupacije i tokom trajanja dviju Jugoslavija. Takav usud nastavio se i tokom minule oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i poslije tzv. Dejtonskog mira.  Nažalost, posebno zbog loše ekonomske situacije, naše seobe još nisu prestale… Ali, da se vratim vađem pitanju. Slavenski mit koji se nameće kad se govori o porijeklu Bošnjaka bio je i ostao pokretačka sila u pokušajima da se zatre bošnjačko ime, da se Bošnjaci posrbe i pohrvate, da se prikažu kao pridošlice u svojoj matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini i u Sandžaku. Revolucionarno otkriće evropskih genetičara svrstava Bošnjake u red najstarijih i najautohtonijih stanovnika Evrope. Međutim, nije mi jasno zašto se o tome više govori u svijetu, nego što se to ikako spominje u Bosni i Hercegovini!? Do toga otkrića došlo se otkrivanjem autohtone evropske haplogrupe „jedan“ za koju je do skora smatrana da joj je izvorište u Skandinaviji. Međutim, detaljnim istraživanjima došlo se do otkrića da se u Bosni i Hercegovini i dijelu Dalmacije koji gravitira prema Bosni i Hercegovini nalazi najveća koncentracija haplogrupe „jedan“, i to u rasponu od 55% do 70%, čime su stanovnici Bosne dobili primat genetski najčišćih i najautohtonijih Evropljana. Usporedbe radi, do sada su kao najautohtoniji Evropljani uzimali Skandinavci, sa učešćem haplogrupe „jedan“ u stanovništvu oko 40%, dok je učešće haplogrupe „jedan“ u Bosni i Hercegovini i među Bošnjacima i do 70%. To je naučnu Evropu i historičare ostavilo bez riječi. Trougao Sarajevo-Maglaj-Tuzla nastanjen je narodom koji tu živi zadnjih 11.000 godina. Time se definitivno otklanja svaka sumnja u autohtonost i vezanost Bošnjaka za svoju jedinu pradomovini Bosnu i Hercegovinu. Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list „Bošnjak“ 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:

„Znaš, Bošnjače, nije davno bilo,

Sveg’ mi sv'jeta, nema petnaest ljeta,

Kad u našoj Bosni ponositoj,

I junačkoj zemlji Hercegovoj,

Od Trebinja do Brodskijeh vrata,

Nije bilo Srba ni Hrvata.

A danas se kroz svoje hire,

Oba stranca k'o u svome šire.

Oba su nas gosta saletila,

Da nam otmu najsvetije blago,

Naše ime ponosno i drago“.

I sada, 121 godinu poslije objavljivanja ove pjesme, ista je „pjesma“ kad je u pitanju komšijski odnos prema Bosni i Bošnjacima. Međutim, došlo se do toga da je sada i među samim Bošnjacima takvo stanje da je veliko pitanje koliko će nas se na predstojećem popisu izjasniti kao Bošnjaci, a koliko će Bošnjaka „odlutati“ i bilježiti se pod raznoraznim nazivima, od popisnog „opredjeljivanja“ kao Bosanci, ili Hercegovci, ili muslimani…, ili čak i Jugoslaveni!? Sve su to nepostojeće kategorije i svi koji će se tako izjasniti bit će bačeni u isti koš nepostojećeg naroda. Time će se značajno smanjiti stvarni broj Bošnjaka. To bi imalo dalekosežni negativni uticaj na poziciju ovog naroda u Bosni, time i na ionako neizvesnu budućnost Bosne. Ne vidim da bošnjačke političke partije i tzv. javni televizisjki servisi tome uopće pridaju pažnju.

Magazin SAFF: U toku je priprema za izlazak u štampu vaše nove knjige. Možete li nam ukratko reći o čemu se radi?

– Radi se  o još jednoj zbirci duhovne poezije koja će biti protkana hadisima Muhammeda, a.s., koji govore o značaju i vrijednostima duhovne poezije kao najstarije književnosti u islamu. Jedna od pjesama koja će se naći u novom izdanju je i pjesma „San o Džennetu“ čije ću stihove ovom prilikom, ekskluzivno otkriti za vaš Magazin.

  Ðuturum sam, hastaluk me steg'o Nikog da mi u zijaret dođe Džadom starom kraj čardaka moga Hefta ima a Bošnjak ne prođe   Moja soba u čardaku starom Meni samom kao turbe dođe Muhabet sam poželio s majkom Eh, da hoće na san da mi dođe   Da je pitam može li umrijeti Onaj koji ni živio nije Onaj što je umro prije smrti I još živi život džennetlije   Na sanak mi majčica ne dođe Već selami neki avaz strani: Bujrum, uđi, ti smirena dušo, Pa nastani Džennet obećani   Ah, kakve su džennetske ljepote Ljudski razum dokučit’ ne može I opet bih ginuo za vjeru S Ahireta da se vratit’ može  

Magazin SAFF: Gospodine Buljubašiću, hvala vam na ovom razgovoru za naš magazin!

– Hvala Allahu, Koji se kune vremenom, a potom hvala i Vama koji ste mi omogućili da se predstavim vašim čitaocima.

  Razgovarao Fahrudin Vojić    

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top