Kako komunicirati s djetetom
Psiholozi ističu vrijednost ova tri pravila uspješne komunikacije:
1. Djetetu morate dopustiti da svoje osjećaje izrazi bez prekidanja, ispravljanja, primjedbi i neslaganja. Svaka komunikacija ispod te razine ima negativan utjecaj.
2. Izjave nemojte započinjati s ‘ti’, nego govorite o vlastitim osjećajima. Nemojte govoriti: ‘Ti si me povrijedio!’, nego: ‘Osjećam se povrijeđenom/im!’
3. Izbjegavajte upotrebu dviju riječi koje guše svaku komunikaciju: ‘UVIJEK’ i ‘NIKADA’. SLUŠANJE Iznimno je važno dijete slušati i pritom mu pokloniti punu pažnju. Stoga: – Govorite malo. Vaše slušanje bit će poruka djetetu da je vrijedno pažnje i prihvaćeno. Govorite li neprestano, vi zapravo ne slušate.
– Dajte djetetu priliku za učenje slušajući ga.Niko ne voli savjete i prodike. Nekoliko puta ste rekli što treba učiniti, ali ne sluša. Budite strpljivi i pitajte ga kako ono smatra da se problem mogao riješiti.
– Stavite se ‘u cipele djeteta’. Gledište djeteta određeno je njegovim svijetom koji se značajno razlikuje od vašeg. Zamislite sebe u njegovom položaju – ne bi vam bilo drago stalno slušati kako se trebate ponašati.
– Razgovarajte u razini očiju i gledajte djetetu u oči. I budite zainteresirani. Ne bavite se drugim stvarima dok Vam dijete priča (ne čitajte novine, ne gledajte TV, ne pospremajte posuđe…). Dijete ima potrebu za potpunom pažnjom i želi vam biti zanimljivo. Zato, poklonite mu punu pažnju (kao da je najvažniji u kući – što i jest) i vidjet ćete kako će se ubrzo odnos poboljšati.
– Vaše geste, izraz lica, boja i intenzitet glasa trebaju slati pozitivne poruke. Ne govoriti s rukama prekriženim na leđima ili na prsima. Tijelo treba biti otvoreno i lice prijazno.
– Ne prekidajte dijete. Kontrolirajte svoju razinu tolerancije i dozvolite djetetu da priča. Ne ometajte mu riječi i ne čekajte u zasjedi. To izaziva zatvaranje jer se čini da je važno da se čujete vi, a ne dijete. To, dakle, nije slušanje.
– Dok slušate, odgovarajte isključivo potvrdno. Iza prvog ‘ne’ dijete više nije spremno na suradnju, kao, uostalom, ni ijedna odrasla osoba.
– Ponovite svojim riječima ono što ste čuli. Npr. ‘Ako sam te dobro razumio…’ ili ‘Čini mi se da mi želiš reći…’ Takvo ponavljanje omogućuje djetetu da čuje što je reklo. Bude li dijete imalo ‘jasno ogledalo’, moći će puno toga vidjeti i možda će poželjeti nešto ispraviti. Budući da mu vi sa svojim razgovorom niste prijetnja nego ‘najbolji prijatelj’ koji ga najbolje razumije, velika je vjerojatnost da će nešto naučiti o sebi i samo znati riješiti svoj problem.
Preuzeto iz časopisa: ‘Dijete Vrtić Obitelj’, br. 46 zima 2006./2007.
Akos.ba
