To je bio Muhammed alejhi selam (I dio)

Kada govorimo o Muhammedu, salallahu alejhi we sellem, kao poslaniku niko ne može pomisliti da bi mogao biti kao on, ili, da bi mu mogao nalikovati po veličini njegovog duha i duboke povezanosti sa duhovnim svijetom. Primao je Objavu i Uputa mu je pojašnjavana jasnim dokazima. Niko ne može postići takav stepen niti bilo šta slično onome što je on postigao budući da je Uzvišeni Allah njime zapečatio misiju poslanstva i Vjerozakonom upotpunio ranije objavljene poslanice.

Međutim, kada je riječ o Muhammedu, salallahu alejhi we sellem, kao čovjeku u tom slučaju svaki musliman će nastojati da bude njegova sjena na zemlji, da se okiti njegovim moralom, slijedi put kojim je on hodio, oponaša ga u strpljivosti, skromnosti i izvršavanju propisa vjere, požrtvovanosti i altruizmu, načinu jela i oblačenja. Smatram da je Uzvišeni Allah počastio Svoga poslanika koji bijaše ljudsko biće najljepšom pohvalom: “Doista si ti uzvišenog morala”.  (El-Kalem, 4)

Zbog toga hajde da skupa krenemo stazama prošlosti i upoznamo se sa Muhammedom, salallahu alejhi we sellem, čovjekom i poslanikom, koji je osvijetlio život zajednice koja je postala poznata po grandioznim djelima i ljudskosti tako da kazivanje o njenoj povijesti skoro da graniči sa legendama, iako je istina, bez ikakve sumnje, sve ono što se desilo.

Poslanikov fizički izgled Oni koji su dobro poznavali Poslanika, salallahu alejhi we sellem, kazali su da je bio izrazito lijep, vedroga i svijetloga lica koje je odisalo nurom. (Tirmizi) Kada bi se okretao činio bi to čitavim tijelom. Bijaše odlučnog koraka i dostojanstvenog hoda, žustro bi hodao kao da silazi niz brdo, oborenog pogleda, u zemlju bi gledao duže negoli u nebo, prefinjenog zapažanja. Koračao je iza svojih drugova, prvi bi nazivao selam onome koga bi susreo, stalno je bio zabrinut, neprestano je razmišljao, nije imao odmora, dugo bi šutio, nije govorio bespotrebno, govor bi otpočinjao i završavao spominjanjem Božijega imena, a kada bi govorio ponavljao bi ono što je izgovorio tri puta kako bi ga dobro razumjeli.

Govorio je razgovijetno i jasno, bez suvišnih riječi, odlikovao se jezgrovitim govorom i mudrošću, nije bio grub niti je bilo koga ponižavao, cijenio je blagodat bez obzira koliko neznatna bila ne prezirući bilo šta od toga, nikada nije kudio niti previše hvalio hranu, nije se srdio zbog ovoga svijeta, kada bi se uskratilo nečije pravo ne bi se smirio sve dok se pravda ne bi zadovoljila. Nije se ljutio zbog sebe niti bi nastojao da se osveti, kada bi se rasrdio i naljutio okrenuo bi glavu, kada bi se obradovao obarao bi svoj pogled, njegov smijeh bijaše samo osmijeh. Kada bi govorio krasila ga je otmjenost i elegancija, kada bi šutio odlikovalo ga je dostojanstvo i staloženost. Bijaše najelegantniji, najljepši, najplemenitiji i najdarežljivi čovjek, pomagao bi i davao poput onoga ko se nije plašio neimaštine, kada bi neko zatražio nešto od njega nikada ne bi odbijao pomoći, kada bi mu bile izložene dvije stvari odabrao bi jednostavniju i lakšu ako se nije radilo o grijehu.

O njegovom čudoređu Aiša bi, radijallahu anha, kazivala: “Cjelokupno njegovo ponašanje bilo je u skladu sa Kur’anom”. O njegovoj ličnosti je Alija, radijallahu anhum, rekao: “Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a onaj ko bi ga dobro upoznao zavolio bi ga”.

(nastaviće se…)

(akos.ba/nur-islam.com)