Vrijeme magli i u zraku i društvu

Svaki govor o nečemu prvenstveno traži, na samom početku, definiciju tog nečeg, svejedno da li se radi o razumskom ili nerazumskom biću. Takvom nečem uči nas sam Kur’an u pripovijesti o stvaranju Adema a.s. kada ga On Uzvišeni Stvoritelj uči nazivima svih stvari: “I pouči On Adema nazivima svih stvari…” (El-Bekare, 31) da se zna, dakle, šta je šta i čemu to služi. 

Piše: Edin Memić

Otuda se ne mogu i ne smiju mijenjati niti nazivi (definicije) niti priroda tih stvari, inače nastupa haos. Tako naprimjer Bošnjak je Bošnjak, dušman je dušman, bolest je bolest, zdravlje je zdravlje itd. Kada je pak o magli riječ, obzirom da je ovaj tekst naslovljen njome, onda o njoj možemo znati i kazati sljedeće, a što njeno veličanstvo Nauka donosi: „Magla je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagani da uspijevaju lebdjeti u zraku. Izgled joj je bjeličast, a u blizini industrijskih zona može poprimiti žućkasto-sivu boju radi primjesa dima i prašine. U stvari, magla je oblak koji se nalazi pri tlu.“

Nadalje, usljed magle neki ljudi teško dišu. Isto tako usljed smutnje mnogi ljudi teško dišu, premda ih ništa fizički ne boli, sem duše u prsima.

Kada je riječ o magli nauka nas uči još i tome da se ona često pojavljuje u jesenjim danima, uz obale rijeka, po kotlinama, nekada i u višim predjelima, te da sve magle nisu iste, postoje one koje su slabe, umjerene ili jake, a čiji se intenziteti mjere vidljivošću unutar nje. I usmena predanja narodna ostavljaju trag o magli: ona je u narodu ono što vodom ide ne pljuska, šumom ide ne šuška, ili je ono usljed čega se otežano diše, ili je ono, a što je najčešće, navjestitelj skore zime: „Čim se magla iz dolina preseli u visine, eto zime sine.“ – kažu naši stari ljudi. Mi koji vjerujemo u dragog Boga i Njegovu Odredbu, za maglu pored svega nabrojanog možemo kazati i to da je ona Božije stvorenje (Božije davanje) koje nastaje i prestaje po određenim zakonima u prirodi koje je On uspostavio te ona, kao takva, ima svoju svrhu i svoj značaj u mjestima gdje se pojavljuje.

No, nije nam prevashodni cilj na ovome mjestu govoriti o magli i maglama kao tipično prirodnim pojavama (a sve prirodne pojave su Božija davanja), već kao sinonimu za neka ljudska ponašanja, često ona loša. Ima tome dosta vremena otkako je čovjek u nastojanju da opiše neku društvenu pojavu, ljudsko ponašanje, ili ljudski izgled kao sinonime koristio neke prirodne pojave. Tako recimo za nepravdu, zulum, tiraniju, čovjek je često koristio sinonim mrak ili tamu. Nečiju bistrinu uma upoređivao je sa bistrinom planinske rijeke, a nečiju boju očiju sa plavetnilom nebeskim, a boju kose sa plavim morskim valovima. Kada je pak o magli riječ čovjek je koristi uglavnom kako bi jedno naročito ljudsko djelovanje, pojedinačno ili kolektivno, uporedio s njome. O smutnji je riječ. Prema svim nabrojanim svojstvima magle iz definicije na početku i prema svim posljedicama koje izaziva smutnja kao naročito loše ljudsko djelovanje možemo zaključiti da je to možda i najbolje poređenje. Evo i zašto. Jedna od karaktersitika magle jeste smanjenja vidljivost koja opet znači da čovjek unutar nje ne vidi daleko i da u tom nevidu slabo razaznaje šta je šta. Nije li isti slučaj i sa smutnjom? Kada je ljudi šire tada se precizna vidljivost onog što se smutnjom namjerava smanjuje. Što je smutnja/magla veća i gušća, to jest, što je ona intenzivnija, vidljivost je manja. I obratno.

Nadalje, usljed magle neki ljudi teško dišu. Isto tako usljed smutnje mnogi ljudi teško dišu, premda ih ništa fizički ne boli, sem duše u prsima. Jednako tome svi ljudi u doba pojave magle ne vide šta ona prekriva, koliko prostora i kuda se širi, to vide (samo) oni koji su u momentu njene pojave iznad nje, visoko iznad nje. To hoće kazati da ljudi nisu u stanju ispravno percipirati smutnju kada ona nastane, osim ako su iznad same smutnje, odnosno ako su na onim moralnim i intelektualnim visinama pa sve njene krajeve mogu precizno sagledati. U pogledu svoga nastanka magla i smutnja imaju svoje sličnosti. Magla nastaje uglavnom u jesen, kada su plodovi zreli i kada je još jedino zima preostala. I smutnja isto tako nastaje kada vrijeme za nešto sazrije i kada se očekuju neki veliki događaji, a sve sa ciljem da se iz tih događaja izvuče određena korist za sebe ili svoje nakane.

Sve ostale uporedne karakteristike magle i smutnje ostavljamo vama, dragi čitatelji, na odgonetanje i na razmišljanje. Naše je da privodeći pisanje ovog teksta njegovome kraju (u)kažemo na sljedeće. Ovogodišnja jesen u našoj zemlji, sa svim svojim čarobnim bojama i sa svim svojim dobrima koje nosi u poodmakloj je fazi i uoči nastupajuće zime. I ove, kao i svih ranijih jeseni, pohodile su nas, u ovisnosti od toga gdje živimo, magle, bilo slabog, umjerenog ili jakog intenziteta. Nismo bili lišeni ni smutnji, a ni smutljivaca, a to im je doduše i posao. Najveća smutnja koja nam je ove jeseni plasirana i koja se poput magle iz nizina i uz obale rijeka (riječ je o gradovima i gradskim sredinama, jer su svi naši gradovi uglavnom smješteni na obalama neke od rijeka) polahko premješta ka visinama (ruralnim područjima) najavljujući tako neku čudnu zimu, a riječ je o smutnji glede predstojećeg popisa stanovništva u BiH. Ta smutnja je izražena u nastojanju da se što veći broj Bošnjaka izjasni kao Bosanci, što je, uzmemo li u obzir samo onu žrtvu koju smo vidjeli i podnijeli u ratu, ipak nedopustivo. Zašto to kažem(o)? Svi tekstovi, sve emisije, analize, akcije, pokreti koji imaju za cilj da se što veći broj Bošnjaka izjasni kao Bosanci dešavaju se u gradovima i sredinama gdje su Bošnjaci većina.

Takvih akcija, tekstova, emisija, parola nemamo u Banja Luci ili (Zapadnom) Mostaru kako kojekakvim centrima svebosasnkog srpstva i svebosanskog hrvatstva. Tamo su stvari već odavno riješene. Te sredine ove jeseni neće pohoditi nikakve magle, nikakve smutnje. Naše je stoga da se pojedinačno i kolektivno s tim smutnjama i s tim maglama izborimo. Udahnuti duboko, čvrsto i sigurno koračati, dobro otvoriti oči. I slušati. Posbno slušati one koji su već odavno iznad svake smutnje i svake magle na moralnim i intelelktualnim visinama. To je rješenje za svako kretanje u magli jakog intenziteta. Isto važi i za smutnju.

Kao Narod, mi Bošnjaci, nadati se je,za te stvari smo odavno izučili školu i davno postali punoljetni.

Naslov redakcijski.

preporod.com