Zašto je islam osuđen na uspjeh? (I)

Islam se slaže sa ljudskom prirodom
Čovjek je društveno biće, i ne može biti ravnodušan na ono što se dešava u svijetu, na kršenje ljudskih prava, na svu ovu nepravdu i ugnjetavanja ljudi. Islam je Allahova vjera, a najistaknutija činjenica o ovoj velikoj religiji jeste da je ona u potpunom skladu sa ljudskom prirodom. Tako je čovjeku u islamu data najveća počast, i privilegovan je nad ostalim stvorenjima. Jedna od odlika ove privilegovanosti jeste da je Allah postavio čovjeka za namjesnika na Zemlji.

Kaže Uzvišeni u Kur’anu: „A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!’ – oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.’ On reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate.” (Al-Baqarah, 30)

Allah je počastio čovjeka i time što ga je stvorio u lijepom i skladnom liku, darovao ga razumom i voljom izbora i odlučivanja. Također mu je podario da bude jedinstven, tako da ne postoje dva potpuno ista čovjeka na svijetu.

Prenosi se od Džabira Ibn Abdullaha r.a. da bi Poslanik s.a.v.s. na sedždi učio: „Sedždu čini lice moje Onom, ko ga je stvorio i oblikovao, podario mu sluh i vid, Uzvišen je Allah najbolji Stvoritelj.)“

Kaže Uzvišeni u Kur’anu: „Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” (Al-Tin, 4)

Oči kojima vidimo, i uši kojima čujemo, i ostala naša čula, i cjelokupan sklad našeg tijela, i… Sve to su blagodti kojima nas je Uzvišeni počastio i privilegovao.

Allahova počast prema čovjeku se ogleda i u tome što mu je potčino ono što je na zemlji i što je na nebesima. Ovaj svijet ti je potčinjen da bi preko njega spoznao Gospodara, i da bi se ti njime koristio kako bi ti se život olakšao.

Mnoge su blagodati kojima nas je Allah opskrbio da nam koriste pa da mu se zahvalimo, i da preko njih spoznamo Gospodara pa da ga veličamo. „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.“ (An-Nisa’, 147)

Potčinjena nam je Zemlja iako smo daleko manji od nje, a i vrijeme iako ćemo ovdje provesti ograničen broj godina. Kako da nakon nebrojenih Njegovih blagodati naspram nas budemo u stanju da obožavamo nekoga mimo Njega?

Allah s.v.t. nam je otvorio put kojim ćemo se približiti njemu. Tako nam je dodatno olakšao i uljepšao ovaj život, jer smo slobodni da se vezujemo za druge njegove robove, poput bliskih veza koje ostvarujemo sa supružnicima, braćom, sestrama, roditeljima, prijateljima i sl. A što se tiče veze koju ostvarujemo sa Gospodarem, njeno ostvarivanje i jačanje je olakšano i dostupno na jako puno načina.

Kaže Allah s.v.t: „A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu!“ (Al-Baqara, 186)

Ovo se ne odnosi samo na one koji su konstantno u pokornosti Allahu. Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” ( Ez-Zumer, 53)

Od Allahovih počasti prema čovjeku jeste i to da mu je dozvolio ono što je dobro za njega na oba svijeta. Islam priznaje čovjeku pravo nad njegovim tijelom, i dušom, i voljom, i razumom. Slobodan je da putuje svijetom, da jede dobru hranu, da uživa u blagodatima života koje je Allah stvorio za njega. Islam poziva na čistoću, umjerenost i dotjerivanje, i zabranjuje alkohol i sve ono što šteti čovjekovom tijelu, jer i tijelo ima svoja prava kod čovjeka. Prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Tvoje tijelo kod tebe ima pravo, i tvoje oči kod tebe imaju pravo, i tvoja supruga kod tebe ima pravo, i tvoji gosti kod tebe imaju pravo.“ (Buharija) Musliman je, dakle, dužan da brine o svome tijelu i da ga jača.

