Zašto su muslimani tako osjetljivi kada je riječ o Poslaniku alejhi sselam

Jedna od najneobičnijih stvari za nemuslimane, posebno na Zapadu, je krajnja nulta tolerancija prema muslimanima za sve što bi se moglo smatrati nepoštovanjem prema Poslaniku Muhammedu, alejhi sselam.

Ono što ih čini se još više zbunjuje je generalno slaba reakcija ako bi ismijavali muslimansku prošlost ili baštinu u odnosu na reakciju kada je riječ o Poslaniku Muhammedu alejhi sselam.

U kulturi u kojoj ništa nije sveto, i sve je otvorena igra koju treba ismijavati, dopustivost svega toga spada pod zastavu slobode izražavanja, “ekstremnu” muslimansku reakciju na bilo kakve pogrdne riječi na Poslanika Muhammeda, alejhi sselam, im je teško shvatiti.

Ova reakcija muslimanska se obično pripisuje njihovim navodnim netolerantnim religijskim učenjima prema drugom, prema slobodi ili prema zapadnjačkim vrijednostima.

Smatra se da je ova ozbiljnost neopravdana, a osim toga, rečeno im je da samo moraju prihvatiti da će ono što oni smatraju svetim biti ismijavano kao i bilo šta drugo.

Na kraju krajeva, ako se Isus može ismijavati i ako se isto to može učiniti sa Mojsijem onda muslimanima ne treba dati nikakav poseban tretman i Poslanik Muhammed alejhi sselam bi trebao biti ismijan bez da se muslimani ljute zbog toga.

Umjesto usvajanja idiotskog stava Billa Mahera o tome “hajde da se ne suzdržavamo i radimo sve dok se ovi muslimani ne naviknu na to”, bolje bi bilo nemuslimanima da shvate kakva je velika stvar u vezi muslimana sa Poslanikom Muhammedom alejhi sselam.

Štaviše, da bi to shvatili nemuslimani, dužnost je muslimana da im to objasne.

Mnogo je pisano o pravima, slobodi izražavanja i kleveti, itd. Ovaj kratki članak ne govori o rješavanju ovih pitanja. Lahko možete pronaći stotine i možda hiljade članaka koji se bave ovim pitanjima. Ono što želim da podijelim sa vama je zašto mnogi od nas muslimana mogu da se nose sa bilo čime, osim da se loše govori o našem Poslaniku alejhi sselam.

Sve je u ljubavi! Koliko god to čudno zvučalo nemuslimanima, Poslanik Muhammed alejhi sselam, koji se naziva i Ljubljeni, koji je voljen, ne u smislu kako se ljubav posmatra na Zapadu, već na mnogo dublji način nego to možete zamisliti.

Zapravo, svaki put kada govorim ili pišem o voljenom Poslaniku alejhi sselam, srce mi lupa i oči mi se ispunjavaju suzama iz žudnje da ga vidim.

Za većinu nemuslimana,  kao i za one koji nisu pobožni ili ne prakticiraju uopšte vjeru, to je vrlo teško shvatiti. To ne iznenađuje.

Kako mogu očekivati ​​da neko shvati ljubav prema nekome o kome ne zna ništa?

Još gore, sve što su čuli o njemu bilo je netačno i klevetnički. I da bi to još pogoršali, mnogi muslimani se ne pridržavaju njegovog učenja, niti poruke koju je dao čovječanstvu. Tako da ne mogu kriviti one koji to ne shvataju.

Žalosna realnost nama na Zapadu je da mislimo da znamo šta je ljubav. Ako samo razmišljamo o svemu što se tiče naše kulture, brzo postaje očigledno kako sve govori svakome od nas da bude što narcisoidniji.

Mi smo bombardovani porukama da smo sami sebi najvažniji. Sve nam govori o tome da treba da dobijemo sve što želimo, tako da možemo imati kako želimo, tačno u boji koju želimo, veličini koju želimo da bude, u količini koju želimo, i u vremenu koje želimo.

Najjednostavniji primjer je samo naručivanje kafe. Nekad je to bila stvar konobara, ali sada često možemo čuti: “Mogu li dobiti veliki dio dvostrukog pjenastog dijela koji se sastoji od običnog espresa kafe od 65 stepeni Celzijusa, s malo cimeta na vrhu?” Ako je to tako kad je o nečem potpuno beznačajnom riječ, šta to govori o našem stavu prema stvarima koje su zaista važne?

Ljubav u našoj kulturi prešla je od krijeposne, nesebične i predane ljubavi prema drugom u izopačenu ljubav prema sebi. Sada živimo u onome što sociolozi nazivaju “Ja – kultura”.

