Koji su principi odijevanja i ukrašavanja u islamu?

Uvod

 Islam ne samo da dopušta već traži od muslimana da pazi na svoj izgled, da bude pristojno odjeven, da drži do svoga dostojanstva i da uživa u odjeći i ukrasima koje mu je dao Allah delle šanuhu. Sa aspekta islama, odijevanje ima dvije svrhe: da se pokrije tijelo (el-‘awret) i da se uljepša izgled. Allah delle šanuhu je svim ljudima objasnio svrhu propisivanja propisa o odjeći i ukrašavanju ovim riječima:

„O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna od jela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.” (El-A’ raf: 26).

Pa ko god poriče ijedan od ova dva aspekta, pokrivanje avreta ili uljepšavanje izgleda, skrenuo je sa puta islama na put šejtana. U tome leži tajna dvaju poziva – nakon prethodnog – koje Allah dželle šanuhu upućuje sinovima Ademovim, a u kojima ih upozorava na golotinju i zapuštanje izgleda kao znakova povođenja za šejtanom: „O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njibovu da bi im stidna, mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.” (El-A’raf: 27).

”O, sinovi Ademovi, ljepo se obucite kada hoćete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte, On ne voli one koji pretjeruju.“ (El- A’raf: 31)

Islam nalaže muslimanu da pokrije svoje intimne dijelove tijela (el-‘awre, avret), jer, naravno, svako razumno biće se stidi pokazivati ih, u čemu se razlikuje od razgolićenih životinja. Ustvari, islam sugerira izbjegavanje otkrivanja ovih dijelova tijela čak i kada je čovjek sam kako bi sramežljivost i stid postali sastavni dijelovi njegova ponašanja i vjerovanja.

Behez ibni Hakim, prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga oca: „Pitao sam: „Božiji Poslaniče, šta bismo trebali (sa)kriti a šta pokazati od inti­mnih dijelova tijela?” – On je odgovorio: „Pokrij svoj avret (intimne dijelove tijela) pred svakim osim pred svojom ženom ih onom ženom koja je u tvojoj vlasti (ew ma meleket jeminuke).“

– Božiji Poslaniče -, rekoh, – a šta ako se desi da ljudi žive zajedno (na putovanju, logorovanju i sl.)? – On uzvrati: „Potrudi se, ako ikako možeš, da ti avret niko ne vidi.“

Ja onda rekoh: – A ako nema nikoga (ako je čovjek sam)?

– „Najpreče i najpotrebnije je osjećati stid pred Allahom dželle šanuhu,“ odgovorio je on (Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibni Madže).

 Vjera čistoće i urednosti

Prije nego skrene pažnju na pitanja ukrašavanja i lijepog izgleda, Islam se temeljito bavi problemom čistoće, jer je čistoća temelj lijepoga izgleda i ljepota svakoga ukrasa.

Prenosi se da je Resulullah – alejhi’s-selam – kazao: „Držite se čisto i uredno jer je islam čist i uredan“ (Ibni Hajjan).

„Čistoća poziva u vjeru, a vjera vjernika vodi u Džennet“ (Et-Taberani).

Poslanik – alejhi’s-selam – zagovara i ističe čistoću tijela, odjeće, kuća, ulica i putova, a posebno akcentira čistoću zuba, ruku i glave. Ovo akcentiranje čistoće ne treba da čudi u vjeri čija se temeljna forma ibadeta, namaz, ogleda upravo u čistoći, jer muslimanu namaz nije kabul ako njegovo tijelo, odjeća i mjesto gdje ga obavlja nisu potpuno čisti. U ovom smislu postoje dvije vrste pranja: pranje cijeloga tijela (gusul) i pranje onih dijelova tijela koji su izloženi prljavštini, wudu’, uzimanje abdesta.

Pustinjski reljef Arabije i nomadski način života nisu baš išli naruku čisto­ći i pranju pa neki njezini stanovnici ili većina njih nisu pridavali značaj ličnoj higijeni i ljepoti izgleda. Svojim živopisnim uputama i direktnim opomenama Resulullah – alejhi’s-selam – ih je postepeno odvikavao od njihovih ružnih na­vika i učio ih pristojnosti i civilizaciji. Jednom je nekakav bradat, dugokos i razbarušen čovjek prišao Poslaniku – alejhi’s-selam -, a ovaj napravi nekoliko pokreta rukom kao da mu hoće reći da se počešlja. Čovjek posluša te se počešlja i onda se vrati Resulullahu – alejhi’s-selam -, a on mu reče: „Zar nije ljepše ovako nego da čovjek boda raščupane kose poput šejtana?“ (Malik u El-Muwettau).

Jednom drugom prilikom je Resulullah – alejhi’s-selam – ugledao nekog čovjeka kako hoda nepočešljane kose i primijetio: „Zar on nema baš ništa čime bi se počešljao?“ (Ebu Davud). Primijetivši drugoga čovjeka u kojega je odjeća bila prljava, rekao je Resulullah – alejhi’s-selam: „Ta zar ne može nabaviti ništa čime bi očistio svoju odjeću?“ (Ebu Davud).

Resulullahu – alejhi’s-selam – dođe nekakav čovjek u pohabanoj odjeći:

„Imaš li ti ikakva imetka? , upita ga Resulullah – alejhi’s-selam.

– Imam, – odgovori čovjek

„Kakva?“, opet će Resulullah – alejhi’s-selam.

– Svake vrste, koje mi je podario Allah džell šanuhu, – odgovori ovaj čovjek.

Onda mu Poslanik – alejhi’s-selam – reče: „Kad ti je Allah dao imetka, neka se onda i vidi trag Allahove milosti i darežjivosti prema tebi.“ (En-Nesai).

Resulullah – alejhi’s-selam – je insistirao na tome da ljudi na skupove kao što su džuma ili Bajrami dolaze lijepo obučeni i uredni. On je rekao:“Svako od vas je dužan – ukoliko mu to dozvoljavaju materijalne mogućnosti – da za džumu ima posebno odijelo“ (Ebu Davud).

Poglavlje iz knjige „HALAL I HARAM U ISLAMU”, dr. Jusuf El-Karadavi, Izdavač: Ljiljan, Sarajevo, 1997. godine

akos.ba