Ono što Gospodar traži od nas jeste da samo Njega obožavamo i da mu nikog ravnim ne smatramo. Od djela kojima se približavamo Allahu su obavljanje namaza, davanje zekata, obavljanje umre i hadža, post, zikr, dova, strahopoštovonje prema Gospodaru i drugi tjelesni i duhovni ibadeti, koji su u skladu sa čovjekovom prirodom. Čovjek je obavezan da se brine o svome biću, i duhovno i tjelesno, da ga njeguje, hrani i odmara koliko je to potrebno. Kao takav bit će spreman i da ibadeti, ali i da se pobrine za svoju porodicu, kao i da bude koristan Ummetu.

Isto tako, kao što je čovjek dužan da se brine o svome tijelu i o stanju svoje duše, tako je dužan i da traži znanje. Učeni ljudi i samo sticanje znanja su visoko pozicionirani sa aspekta islama. Kaže Uzvišeni: „Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Ez – Zumer, 9) Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite.“ (Al-Mudžadele, 11)

Čovjekova priroda žudi za onim što je lijepo, pa je Allah dao da je naše okruženje lijepo i skladno. Allah je sve uljepšao zarad čovjeka, i to u tolikoj mjeri da naš razum ne može pojmiti mudrosti takvog stvaranja, te nam preostaje jedino da veličamo Svemogućeg Stvoritelja. Islam je vjera ljudske prirode i svega onog što pogoduje njegovom instiktu i naravi.

Islam – vjera jednakosti

Vjera islam je naklonjena čovjeku. Islam štiti sve ljudske vrijednosti pojedinca i kao takav stoji protiv rasizma i podjela. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s: „Svi su jednaki pred Allahom, a ističu se samo oni koji su najkorisniji među njima.“ (Abu Ya’la) Ovo je stav islama, i on je univerzalan i primaran za održivu i zdravu ljudsku zajednicu.

Ova prava su ljudima islamom zagarantovana pred Gospodarem, za razliku od promjenjivih i pokolebljivih modernih uporišta o ljudskim pravima koja se krše širom svijeta a zagarantovana su od strane velikih i uglednih organizacija i ustanova.

Islam, od svog postanka, daje čovjeku pravo na život, obrazovanje, zdrav zakonodavni sistem i pravosuđe, slobodno razmišljanje, slobodu izbora i društvenog djelovanja. Stoga, nikome nije dozvoljeno da mu narušava ili uskraćuje ova prava, a svako takvo činjenje se smatra remećenjem Allahovog reda i mira na Zemlji.

Ono što danas vidimo jeste upravo remećenje Allahovog reda. Širom svijeta se ljudima uskraćuju njihova osnovan prava, kao što je pravo na život. Čak štaviše, ubijaju se cijele skupine naroda i još se to naziva etničkim „čišćenjem“. U ovakvom haosu, niti ubijeni zna zašto je ubijen, niti ubica zna zašto ubija. Svo to su rezultati „modernih zakona i prava“ koje smo uzeli pored Allahovih zakona.

Od znamenitosti ove vjere jeste i to da islam ne pravi razliku između života bijelca i crnca, ili između bogatih i siromašnih, ili između vlasnika i posluge, ili između žene i muškarca, ili između rođenog i nerođenog djeteta, pa tako dijete u utrobi majke već ima pravo na život i nije dozvoljeno izvršiti abortus, a ima i sva ostala prava kod Allaha.

Islam štiti i prava životinja, i naređuje da se prema njima postupa s milošću i zabranjuje da im se čini bilo kakvo zlo. Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kažnjena je žena zbog mačke. Držala ju je zatvorenu sve dok nije umrla, pa je zbog nje ušla u Vatru. Nije ju nahranila i napojila kad je već zatvorila, niti ju je pustila da jede gmizavce i insekte po zemlji”. (Buharija i Muslim)

Kada islam ovako kažnajava zanemarivanje i mučenje mačke, kakva je onda kazna onima koji protjeruju ljude iz njihovih domova, otimaju njihovu zemlju i siluju njihove žene, pa oni kasnije umiru izmoreni od gladi i hladnoće i neimaštine. Svo to su rezultati „modernih zakona i prava“ koje smo uzeli pored Allahovih zakona.

Izvor: nabulsi.com

Prevod i obrada: Akos.bA