Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Želim hutbu fizičara

Želim hutbu fizičara

Šta biste rekli da se u današnjem vremenu hutbe održavaju isključivo na arapskom jeziku?

Šta biste rekli da su te iste hutbe koje slušate na arapskom jeziku, napisane prije četri stotine godina?

Šta biste rekli da su te iste hutbe koje su bile čitane tokom protekla četiri stoljeća, čitaju i u današnjem vremenu?

E baš ovakve hutbe su bile kod nas u Bosni i Hercegovini do prije stotinu godina.[1] Kada su se poneki islamski alimi kod nas odvažili i rekli da je to apsurd, smatrali su ih čudacima, rušiteljima pa i otpadnicima od vjere.

Ipak, oni su se odvažili i podigli na nivo dostojanstva, koji mu pripada, najvažniji  i najjači medij kod muslimana, pa čak i jači od svih drugih religijskih medija, hutbu. Te pomenute hutbe na arapskom jeziku koje su bile nerazumljive masama, apsolutno nisu bile u duhu vremena i nisu rješavale aktuelne probleme. A primarna intencija hutbe je aktuelnost i spoznajna izgradnja čovjeka.

Najveća pogubnost tih hutbi nije bila nerazumljivost jezika, manjak aktuelnosti nego mistificiranje, nedodirljivost, slijepo slijeđenje, ubijanje svakog vida kreativnog mišljenja i svođenje islama samo na formu i jednostrano tumačenje fukaha/islamskih pravnika. Jedan od ključnih razloga nazatka muslimana jeste taj jednostrani/uski pristup vjeri.[2]

I danas itekako osjetimo posljedice takvog pristupa.

Ako znamo da je intelektualna spoznaja najviši oblik slavljenja i služenja Bogu[3] zašto onda konstantno od nje bježimo i mijenjamo teze? Zašto konstantno svodimo islam samo na zidove džamije, a znamo dobro da je 90 %/većina vjere izvan džamijskih zidova? Zašto konstantno mislimo da su islamske nauke samo fikh, kiraet, akaid, a da su manje islamskije matematika, fizika, scenske umjetnosti, slikarstvo… čak neki „alimi“ idu i do toga da smatraju njihovo izučavanje pokuđenim, kao i naukama koje odvode od Boga.  Kako da odgovorimo na hadis Božijeg poslanika: „ Nema nikakava dobra u obredima našim ako u njima nema svježih spoznaja“,[4] i ukoliko budemo tapkali po spoznjama davno umrlih ljudi?

Mistificiranje hutbe i njenog kitnjastog arapskog sadržaja nije suština hutbe nego je suština sama poruka­, vaz i nasihat i akcija koja treba da proizađe iz nje. Ali da ne bismo udarili na nerazumijevanje tradicionalista, mogli bismo reći da bi se arapsko recitovanje moglo zamijeniti samo sa zahvalom Bogu, salavatom na Poslanika i šehadetom tako bi se ispunili i formalni uslovi hutbe, sto bi svaki pametni musliman mogao da uradi, a onda hutbi dati njen sociološki, psihološki, pedagoški, intelektualni i svaki drugi značaj koji ona i treba i zaslužuje..

Islam nije samo religija[5] već stil života, sociološki pokret, istraživački duh…, tako ni hutba nije samo platforma za ponavljanje ajeta i hadisa. To je naš intelektualni poligon, edukativni centar, skupština sredine, istraživački centar naravno sve sa ciljem osvjedočene spoznaje Nepokrenutog Pokretača.

Moja želja i vizija kako zamišljam hutbu jeste džambo displej u džamiji na kojem bi se smjenjivale plejade najeminentnijih stručnjaka iz cijelog svijeta iz raznih oblasti, koji bi držali hutbu putem video-linka i to bi predstavljalo kolektivni um nas muslimana. Tako bi hiljade džemata na jednoj geografskoj dužini mogli da se okoriste o jedno predavanje najpametnijeg od nas. Svaki džemat bi postajao mala akademija, mali univerzitet. To bi bio najbrži način preporoda muslimana u svijetu. Postigao bi se takav dinamizam vjere koji bi ličio na period prve razrade islama.

Vjerovatno mislite da bi ovo bila radikalna promjena? Normalno da bi bila. Radikalna bi bila samo zato što smo se navikli na jednu formu, ne želimo da je mijenjamo i mislimo da je to zlatni standard. U Bosni i Hercegovini skoro svaka promjena je smatrana radikalnom, kao što je bio primjer prevoda Kur'ana na bosanski jezik od Mehmeda Pandže i Džemaludina Čauševića, kad su bili proglašavani da šire „heretičko učenje“.[6] A zlatni standard treba da bude kontekst vremena.

