Zašto se ne trudiš da više zaposliš onoga što ti bdije nad desnim ramenom?
Allahu ekber!
Povik koji vojsku čini pognutom pred Vječnom Silom.
Spusti čelo, o ti koji misliš da imaš moć, jer od te tvoje ima Veća i jedina prava.
Gledaj… gledaj u zemlju od koje si stvoren i šapući hvalu Onome koji je uvijek nedovoljno pohvaljen.
I svjedoči, srcem i riječima, da nema drugoga, do Njega, koji će te vratiti u istu tu zemlju i nakon toga te iz nje izvesti!
Allahu ekber!
Povik…
Vojska je opet uspravna.
Ustani i sjeti se da si ista ona mrva koja si bio dok si čelo pritiskao o hladno tlo.
Pogledaj oko sebe i trudi se da razumiješ slabosti svoje braće, koji su jednako zemlja i jednako duša, kao i ti. Oni su tebi dati, da budeš dobar prema njima, pa da onda Veliki bude nemjerljivo bolji prema tebi.
Znaš li ti da On vraća više nego što dobije, a nije dužan da to čini?
Znaš li da te voli dok Mu leđa okrećeš i zaboravljaš da, iako si od nje stvoren, nisi ostao zemlja, pa da budeš tako nisko? Zaboravljaš zašto ti je dao srce, pa ga tušiš, umjesto da te ono vodi, i zašto ti je preporučio borbu sa vlastitim nefsom, pa ga ostavljaš razuzdanog. Voli te i čeka tvoju sedždu, Onaj koji je iznad svega. A ništa si…
Esselamu alejkum we rahmetullah!
Mir vama, Plemenitim pisarima…
Čovječe, zašto se ne trudiš da više zaposliš onoga što ti bdije nad desnim ramenom?
Nauči da širiš mir, i među onima koje znaš i koje ne znaš. Nauči da nisi rob samo između tekbira i selama, već na svakom koraku, htio ili ne… a da li će ti koraci biti u tvoju korist?
Dok živiš opterećen grijesima, odlažući pokajanje, što ti samo povećava tu prljavu gomilu na leđima, zapamti… Kuda god se okrenete – pa tamo je Allahova strana…
Mjesto za sedždu te čeka iza svakog ćoška… nemoj ga pogaziti i otići, a da ga suze pokajanja nisu nakvasile. To su vrata koja ti se neće zatvoriti dok duša ne dođe do grla, pa zar da budeš nesretnik koji će ih ostaviti za leđima?
Za Akos.ba piše: Adna Langić
