Kako se odonositi prema Kur’anu časnom? (3. dio)

 Iz knjige: “KAKO SE ODNOSITI PREMA KUR’ANU ČASNOM”

Autor: dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod: dr. Ahmed Adilović (Elči Ibrahim-pašina medresa Travnik) i Ahmed Hatunić (Behram-beogova medresa Tuzla)

Izdavač: Elči Ibrahim-pašina medresa Travnik, 2012. godine.

Izuzetna vrijednost tefsira

Važnost konteksta za utvrđivanje značenja kur’anskih riječi

            Ima slučajeva da se jedna te ista riječ u Kur’anu spominje sa različitim značenjem. U tom slučaju željeno značenje te riječi na svakom mjestu određuje se pomoću konteksta. A kada kažemo kontekst mislimo na tekst ispred i iza određene riječi.

            Kitab (knjiga)

            Riječ kitab, naprimjer, u Kur’anu je navedena sa nekoliko različitih značenja, koja se mogu razlučiti samo na osnovu konteksta. (…) Tako možemo primijetiti da ona može značiti slijedeće:

            1. Nekada znači: Kur’an, kao npr. u riječima Uzvišenog: “Ova Knjiga (kitab), u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je onima koji se budu Allaha bojali…” (El-Bekare, 2.); “On tebi objavljuje Knjigu (kitab), pravu istinu, koja prethodne potvrđuje…” (Alu ‘Imran, 3.); “Mi tebi objavljujemo Knjigu (kitab) kao objašnjenje za sve…” (En-Nahl, 89.)

            2. Nekada označava Tevrat, kao npr. u riječima Uzvišenog: “A Musau smo Knjigu (kitab) dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili…” (El-Isra’, 2.); “Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu (kitab) ostavili.” (Gafir, 53.)

            3. Nekada ukazuje istovremeno i na Tevrat i na Indžil, kao npr. u riječima Uzvišenog: “I zato da ne kažete: ‘Knjiga (kitab) je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas…'” (El-En’am, 156.) Kada god se u Kur’anu kaže: “O sljedbenici Knjige (kitab)”, “oni kojima je data Knjiga (kitab)”, ili: “Oni kojima smo dali Knjigu (kitab)”, misli se i na Tevrat i na Indžil.

            U riječima Uzvišenog: “A tebi objavljujemo Knjigu (kitab), samu istinu, da potvrdi knjigu (kitab) prije objavljenu i da nad njom bdi.” (El-Maide, 48.) riječ kitab je spomenuta dva puta: prvi put ona ukazuje na Kur’an a drugi put na prethodne objave.

            4. Nekada ona označava božanski tekst objavljen bilo kojem Allahovom poslaniku, bez preciziranja. Takav je npr. slučaj u riječima Uzvišenog: “Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjigu (kitab) i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…” (El-Hadid, 25.); “Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu (kitab), samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagali.” (El-Bekare, 213.); „Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige (kitab), i u vjerovjesnike…“ (El-Bekare, 177.) Izrazom kitab ovdje se ne misli na određenu knjigu, nego na sve knjige koje je Allah objavio, a poznato je da je vjerovanje u sve Allahove objave jedan od temelja vjerovanja.

            5. Nekada riječ kitab znači: Levhi-mahfuz (Čuvana ploča), u kojoj su zapisane sudbine svih stvorenja. Takav je slučaj u riječima Uzvišenog: “To u Knjizi (kitab) piše.” (El-Ahzab, 6.); “I nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi (kitab).” (El-En’am, 59.) Ovakvih primjera ima još u Kur’anu.

            6. Nekada ona označava “ono što se piše”, tj. ono što pišu ruke i pera i u tom slučaju određeni član (el) ukazuje na vrstu, tj. knjigu općenito, a ne na neku određenu knjigu. Takav je npr. slučaj u riječima Uzvišenog: “A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu (kitab), a zatim govore: ‘Evo, ovo je od Allaha’ – da bi za to korist neznatnu izvukli.” (El-Bekare, 79.)

            7. Nekada se ona navodi kao glagolska imenica od glagola: katebe-jukatibu, a poznato je u gramatici da glagolska imenica od oblika: fa’ale-jufa’ilu može biti: fi’al, ili: mufa’aleh, kao što je npr. slučaj sa glagolom: katele-jukatilu-kital/mukateleh. Primjer za to imamo u riječima Uzvišenog: „A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe (kitab), ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite.“ (En-Nur, 33.)

            Dakle, značenje riječi jebtegunel-kitabe u ovom ajetu jeste: koji traže dogovor sa vama o određenom iznosu koji će oni plaćati u ratama, da bi nakon toga postali slobodni ljudi.

            8. Nekada se ona koristi u značenju glagolske imenice od glagola pisati, pa znači: pisanje perom. Takav je npr. slučaj u riječima Uzvišenog: “I poučit će ga pismu (kitab) i mudrosti, i Tevratu i Indžilu.” (Alu ‘Imran, 48.) Ibn Kesir i neki drugi mufessiri, tumačeći ovaj ajet, kažu: Jasno je da se ovdje riječju kitab misli na pisanje (kitabeh), jer se u nastavku spominje i Tevrat i Indžil. Pored toga, kod nabrajanja se radi o različitim stvarima, pa riječ kitab ovdje znači nešto drugo, a ne Tevrat ili Indžil.

            9. Ponekad se ona koristi u značenju registratora u kojem se bilježe ljudska djela i koji će mu biti predočen na Sudnjem danu: “Čitaj knjigu (kitab) svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!” (El-Isra’, 14.) U tom značenju upotrijebljena je i u slijedećim riječima Uzvišenog: “I Knjiga (kitab) će biti postavljena i vidjet ćete griješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će, ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!'” (El-Kehf, 49.)

            Pored tih, riječ kitab u Kur’anu se koristi i u drugim značenjima. Budući da ona ima toliko značenja, na svakom mjestu gdje je spomenuta njeno značenje će se utvrditi pomoću konteksta, kao što smo već spomenuli.

            U nekim slučajevima ni kontekst ne može biti presudan, jer na jednom istom mjestu riječ može ukazivati na više značenja, pa se može i protumačiti na više načina.  Primjer za to jesu riječi Uzvišenog: „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.“ (El-En’am, 38.)

            Dakle, pitanje je da li se ovdje riječju Knjiga misli na Kur’an, za kojeg Uzvišeni Allah kaže: „Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve…“ (En-Nahl, 89.), ili se misli na Levhi-mahfuz (čuvana ploča), o kojoj Uzvišeni kaže: „Sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.“ (Ja-sin, 12.) Kao što je to objasnio čuveni učenjak Ibnul-Kajjim u djelu „Miftahu dari’s-se’ade“, u ovom slučaju kontekst dozvoljava bilo koje od ta dva značenja.

akos.ba