25. godišnjica od prokopavanja tunela spasa
Prošlo je 25 godina od izgradnje tunela ispod Međunarodnog aerodroma Sarajevo, simbola otpora u ratnoj historiji Bosne i Hercegovine, jedinog izlaza i ulaza tokom rata u Sarajevo, grada koji je preživio najdužu opsadu u novijoj evropskoj historiji.
Najgora opsada u modernoj historiji. Tako se često kaže za stanje Sarajeva tokom rata od 1992. do 1995. godine. No, na današnji dan prije 25 godina glavni grad Bosne i Hercegovine dobio je nadu da će biti bolje i slamku za dobijanje životne snage.
30. jula 1993. godine, uspješno je završen Objekat D-B, odnosno prokopan je tunel koji je povezivao bh. prijestolnicu s ostatkom slobodne teritorije.
Tunel, koji su tada zvali objekat “D-B”, građen je u najvećoj tajnosti, ali vrlo brzo za njega su saznali građani, međunarodna zajednica, novinari i neprijatelji. Tunel ispod sarajevskog aerodroma za građane Sarajeva predstavljao je doslovno život jer su kroz tunel stizali hrana i druge potrepštine.
Tunel spasa prokopan je 1993. godine ispod piste sarajevskog aerodroma da bi se opkoljeno Sarajevo povezalo s ostatkom bosanskohercegovačke teritorije.
Danas je od tunela napravljen Spomenički kompleks koji dnevno obiđe nekoliko hiljada posjetilaca. Sarajevski tunel, od ideje do realizacije, bio je po mnogo čemu jedinstven objekt ove vrste u svijetu.
Tunel spasa je jedna od najposjećenijih kulturno-historijskih destinacija, kako u Sarajevu tako i u BiH. Prošle godine tunela posjetilo više od 100.000 ljudi koji su se najviše interesovali da saznaju šta se dešavalo u Sarajevu, zbog čega se ovaj tunel morao napraviti, kako je pravljen, kojim sredstvima te iz prve ruke uče kako je bilo proći tim putem. Svima im se omogući da uđu u 25 od 800 metara tunela, i vide kako je u njemu, iako je sada suh, uređen, i nije ni blizu kakav je bio u ratu. Još im se dā jedan pokazni ruksak od 40-50 kilograma i kaže da malo prođu tunelom te zamisle slabu rasvjetu i vodu do struka… Ulaz u tunel je dva puta dva metra, na dnu se nalazi šest betonskih stepenika. Tunel je dug oko 800 metara i u prosjeku širok metar, a visok metar i po.
Ta prokopana rupa u zemlji s prosječnom visinom od 1,6 m i širinom od 1 m, podsjećala je na sve drugo osim na tunel, ali je zbog značaja postao simbol odbrane Sarajeva.
Prije 30. jula 1993. godine jedini način za nekoga da napusti Sarajevo bilo je trčanje preko piste aerodroma (ispod koje je potom prošao tunel). To se nazivalo trčanje na 450 metara s preponama, jer su tu bile brojne prepreke – “ježevi”, žice, senzori pokreta, rovovi, te pokretne blokade – pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, koji su vraćali one koji su pretrČavali pistu na polaznu tačku.
Mnogi su uhvaćeni, ubijeni, ranjeni u bici za život, za opstanak… dovoljan razlog za razmatranje mnogih ideja koje su zvučale suludo. Na sreću Sarajlija, ova je “upalila”.
Armija BiH je u martu, prije 25 godina ispod piste sarajevskog aerodroma počela kopati tunel koji će – za grad pod opsadom – postati jedini izlaz. Tunel je sa dvije strane kopalo stotine muškaraca i mladića. Jedni su počeli iz sarajevskog naselja Dobrinja, a drugi iz naselja Butmira sa druge strane aerodroma.
Naređenje za izgradnju tunela prvi put je izdala Armija RBiH u januaru 1993. Bila je to prva ratna zima, a mnogi građani Sarajeva imali su problema sa preživljavanjem.
Radovi su nakratko obustavljeni, ali su nastavljeni 29. marta i od tada su pripadnici ABiH radili u osmosatnim smjenama, 24 sata dnevno, do 30. jula, kada su se dva kraja tunela, iz naselja Dobrinja i Butmir, konačno spojila.
Tokom rata kroz tunel prošlo više od 1,3 miliona ljudi. U prosjeku, dnevno ga je koristilo oko 4.000 ljudi, a kroz njega je svake noći prevoženo 20 tona različitih namirnica.
Izvori: oslobodjenje.ba
vlada.ks
slobodnaevropa.org
faktor.ba
ljubusaci.com