Čak i kada se “zaljubljujemo”, ispostavlja se da nije bila vrsta ljubavi u kojoj volimo drugoga. O tome svjedoče zapanjujuće visoke stope razvoda, koje u prošlosti nikada nisu bile takve.

Kao što to Erich Fromm navodi u svojoj knjizi „Umjetnost ljubavi“, stupanje u brak i razvodi su postali kao kupovina automobila i njegova prodaja. Shvatam da nisu svi takvi. Ali ja govorim o našem društvu u cjelini, imajući u vidu da postoje izuzetci.

Zaista ne postoje riječi koje bi pravilno opisale uticaj koji ja kao musliman osjećam svakodnevno kao rezultat ljubavi prema Poslaniku alejhi sselam. I nisam sam u ovom osjećaju. To je bio čovjek čiji bi se drugovi stali ispred njega u bitci izlažući svoja prsa strijelama koje su išle prema Poslaniku alejhi sselam. Učinili su to bez ikakvog treninga današnjeg osoblja obavještajnih službi već su samo slijedili svoje instikte. Njihov instinkt je bio da se žrtvuju kako bi spasili voljenog Poslanika alejhi sselam.

Ime Muhammed je dovoljno samo da pošalje drhtaj kroz dušu pobožnih muslimana. Postojali su ljudi koji su u historiji poznati da su bukvalno umrli od svoje žudnje za Voljenim Poslanikom alejhi sselam.

Jedan od njegovih drugova primio je vijest o njegovom prolazu izvan Medine, i to je bilo nakon što ga je upravo vidio, i odmah se molio da oslijepi, tako da je posljednja osoba koju bi ikada vidio bio Ljubljeni, alejhi sselam. Na njegovu dovu je odgovoreno i uslišana je!

Za većinu ljudi, njihovi roditelji i djeca su im najdraži. Ako bi bilo ko pokušao da naudi bilo kome od njih, očekivalo bi se, i opravdano, da bi se jako uznemirili i odmah skočili u odbranu.

Za nas muslimane, Poslanik alejhi sselam nam je mnogo draži od naših roditelja, naših supružnika, naše djece, pa čak i nas samih. U stvari, danas ima ljudi koji bi dali sve samo da ga vide u svojim snovima. On je onaj za koga verujemo da je poslan kao milost. On je onaj kome smo dužni za poruku ljubavi i mira s kojom je došao. On, alejhi sselam, je taj koji je donio učenje koje je rezultiralo čitavom muslimanskom civilizacijom iz prošlosti, kojoj je sadašnja zapadna civilizacija dužna za sva svoja naučna otkrića i očuvanje grčkih djela.

Više se zna o voljenom Poslaniku alejhi sselam nego o bilo kome drugom u historiji. Znamo njegovu genealogiju. Znamo sve događaje koji su se desili neposredno prije njegovog rođenja. Mi znamo kako je rođen, pa čak i način na koji je došao na zemlju kao novorođenče. Znamo za njegove mlađe dane. Znamo za njegova putovanja. Znamo za njegove manire. Znamo za njegovo odrastanje. Znamo za njegov brak. Znamo za njegovu djecu. Znamo za njegovu porodicu. Znamo šta su ljudi govorili o njemu. Znamo za njegove interakcije. Znamo njegov tačan arapski naglasak. Znamo za njegove pratioce. Možemo opisati njegov način govora i kako je sjedio, stajao i hodao. Znamo njegovu boju kože i znamo njegovu strukturu do najsitnijih detalja. Čak znamo koliko je sijedih dlaka imao i kakve su mu bile obrve, pa čak i njegove mubarek oči i trepavice. Znamo njegovu omiljenu hranu i kako je jeo. Mnogi od nas pokušavaju da ga oponašaju u našim svakodnevnim radnjama, od toga kako ući u kupatilo i kako izaći iz njega. Svi mi ga volimo na isti način. Možemo satima, danima, pa čak i mjesecima govoriti o njemu, alejhi sselam, i nećemo sve ispričati.

Ovaj nivo ljubavi je prilično neuobičajen u modernim vremenima i čini se čudan. Ali to je stvarno i to je ono što muslimani osjećaju prema Poslaniku Muhammedu alejhi sselam.

Ono što smo mi muslimani propustili je da prenesemo ovu poruku ljubavi prema nemuslimanima. To je nešto što treba uraditi u praksi, a ne samo riječima. Ali se nadam da će barem na teoretskom nivou biti shvaćeno zašto, kada je u pitanju naš voljeni Poslanik, alejhi sselam, muslimani ne mogu prihvatiti sve što se smatra nepoštovanjem prema najdražem od svih stvorenja.

Piše: Mohamed Ghilan

Izvor: MohamedGhilan.com

Prijevod i obrada: Akos.ba