 Ako biste rekli da naučnici treba da održavaju svoja predavanje negdje drugo, a džamije treba ostaviti hodžama!? E baš zbog toga u džamiji treba pokazati širinu vjere i preporod treba da pođe iz džamije, iz vjerskog ubjeđenja, jer naš narod je privržen vjeri i sluša vjerske autoritete. Mnogi okrivljuju ulemu za nazadovanje muslimana zbog sužavanja islama samo na fikh, sada ulema treba da pokrene ideju preporoda i da proširi poimanje vjere na pozitivne nauke.

Postavlja se pitanje da li bi to bila novotarija u vjeri? Pitam vas da je danas Poslanik a.s. ziv da li bi se javio vjernicima putem video linka ili bi rekao da moramo samo na kamilama da dođemo do njega? S obzirom da je bio ispred svog vremena vjerujem da bi i danas se koristio shodno digitalnom dobu. Na osnovu čega to zaključujemo? Šta je uradio Poslanik prilikom svog govora na Oprosnom hadžu, kada ga nije mogla čuti masa koja je bila veća od stotinu hiljada vjernika? Koristio se medijom svog vremena. Ashabi glasonoše su bili raspoređeni u koncentrične krugove u odnosu na Poslanika a.s. i prenosili bi dalje njegov govor ostalim vjernicima. Kao što vidimo iz ovog Poslanikovog primjera suština je da se prenese poruka a medij je sredstvo shodno kontekstu vremena.

Volio bih poslušati hutbu fizičara u kojoj objašnjava Allahovo uređenje mikro i makro kosmosa i da je svaki atom unikat za sebe, orginalana Allahova kreatura koji odražava Allahovo ime El- Ferd, Jedan Jedini, Neponovljivi. Da nam objasni kako galaksije prolaze jedna kroz drugu koje sadrže milijarde zvijezda ali nema nesklada. Da pozove vjernike na izazov istraživačkog promišljnja putem kur'anskog ajeta: Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran. (El- Mulk 3-4 ajet.)

Ovakvim pristupom bi se ostvarila istinska spoznaja Allaha (hakal jekin i ajnel jekin), kao da Ga vidimo jer osvjedočeno vidimo perfekciju Njegovog stvaranja.

Po ovom principu želim hutbu biologa koji bi objasnio da je kroz milijarde godina postojanja Zemlje svaka travka na livadi unikat za sebe ili hutbu geografa koji bi objasnio da godišnje ukupna količina isparene vode je jedna količini vode koja se spusti sa neba.

Jedna ovakva spoznajna hutba bi bila bolja i vrednija nego hiljade hutbi u kojima je prisutno jednostrano i formalno shvatanje vjere.

Želim svestrane hutbe naučnika, istraživača, filozofa, umjetnika… Želim kolektivno spoznajno cvjetanje. Allahami dragog nemam nista protiv hodža ali mi jako teško pada kad se skrnavi institucija hutbe kroz izjave: novinari su šejtani, ko napusti državu kao da je napustio bojno polje ili da je otpadnik, ili kad se raparavlja na hutbi treba li ili ne, brijati dlačice ispod pazuha u prvih deset dana zul-hidžeta, je li i koliki je haram čestitati božiće, nove godine…?

Ako su šešir, fes, francuska kapa i saruk bili tema u Bosni u XIX. i XX. stoljeću[7], zar da nam budu teme u XXI. stoljeću „hlačice i dlačice“? Uzimajući u obzir u kakvom se stanju nalaze muslimani danas, tretiranje i bavljenje ovakvim i sličnim pitanjima može se smatrati „grijehom“ u širem smislu riječi.

Na takve mi se hutbe plače zbog našeg razumijevanja vjere. Pitam se da li bi Poslanik a.s. slušao hutbu o dlačicama ili o nano-tehnologiji? Ja sam uvjeren da bi i on u duši plakao kad bi vidio o kakvim mi formalnostima u 21. stoljeću raspravljamo. Uvjeren sam da bi nas pitao: „Zar su vama „hlačice i dlačice“ suština vjere?“

Ako nam „hlačice i dlačice“ mogu biti teme na hutbama, zašto onda ne bi mogla biti fizika, geografija, svestrano obrazovanje?

Braćo i sestre u vjeri, budimo ispred svog vremena kao što je naš dragi Poslanik a.s. bio i preporučio nama da budemo.

Piše: Edin Kadrić

[1] Džemaludin, Čaušević, Prosvjetitelj i reformator, Ljiljan, Sarajevo, 2002.,str 287.

[2] Đozo, Husein, Izabrana djela, Knjiga prva, Islam u vremenu, El-Kalem, Sarajevo, str.130

[3] Rešid, Hafizović, Spoznaja prva vrijednost islama, Ibn Sina, Sarajevo, 2017., str.21.

[4] Darimi, Mukaddima, 29

[5]  Alija, Izetbegović, Islamska deklaracija, Oko, Sarajevo, 2005., str. 145.

[6] Sejad, Mekić, A Muslim Reformist in Comunist Yugoslavia, Routledge, London, 2017., str. 77

[7] Džemaludin, Čaušević, Prosvjetitelj i reformator, Ljiljan, Sarajevo, 2002.,str 45.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top