Kakav je uticaj srodstva na sklapanje braka?

Pitanje: Kakav je stav u pogledu sklapanja braka sa djevojkom sa kojom postoji dalji oblik srodstva, npr. četvrto koljeno i dalje, posebno kada se za to sazna nakon duže veze sa njom i kada se desi potpuno zbližavanje među potencijalnim bračnim drugovima i namjera za sklapanje braka?

Odgovor: Srodstvo između potencijalnih bračnih drugova je smetnja za sklapanje braka. Uzvišeni Allah u Kur’anu govori o osobama sa kojima se ne može stupiti u brak, pa kaže: „Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i Samilostan je.“ (En-Nisa, 23)

Srodstvo koje je uzrok zabrani sklapanja braka može biti:

–    Krvno srodstvo, koje obuhvata prethodno spomenute osobe koje su međusobno vezane krvnom vezom.

–    Srodstvo po mlijeku, koje nastupa nakon što dijete u periodu dojenja podoji od određene osobe (u hanefijskom mezhebu dovoljno samo jednom) koja mu tim činom postaje majka po dojenju, a samim tim mu se zabranjuje stupanje u brak sa osobama sa kojima je posredstvom nje u srodstvu po mlijeku, kao što su npr. kćerke dotične osobe, koje mu postaju sestre po mlijeku. Poslanik a.s. je upozorio na važnost brige o ovom obliku srodstva, izjednačavajući ga sa srodstvom po krvi: „Aiša r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: – Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi.“ (Buhari).

–    Srodstvo po tazbinstvu, koje nastupa sklapanjem braka sa djevojkom, a obuhvata: punicu, njenu majku, pastorke i unuke od supruge, snahe i žene unuka, sestre supruge itd. Stoga je dužnost svakome da, prije nego što stupi u brak ili učini bilo koji korak na tom putu, ozbiljno obrati pažnju i preduzme potrebne mjere u cilju ustanovljavanja eventualnog srodstva, tako da, ukoliko se ustanovi srodstvo, prekine sve aktivnosti po ovom pitanju.

Međutim, u praksi se dešava vrlo često da se mladići i djevojke upoznaju na ulici, u školi, preko telefona, „čatanjem“ na internetu i na razne druge načine. U vezi budu određeno vrijeme, tako da ta veza nekada ima kao posljedicu tajno sastajanje i osamljivanje, koje nerijetko rezultira i činjenjem velikih grijeha, poput bluda, pa se tek onda sazna za srodstvo.

Ono što želim istaći ovom prilikom jeste da islam strogo zabranjuje osamljivanje muškarca i žene koji nisu jedno drugom bliski rod, da zabranjuje bilo kakve odnose prije braka, tako da je postupanje suprotno ovom vjerskom imperativu grijeh, čije činjenje, pored ahiretske i dunjalučke kazne, može imati i nesagledive posljedice. Islam nije protiv predbračnog upoznavanja mladića i djevojke, ali ono mora biti u skladu sa propisima vjere, gdje će djevojka biti zaštićena i neće se dovesti u pitanje njena čast u slučaju prekida te veze.

U slučaju saznanja da postoji rodbinska veza preko koje se ne može preći, a to su osobe koje su pomenute u citiranom ajetu, veza se mora prekinuti, bez obzira šta se dešavalo prije saznanja o postojanju srodstva.

Ukoliko se radi o srodstvu koje ne obuhvata najuže članove rodbine, to jest pomenute u ajetu, onda je stvar drugačija. U ovom slučaju je potrebno uzeti u obzir šta se događalo u toku veze, a prije saznanja o postojanju određenog oblika srodstva. Ukoliko nije bilo osamljivanja i onoga što je produkt osamljivanja, onda je poželjno izbjeći brak i postupiti u skladu sa preporukom Poslanika a.s. o izboru osobe koja je maksimalno udaljena po pitanju srodstva, odnosno osobe sa kojom ne postoji nikakav oblik srodstva.

Međutim, ukoliko je prije saznanja o postojanju srodstva na nivou četvrtog koljena, kako je u pitanju pomenuto, i slično, došlo do osamljivanja ili odnosa, onda je sklapanje braka način da se ublaže negativne posljedice prethodno počinjenog grijeha, tako da treba što hitnije pristupiti sklapanju braka, kako se grijeh i sramota ne bi objelodanili i proizveli nesagledive posljedice na potencijalne bračne drugove i njihove porodice.

Izbjegavanjem braka i ostavljanjem djevojke u ovom slučaju, da traži sebi novu priliku, učinilo bi se nasilje i nepravda prema njoj i prema njenom eventualnom novom izabraniku, koji bi sklapanjem braka sa njom došao u tešku situaciju suočavanja sa posljedicama njene ranije veze. Zbog svega pomenutog, moja preporuka jeste da se u ovakvim i sličnim situacijama brak ne izbjegava pravdajući to srodstvom, već da se on sklopi kako bi se makar na dunjaluku umanjile posljedice grijeha. Oni koji počine takve grije prije stupanja u brak, a potom stupe u bračnu zajednicu, dužni su moliti Uzvišenog Allaha za oprost, pokajati se, a to podrazumijeva promjenu svog ranijeg načina života u kojem su činjeni teški grijesi i usklađivanje svog daljeg života sa propisima vjere islama koje je Uzvišeni Allah propisao, kao što je obavljanje namaza, post, zekat i slično.

Činjenica je da se brakovi gdje su supružnici povezani srodstvom na stepenu trećeg koljena, ili nekog daljeg, kod nas tretiraju neprihvatljivim, a takav stav je utemeljen, prije svega, na tradiciji našeg naroda i preporukama uleme, što znači da se ne radi o nečemu čijim prakticiranjem u izuzetnim situacijama bi se činio grijeh i kršile vjerske norme. Naprotiv, izbjegavanjem takvog braka, kako smo već naveli, učinio bi se veći grijeh.

Ovo je ujedno i poziv i preporuka svim roditeljima da povedu računa o svojoj djeci, da ih upoznaju sa njihovom rodbinom, kako bi se na vrijeme izbjegle neprijatne situacije, da sa svojom djecom redovno razgovaraju o njihovom životu, da se izgradi povjerenje među njima, a ne strah djece, jer će strah uticati negativno po ovim pitanjima, zato što strah neće riješiti ove probleme, već će uticati na to da djeca u tajnosti donose odluke koje ih kasnije mogu izložiti neprijatnostima, kako njih tako i njihove roditelje.

Roditelji ne smiju ostaviti svojoj djeci potpunu slobodu u donošenju odluka, jer su ona ipak djeca i ne znaju dovoljno, ma koliko se njima činilo da znaju, već moraju naći načina da sudjeluju sa svojom djecom u donošenju važnih odluka u njihovom životu. Ovo ni u kom slučaju ne predstavlja nasilje prema djeci, niti miješanje i ograničavanje njihove slobode, već se radi o pripremanju djece da svoj život započnu bez činjenja velikih grešaka, koje mogu negativno uticati ili uništiti njihov preostali dio života.

(akos.ba/islambosna.ba)