Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Brak i porodica > Zašto je vaše dijete ljuto i kako možete da ga smirite?

Zašto je vaše dijete ljuto i kako možete da ga smirite?

Autor: Nikolina Milosavljević

Kroz razgovor sa nekim od mojih klijenata primjetila sam da nisu u potpunosti sigurni kako reagovati u situaciji kada njihovo dijete počne period jakih izliva bijesa. Mnogi od njih tu situaciju doživljaju kao vrlo neprijatno iskustvo koje prati osjećaj bespomoćnosti, a kao rezultat toga, počinju da viču i pokazuju i oni neku vrstu ljutnje.- prenosimo sa portala detinjarije.com

S obzirom da su ti momenti vrlo neprijatni, roditelji upadaju u začarani krug frustriranosti, pokušavajući da smire dijete tako što će mu govoriti: “Hajde smiri se! Tako veliki dječak (velika djevojčica) pa plače“, onda ih imitiraju sa prizvukom podsmjeha, ili im viču: „Prestani ili ćeš dobiti po guzi!“. Dijete zatim nastavi dalje da se neadekvatno ponaša, a roditelj bude dodatno isfrustriran. Istina je da je transformacija od divnog i nasmijanog mališana u neko čudno stvorenje koje se rita, šutira, vrišti, baca stvari oko sebe, vrlo neprijatan doživljaj za roditelja, za dijete, ali i za okolinu koja to gleda.

Zbog toga, mnogi roditelji misle da dijete to radi da bi manipulisalo, kao i sa ciljem da dobije ono što želi . U tim trenucima roditelji mogu u potpunosti vjerovati u to da je takvo ponašanje zapravo okrenuto protiv njih. Logičan ishod je da roditelj koji tako misli i on doživi izliv bjesa i počne da viče i prijeti kako bi se odbranio od te dječje najezde.

Ipak, istina i realnost su drugačije od onog kako neki od roditelja mogu vidjeti.

#1 Izlivi bijesa su razvojna faza u psihološkom i fiziološkom smislu

Ukoliko je vaše djete starosti od jedne do tri godine, izlivi bijesa su zapravo razvojna faza, kako u psihološkom, tako i u fiziološkom smislu. U tom periodu dijete uči kako da se izbori sa svojim negativnim emocijama, a uloga roditelja je da im to olakša koliko god je moguće. Dakle, kada dijete počne da “bjesni”, pokušajte da to ne tumačite kao da je protiv vas, već da vam dijete šalje određene signale (ili je gladno, ili je žedno, ili mu se spava, ili mu nedostaje vaša pažnja kako bi lakše prebrodilo neke njemu teške trenutke).

2 Negativne emocije su teške i za nas odrasle

Sama emocija ljutnje i bijesa je vrlo neprijatna i za nas odrasle, a možete zamisliti kako je osjeća mališan od 2 godine koji još uvijek ne zna kako da se izbori sa njom i iskontroliše je na adekvatan način. Kada smirite svoj bijes, na adekvatan i socijalno prihvatljiv način kao što se to očekuje od odrasle individue, onda pokušajte da se stavite u cipele svog djeteta. Na primer, ukoliko dijete počne da bjesni i da se ljuti na neprimjeren način zato što nije dobilo ono što je željelo, pokušajte da sebe zamislite u situaciji kada niste dobili ono što ste jako, jako željeli.

I kako ste se osjećali?

Ljuto?

Povrijeđeno?

Mislili ste da ste to zaslužili, a niste dobili? Jel da da to nije fer?

Isto tako se osjeća i dijete kada mu je uskraćeno nešto što silno želi. Drugim riječima, djetetu je teže nego vama.

Uloga roditelja da nauči dijete kako da na socijalno prihvatljiv način izražava negativne emocije

Slažem se sa svim roditeljima da šutiranje, udaranje, bacanje na sve strane je neadekvatno i socijalno nepoželjno. Upravo zbog toga je uloga roditelja da nauči dijete da je potpuno u redu da osjeća  ljutnju i frustraciju, ali da način na koji to dijete pokazuje nije u redu i da se to ne dopada ni roditeljima, niti bilo kom u okruženju.

Empatija, istrajnost i dosljednost su alati smirivanja i usmjeravanja djetetovih izliva negativnih emocija

Nekoj djeci će pomoći ukoliko ih zagrlimo i kažemo: “Volim te, ali mi se ne sviđa to što radiš”, a onda sačekamo da napad ljutnje prođe u našem zagrljaju. Kod neke djece će ipak više imati efekta da ih jednostavno pustimo i ignorišemo njihovo ponašanje, ali sve vrijeme ostajemo mirni i strpljivi dok napad ne prođe. Međutim, ono što je važno u obje situacije je da im pokažete razumjevanje riječima (ili kada napad ljutnje počne, ili nakon toga): “Razumijem da se osjećaš ljuto i ja bih se osjećala tako na tvom mjestu.”

Dogovor kuću gradi, pa i čovjeka

Napadi ljutnje neće u potpunosti prestati ni kada dijete napuni tri godine. I kasnije je moguće da pokaže neadekvatan način pokazivanja ovog negativnog osjećanja (na primjer durenjem ili usporavanjem određenih aktivnosti). Kada dijete ima dovoljno razvijene verbalne sposobnosti, i kada se smiri nakon nekog napada , moguće je dogovoriti se sa njim kako da slijedeći put izrazi negativne emocije.

Na primjer možete djetetu reći: “Voljeo/la bih da mi slijedeći put umjesto da vičeš i bacaš sve po kući jednostavno kažeš da si ljut. Potpuno je u redu biti ljut, ali nije u redu da bacaš stvari oko sebe”;

Zatim, možete istražiti zašto je imao uopšte napad bjesa tako što ćete pitati: “Jesam li ja nešto uradio/la ili rekao/la u vezi čega si se razljutio?” (možda previše naređujete ili držite sve pod kontrolom i time narušavate od njegovih osnovnih emocionalnih potreba);

Možete pitati : “Da li želiš da te tada zagrlim dok te bijes ne prođe ili bi više volio da odeš u svoju sobu i tamo samostalno prođeš kroz to?” (davanjem izbora ispunjavate njegovu potrebu za samostalnošću);

Kontrola emocija je vještina koja se uči

Najvažnije je da znate da je kontrola načina ispoljavanja negativnih emocija (ljutnja, tuga, briga,…) vještina koja se uči. Kada dijete uči da vozi bicikl na dva točka, vrlo često pada dok ne “shvati” ravnotežu. Isto to se dešava i kod učenja vještine kontrole emocija: dijete će često “padati” dok ne nauči da to iskontroliše. U procesu učenja vještine je važan roditelj koji bi bilo poželjno da razumije, sačeka i vodi dijete kroz ovaj razvojni zadatak.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top