Hercegovac sa dna kace, Hercegovac sa vrha kace
Da sam ja neki intelektualac, nezavisni, ili zavisni još bolje, pod hitno bih javno postavio pitanje legitimiteta (i etimološkog i metaforičnog) riječi Hercegovac. Dvadeset godina slušam, odzivam se i imenujem kao Hercegovac, a ne znam šta to tačno znači. Zato bih pitao one koji to znaju, one koji to upotrebljavaju u javnom diskursu. Kako se postaje Hercegovac?
Davno nekad, još u prošlom stoljeću jedan moj profesor me tako prozivao, a misleći na magare. Bilo mi krivo što me smatra magarcom prije već mi upiše keca. Danas znam da sam ga trebao zbog toga tužiti. Da ga kojim pukim slučajem sretnem ponovo na ulici možda bih to i uradio. Ne zato što je neznalica već zato što je zloban. Još od tada žalim što nisam toliko veliki intelektualac pa da svima toliko glasno postavim pitanje na šta misle kad kažu Hercegovac. Je li to ime naroda? Ili je ime neke jako (tek) rađajuće etničke skupine? Na osnovu čega izvode pravo da nekoga u ovoj zemlji tako oslovljavaju. Biće da je zbog imena zemlje. Ali ja nisam ništa drugo u odnosu na moje rođake u Sarajevu, Zenici, Bihaću. Još u vrijeme kralja Tomaša moji su preci pobjegli od pokrštavanja u Humske zemlje, pa malo krali carske konje i malo čuvali carske hazne, služili i ginuli istim patriotizmom i za hercega Stjepana i za Ali-pašu Rizvanbegovića. Džamije im palili i muslimani i katolici i pravoslavci. Baš kao i mojim dalekim rođacima što ostadoše da pod Tomaševom vladavinom sagnjile u Lupnicama podno Rostova.
Moj je rođak, po Hadžiomerbegovićima, sto godina „pjevao“ po našoj Kasabi kako u ovoj zemlji nekad nije bilo ni Srba ni Hrvata, a kamo li Hercegovaca. Sve su bili Bošnjaci, jali vaki – jali naki. Onda su se oni vaki i oni naki počeli zvati drukčije. Ako mi ne vjerujete pročitajte, sve lijepo piše u knjigama i onim akademskim i onim popisnim. Sad se neki akademičari bave idejom da to sve opet pomiješaju, ko biva da sve vrate na početak. Da se sve opet pomiješaju k’o što je i bilo. Neka. Nisam ja protiv, samo neka upru u kola i nek stvari dovedu do kraju, a moje se zna, opet ja l’ krasti carske konje ja l’ čuvati carske hazne. Do cara je ako me neće u službu moraću krasti. Ja l’ ginuti za hercega ja l’ za Ali-pašu; samo nek je na topraku, neću im ja ići po Hoćinu niti Besarabiji.
Bujrum akademičari ubijedite Dodika da je Bosanac a nije Srbin! Ubijedite Čovića da je Bosanac a nije Hrvat. Samo ako im budete više platili od majke im Rusije i oca im Vatikana, samo ćete ih tako ubijediti. Tako je bilo i prošli put. Možda Čoviću i drugim Hrvatima u BiH stoga tepate da su Hercegovci. Al’ onda se postavlja pitanje ako je Čović ili eto Kukić Hercegovac zašto i ja nisam. Živimo u istom zavičaju. Moji čak duže od njihovih. Znam. Piše i u knjigama i onim popisnim i onim akademskim. Gdje živi Blažo Stevović i zašto i on ne bi mogao biti Hercegovac!? Ko zna bi li i htio ili bolje rečeno bi li ga zapalo!?
Svaki put kad sam u posljednjih desetak godina u eteru čuo riječ Hercegovac vidio sam i kako se broje državni novci ili federalni i idu u zapadnu Hercegovinu probranim Hrvatima. Sve što bi se naukom moglo dokazati, kad bi se nauka tim smjela baviti, jeste činjenica da riječ Hercegovac znači budžetska sredstva Hrvatima u Hercegovini. Nama Bošnjacima, a i Srbima u ovom dijelu zemlje Hercegovac znači nešto sasvim drugo. Šuti i trpi! Pitajte Blažu Stevovića, ako meni ne vjerujete.
Davno je neki Bošnjak (iz Bošnjačkog instituta) u Sarajevu rekao da mu je majka, rahmetli Hercegovka. Eto, otkako je došao na vlast moglo bi biti da su i ovdašnji Bošnjaci, rahmetli Hercegovci. A, da sam skroz u pravu glede etimoloških ishodišta riječi Hercegovac dokazuje nedavno završeno sve-medijsko „naučno utemeljenje“ upotrebe pojma Hercegovac, prije dvije godine kad su tražili premijera država, kako su sva tri kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara Hercegovci. Eto, Borjana Krišto, rođena Livanjka je Hercegovka, iako Livno nikada nije bilo i neće biti u Hercegovini.
Kako se dalje ne bismo mučili „naučnim dokazima“ ko su Hercegovci da mi odmah zaključimo: Hercegovac s dna kace je onaj koji odavno ima pristupa svim državnim, federalnim i javnim budžetima, a Hercegovac s vrha kace je onaj ko je to tek shvatio pa bi da plovi do samog dna moralnih vrijednosti.
Piše Hasan Eminović
(akos.ba/vakat.ba)
